fbpx

170

Veliki broj iznimno neprincipijelnih predizbornih sporazuma pojačavaju dojam da među Bošnjacima ne postoji patriotski blok koji bi zajednički radio na sprečavanju srpskih i hrvatskih secesionističkih tendencija.

Odličan primjer takvog istančanog ukusa ili, bolje rečeno, ideološki obojene selektivnosti u izvještavanju jeste tretman koji u medijima ima izvjesna Partija rada i sadržaji koje ovaj pokret, stranka ili grupacija pušta u javnost.

U Bosni i Hercegovini svi će živjeti kao braća i sestre, ali ne oni bradati s kratkim pantalonama. Vizija je to budućnosti Bosne i Hercegovine koju je, u izbornoj kampanji 2016. godine, s javnošću podijelio predsjednik SDP-a Nermin Nikšić, ističući da se na listama njegove stranke nalaze pripadnici Armije RBiH, HVO-a i Vojske RS-a.

Ovakva hronologija događaja i navedene činjenice nisu spriječile ovdašnji, prije svega ljevičarski komentarijat da skviči i zapomaže kako je niko drugi nego Bakir Izetbegović lično “otjerao” Dežulovića iz Oslobođenja, a sve za hatar Erdoğanu, mada je svakome jasno da niti Izetbegović niti Erdoğan nemaju bilo kakav utjecaj na uređivačku politiku Oslobođenja.