fbpx

201

Da su Bošnjaci narod koji zapravo treba biti presretan što je opstao kao kolektiv, najbolje se može razumjeti kada se sagleda ko je sve aktivno doprinosio da nestane s lica zemlje, ali i ko se sve ubrajao u neutralne faktore koji su imali potencijal da utječu na sudbinski važna pitanja za bošnjački narod i njegovu državu.

Da ideja bosanstva koju promovira knjiga Aličehića i Galešića nije tek nadidentitet svih ljudi koji žive u BiH, već alternativa postojećim identitetima, objasnio je i Aličehić. On je kazao da knjiga čiji je koautor nije naučni rad, već je rezultat razgovora dvojice prijatelja. Knjigu je iskreno nazvao Bosanstvom za glupe. Vrlo precizno određenje, složit ćemo se s autorom i pohvaliti njegovu iskrenost. Rusmir Mahmutćehajić o osmanskoj i austrougarskoj vlasti na Balkanu razmišlja kroz pojam tiranije, a o velikosrpskoj i velikohrvatskoj ideji kroz pojam oslobođenja

Mediji, bar oni koji za sebe kažu da su bosanskohercegovački, trebali bi pisati i promovirati pozitivne priče, kojih ima u Srebrenici. Naravno, treba pisati i o negativnim pojavama i događajima, ali uporno se truditi da sve bude negativno nanosi štetu običnom čovjeku koji nastoji živjeti u Srebrenici, a svoju kuću ispuniti srećom i osmijehom. 

Broj 201, prvi u 2019. godini, donosi priču o Seadu Bekriću, čije su oči utkane u temelje Republike Srpske. Sead Bekrić teško je ranjen 12. aprila 1993. godine u Srebrenici od eksplozije granate na igralištu ispred škole. Od posljedica ranjavanja četrnaestogodišnji Sead izgubio je vid, a potresni snimci i fotografije tada su obišli svijet i postali jedan od sinonima patnje i stradanja za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. Sead Bekrić u razgovoru za Stav pričao je o životu prije rata, o ratnim dešavanjima, ranjavanju i životu nakon ranjavanja.