Čak i među obrazovanima ima onih koji ne razlikuju dobro vjerski i nacionalni identitet, pa se stavlja znak jednakosti između odrednica Bošnjak i bosanski musliman, s tim što se ovaj drugi termin čak piše velikim početnim slovom, a što u javnom prostoru stvara potpunu terminološku zbrku
Bivši premijer Katara varšavsku konferenciju opisao je kao “svadbenu ceremoniju”, ciljajući na sada otvorenu “ljubav” arapskih autokratija (Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Bahreina) i Izraela. Koliko je konferencija bila neuspjeh SAD-a, toliko je uspjeh premijera Izraela. Na njegovom zvaničnom nalogu na Twitteru objavljeno je: “Ono što je važno glede ovog sastanka (...) jeste da je ovo otvoreni sastanak vodećih arapskih zemalja koje sjede s Izraelom u cilju unapređivanja zajedničkog interesa rata s Iranom”
Nastojanja Vlade Republike Srpske, koja osnivanjem međunarodnih komisija kojima pokušavaju revidirati noviju historiju Bosne i Hercegovine, ne mogu utjecati na utvrđenu historijsku činjenicu potvrđenu pred MKSJ-em i Međunarodnim sudom pravde. U Srebrenici je počinjen genocid
“Jednu noć moj je babo sanjao da sam poginuo. Probudio se, ustao i počeo plakati. Majka je skočila oko njega, pitala ga šta mu je i on je ispričao san. Možete misliti kako je to bilo teško njima dvoma. Ali, eto Allahovog davanja. Isti su dan, gledajući vijesti i neke snimke, ne znam koja je to televizija bila, neka zapadna, možda BBC ili CNN, a možda i neka turska, ne znam, uglavnom to su bili svježi snimci snimljeni tih dana u Nikoziji, vidjeli te snimke na kojima se ja vidim kako prolazim negdje u pozadini. Bila je to velika radost za njih, znali su da sam živ i da babin san nije bio istina”
Kao izbjeglice smo imali običaj zimske noći kratiti sijelima i ugodnim druženjima komšija. Gotovo da mogu uzdahnuti svaki put kad pomislim na lijepu atmosferu i prisnost među ljudima tada, nakon tek okončane agresije i još uvijek friških rana. Na jednom takvom sijelu, onako usput, čuh kako mi je majka, prije mog oca, bila udata. Težak brak i još teža priča. Epilog je njen odlazak i udaja za mog oca. No, to nije bilo sve. Za sobom je zaista ostavila sina i više ga nije viđala. Ni ona njega, ni on nju. Nikad se nisam usudio pitati je o tome
Možda se upravo uz pomoć takve politizacije statistike želi skrenuti pažnja te za manipulaciju optužiti portal koji se bavi statistikom. Administrator portala bosanskehistorije.com Anes Hasanbegović, koji se ni kriv ni dužan našao na udaru većeg broja hrvatskih medija, kaže za Stav da je zapravo riječ o “mnogo laži na malom prostoru”.
Univerzitetski nastavnici u zvanju redovnog profesora, s dugogodišnjim radnim stažem, koji predaju nekoliko predmeta, od ovog mjeseca primaju plaću višu od 4.000 maraka. Uspostavljen je takav sistem da će onaj ko ima veće opterećenje više zarađivati, s tim što odsad neće biti ni razlike u visini plaće među fakultetima. Pojednostavljeno, redovni profesor na Ekonomskom fakultetu imat će identičnu osnovnu plaću kao i njegov kolega redovni profesor na Pedagoškoj akademiji. Razlika u plaći između ta dva profesora pojavit će se samo ako jedan od njih radi više ili ima više radnog iskustva
O kakvoj je ovdje zamjeni teza riječ? Kako je moguće da su za Grebom uz taktove Pink Floyda plakali i žalili isti ljudi kao i za Šabanom Šaulićem?! Nespojivo i nevjerovatno, a opet moguće, jer ako nemate dodir s etikom, kao što to očito nemaju Pašović i Burić, imate problem s estetikom.
Bio je komandir čete vojne policije “Crnih labudova” s činom natkapetana. U okviru tih nadležnosti bio je zadužen i za bezbjednost rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića od 1993. do 1995. godine. Jednom prilikom kazao je da je ponosan što pripada generaciji koja je imala čast biti dio Armije RBiH. Svjedoci pričaju da je sa smrtne postelje poručio da mu je najveća čast u životu što je imao priliku štititi rahmetli predsjednika Aliju Izetbegovića
“Bio je to čin prkosa”, kaže Bruce Dickinson, frontman benda “Iron Maiden”. Dickinson Vulliamyju priča o svom koncertu u Sarajevu, 50 godina nakon koncerta Lenjingradske filharmonije. Dickinson i njegov bend došli su u Sarajevo kamionom, vrlo opasnim putem preko Igmana usred trogodišnje opsade tog grada. U knjizi Vulliamy prikazuje koliko je muzika bila važna u Sarajevu tokom opsade. U knjizi je susret s violončelistom Vedranom Smajlovićem, koji je 22 puta zaredom nastupao na mjestu na kojem su 22 osobe poginule od gelera granata; priča o Joan Baez, koja je posjetila Sarajevo i pjevala u Narodnom pozorištu, ali i za francuske vojnike. Priča o Dickinsonu na njihovom opasnom putu, priča o predanosti koja je pokrenula festival “Rock Under Siege”
