“Mi smo prvi projekt u Bosni i Hercegovini koji se bavi proizvodnjom edukativno didaktičkih pomagala za djecu, da uče o našoj vjeri kroz igru”, kaže Merima Bejtagić Makić, ističući da proizvodi “Albabi” nisu čarobni štapić nego pomagala koja će pomoći roditeljima, učiteljima i drugim odgajateljima
U prostorijama “Göteborgs Litteraturhus” održana je, u organizaciji Saveza logoraša BiH u Švedskoj, promocija knjige Zločin s predumišljajem – 197 dana u logorima Omarska i Manjača autora Nijaza Mujkanovića. Autor u knjizi, u četiri poglavlja, hronološki opisuje događaje na području Kozarca, od srpskog preuzimanja vlasti u Prijedoru 30. aprila 1992. do dana kada je pušten iz zatočeništva logora Manjače, te prvih dana izbjeglištva. Detaljno u prvom poglavlju opisuje period od preuzimanja vlasti u Prijedoru do napada srpskih snaga na Kozarac 24. maja 1992. Drugo i treće poglavlje odnose se na dane zatočeništva u logoru Omarska, koji napušta kao posljednji zatočenik, te zatočeništva na Manjači. Fokus je u posljednjem poglavlju na periodu u izbjeglištvu, nakon što je, poslije 197 dana, preživio torture obaju logora
Kahve ili kahvečajnice glavni su ugostiteljski objekti u kojima se ljudi u Novom Pazaru sastaju, druže, razmjenjuju informacije i sklapaju prijateljstva i poslove. Kroz historiju su kahvečajnice zamjenjivale i ulogu nekih institucija u kojima su se donosile važne političke odluke. U njima se uvijek sve čuje i sazna, i danas, čak prije nego što se nešto pojavi na internetu
“Činjenice da sam musliman i da dolazim iz Bosne i Hercegovine nikada ili skoro nikada nisu predstavljale nikakav problem. Naravno, pri upoznavanju i prvom kontaktu ljudi vas ne gledaju baš prijateljski, ali to traje veoma kratko. Već pri prvom treningu, kada vide kakva sam osoba i kad se upoznaju s mojim profesionalnim vještinama u ovom sportu, gube negativan stav”
Asim Hadžiselimović bio je pripadnik Armije RBiH od 1992. do 25. maja 1995. godine, kada je teško ranjen na Kapiji. U bolnici su mu najprije rekli da mu moraju amputirati desnu nogu. Srećom, drugi doktor bio je uporniji i optimističniji. Poslije prve operacije, Asim je saznao da su od eksplozije granate, ispaljene s položaja Vojske Republike Srpske (VRS), na tuzlanskoj Kapiji poginuli svi iz njegovog društva
Stara zgrada u kojoj su boravili pacijenti i uposlenici bila je ispod svakog nivoa ljudskog dostojanstva. Hematološki pacijenti ranije su boravili u izuzetno teškim uvjetima. U jednoj maloj sobi ležalo je po pet ili više bolesnika. Nova Klinika za hematologiju nalazi se na 13. etaži Centralnog medicinskog bloka, a sa suprugom turskog predsjednika otvorila ju je prof. dr. Sebija Izetbegović. Uz to, na KCUS-u je dan poslije u pogon pušten linearni akcelerator kojim je ova bolnica napravila iskorak 20 godina naprijed
EUropska ljubav prema fer-pleju perfektno se ogleda u činjenici da je kampanja za turske vanredne izbore među turskom dijasporom dopuštena svima drugima osim predstavnicima vladajuće Partije pravde i razvoja (AKP). Predstavnici Republikanske narodne partije (CHP), pro-PKK demokratske partije naroda (HDP) i Dobre partije (İP) veselo su se rastrčali po zemljama koje su proglasile embargo na tursko političko djelovanje na svom tlu
Lasić s jedne strane zagovara umivenu, ali ipak i dalje anticivilizacijsku ideju Herceg-Bosnu, dok s druge drži lekcije bošnjačkim političkim predstavnicima optužujući ih za “turčenje”
U čitavoj priči oko zaustavljanja kolone izbjeglica najtužniji detalj jeste zapravo to da je kolonu na Ivan-sedlo vratila policija iz Konjica. Policajci iz Konjica, dakle, bili su s druge strane tunela. Ako gledamo čisto formalno, policajci iz Konjica bili su savršeno profesionalni, izvršili su naredbu. Ali, ako gledamo logički, zašto bi policajac izvršio naredbu komesara koji nije komesar nego je neki policijski volonter koji nelegalno sjedi u kancelariji policijskog komesara
Nije li Misimović ovim potezom bacio sjenu na sve što je Željezničar napravio u godinama kada je Osim bio ključni čovjek kluba? A nije malo toga napravljeno, toliko da sadašnji Misimovićevi izabranici ne mogu ostvariti ni 10 posto toga. Uzalud mijenjanje trenera, promenada igrača, izmišljanje sportskih direktora, ne ide pa ne ide. Ma koliko akcija za gradnju tribina napravili, naliveni beton nikada nije bio mjera kvaliteta rada jednog sportskog kolektiva.
