fbpx

186

Sedamnaestog septembra navršilo se 76 godina od smrti doktora Ćire Truhelke, jedne od najznačajnijih ličnosti u historiji Bosne i Hercegovine, Slavonca koji je bio jedan od osnivača Zemaljskog muzeja BiH i njegov prvi kustos. Povodom prve godišnjice Truhelkine smrti, u septembru 1943. godine, Hamdija Kreševljaković je u listu Bosanska uzdanica objavio članak o ovom važnom naučniku kojeg Stav prenosi uz neznatne gramatičke i stilske izmjene

Znaju, također, da najbolji očevi nekada izrode najgoru djecu, kako nas uči Kur'an na primjeru poslanika Nuha, a. s., potcrtavajući da porijeklo i porodica nisu kategorije kojima se trebamo hvaliti pred drugima, zamagljujući im pogled na naša vlastita djela.

“Ovdje počivaju jugoslavenski borci koji su pali daleko od svoje domovine, pokošeni rafalima poslije pobune u Villefranche-de-Rouergueu 17. 9. 1943.” Naravno, i taj se memorijalni prostor nazivao “grobljem jugoslavenskih mučenika”. Kako rekosmo, danas hodamo Avenijom Hrvata. Nažalost, čini se da još uvijek ne naziremo kraj ovom mučnom posvajanju bošnjačkog antifašističkog bljeska

Nermin Mandra, aktuelni načelnik Općine Kakanj i bivši ministar u Vladi Zeničko-dobojskog kantona, nosilac je liste Stranke demokratske akcije za Parlament Bosne i Hercegovine u izbornoj jedinici četiri (ZDK/SBK). Nakon šest godina načelničkog mandata i dvije pobjede na općinskim izborima, Mandra je favorit za pobjedu na oktobarskim izborima i osvajanje poslaničkog mandata. U razgovoru za Stav Mandra govori o onome što je napravio u Kaknju u posljednjih šest godina, razlozima zbog kojih je prihvatio kandidaturu, onome što želi napraviti u Parlamentu, ali i o tome kako će se SDA suprotstaviti pokušajima razgradnje države

Jer, o tome se u suštini radi, za Radončića su svi glasači Memo, korisni idioti koji će za njega glasati dok im se on smije s visina svog tornja.

Upravo je Naša stranka glavni promotor ovog građanskog “novog realizma” po kojem se postdaytonska Bosna i Hercegovina i njeno uređenje uzima ne samo kao dato i nepromjenjivo nego i poželjno stanje, pa se svaki pokušaj da se poboljšaju i promjene trenutne okolnosti, da se ojača ili osnaži država nauštrb entiteta, da se ponište rezultati agresije, genocida i etničkog čišćenja te ublaže vještačke podjele od Naše stranke dočekuje kao prakticiranje “bošnjačkog nacionalizma”.

Sazivanje Prvog bošnjačkog sabora, demokratska i slobodna atmosfera u kojoj se odvijao, odluke i zaključci koji su doneseni, nacionalno jedinstvo koje je pritom iskazano te dalekosežne posljedice koje je polučio predstavljaju historijsku vododijelnicu, trenutak kada su poslije jednog teškog i dugog stoljeća Bošnjaci konačno postali moderan politički narod koji se čvrsto opredijelio ne samo da opstane već i da stupi na svjetsku pozornicu kao politički suveren, kulturološki poseban te prije svega državotvoran narod.

Kukić je Radončiću obećao glasove svoje podaničke i klijentelističke mreže ne bi li kako ovaj konačno uspio u svojoj “potrazi za zlatnim runom”, tj. ulaskom u Predsjedništvo BiH.