Za dolazak Italijana u Osmače u najvećoj mjeri zaslužan je Irvin Mujčić. Ovaj mladi čovjek rođen je u Srebrenici. Ratne (ne)prilike su ga s porodicom odvele u Italiju, gdje se školovao. Otac mu je ubijen u julu 1995. godine. Kaže da je nakon završenog fakulteta u Rimu godinu proveo u Tunisu, godinu u Egiptu, nakon čega se vratio u Italiju, odakle je otišao u Bruxelles zbog posla, ali na kraju je srce odlučilo da se vrati kući u Srebrenicu
Opasni su trendovi i retorika, a stanje na terenu može se učas izmijeniti. Ponovo smo suočeni s cikličkom krizom u međunarodnim odnosima, odnosno turbulentnom promjenom njihove arhitekture. Patriotski front prvenstveno Bošnjaka nužan je preduvjet da se adekvatno odgovori na postavljene izazove jer, ako Bošnjaci ne žele, Bosna se ne može podijeliti, što je pokazalo iskustvo agresije od 1992. do 1995.
Tužiteljstvo BiH tereti Božu Mihajlovića da je kao rukovodilac Posebnog odjela za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju Tužiteljstva BiH nesavjesno postupio u vršenju službene dužnosti. On je optužen da je propuštao nadzirati rad Sadine Beridan-Zuhrić, koja je radila kao daktilograf i viši referent u Tužiteljstvu BiH. “Beridan-Zuhrić je prisvojila privremeno oduzeti novac iz devet predmeta, pri čemu joj je propuštanje dužnosti nadzora od strane Mihajlovića omogućilo i zadržavanje prisvojenog novca bez da bude otkriveno njeno nezakonito postupanje, a usljed čega je nastupila imovinska šteta u iznosu preko 10.000 KM”, navodi se, između ostalog, u optužnici
U maju 2010. godine uposlenici KJKP “Park” Sarajevo podnijeli su Općinskom sudu tužbu tražeći da im se isplate neisplaćene plaće, regresi, topli obroci, prekovremeni rad, nagrade za deset i dvadeset godina radnog staža, te da im se uvećaju plaće zbog rada u otežanim uvjetima. Tužbu je prvenstveno podnijelo 48 radnika tražeći od suda da im se isplati oko 480 hiljada maraka. S vremenom je većina radnika odustala od tužbe, ali devet komunalnih redara ostali su do danas nepokolebljivi po ovom pitanju. Najviše kritika zbog dugogodišnje nepravde upućuju direktoru Alenu Ramiću, SBB-ovcu koji ih, po njihovim tvrdnjama, zastrašujuće maltretira
Prof. dr. Sebija Izetbegović, generalna direktorica KCUS-a, kandidatkinja je Stranke demokratske akcije na predstojećim izborima za Parlament Federacije BiH. U otvorenom razgovoru za Stav profesorica Izetbegović govori o razlozima angažmana u politici, svemu onome što je napravila na Kliničkom centru u vrijeme svog dosadašnjeg mandata, utjecaju politike na njenu porodicu, ali i stvarima koje je naučila od svog supruga Bakira i rahmetli svekra Alije Izetbegovića
Less je i ovih dana glasan, pozdravljajući moguće novo crtanje granica, koje u kontekstu refleksije na BiH podržava kao dobrodošlo jer bi se navodno time riješila mučna “pat-pozicija” u BiH, ili bi se, kako Less priželjkuje, pojavili izvjesni “pragmatični” bošnjački politički predstavnici koji bi, po njemu, bili “spremni da ozbiljno shvate zahtjeve Srba i Hrvata za većom autonomijom i kažu koja bi bila cijena njihovog pristanka”. U suštini, i Less, kao i Petrich, ali i ranije Parish, ovakav razvoj događaja vidi kao odličnu priliku da se izvrši pritisak na bošnjačku politiku
Izvještaji o nastavku državnog terora povećali su gomilu sličnih prethodnih izvještaja, do neke mjere podižući svijest svjetskog javnog mnijenja o stradanju Rohinja. Prema kancelariji visokog komesara UN-a za izbjeglice, od početka 2018. do 19. jula 2018. godine više od 11 hiljada ljudi prešlo je u Bangladeš bježeći od terora mjanmarskih vlasti. Dakle, etničko čišćenje čak nije ni zaustavljeno
Bužimljani i ustali Krajišnici obilježavaju značajne historijske datume, ali čini se da pamte samo novije događaje i novije junake dok se stari nepravedno zapostavljaju. Zato, lijepo bi bilo da se događaji iz 1737. godine u narednim manifestacijama prigodno obilježe u Bužimu i drugim našim gradovima i da se pamte imena svih naših gazija, bez kojih danas ne bi bilo ni Krajine ni Bosne
Holandski mediji napad na Ambasadu Turske okarakterizirali su na način da “napad nije sasvim jasan”, dok su Washington Post ili Seattle Times objavili da je “napadač holandski građanin koji je beskućnik”. Holandske institucije kao i američki mediji pokušavaju prikriti pristalicu terorističke organizacije PKK, koju i SAD i EU priznaju kao terorističku organizaciju
Nosim tovar utisaka i emocija. Prevladava fascinacija ljudima koji na ovim prostorima obituju 600 godina, boreći se za svaki fragment svog identiteta da ne bi pao u zaborav. Iako su na prostor litvansko-poljske kraljevine došli kao narod čiji su preci tek 60-ak godina prije toga primili islam i kod kojih je postojala realna mogućnost da se potpuno utope u kršćansku okolicu, oni su uspjeli sačuvati svoju osobenost. Možda čak zahvaljujući najprije islamu, koji je postao najvažniji dio njihovog identiteta
