Prema kazivanjima najstarijih Banjalučana, banjalučki ćevap u Banju Luku donijela je porodica Đuzel kao porodični recept. Oni su, kaže jedna legenda, oko 1920. godine stigli u grad na Vrbasu iz okoline Glamoča i sa sobom donijeli tajni recept pravljenja ćevapa
Tekst nije motiviran željom da se ondašnja vlast i ideologija anatemiziraju i ne treba ga stavljati u okvire čestih desničarsko-ljevičarskih idealizacija i razmirica, iako je jasno vidljiva bezosjećajnost koju je tadašnja vlast manifestirala, pogotovo kad se u obzir uzme protjerivanje žena i nejači u Srbac. Prije svega, tekst je napisan sa željom da se iskustvo jedne porodice i jednog njezinog člana (Sejde Bajrektarevića), koji je jedna od žrtava, ali činjenično i moj direktan predak (did), objasni i pokuša razumjeti
Originalni naslov: “Never Leave Me” Režija i scenarij: Aida Begić Uloge: Isa Damlakhi, Ahmad Husrom, Motaz Faez Basha, Carole Abboud, Tuka Na’al Produkcija: Beşir Derneği i “Film House” (Seyyid Muhammed, Emin Elhuseyni, Aida Begić, Adis Đapo) Direktor fotografije: Erol Zubčević Montaža: Redžinald Šimek Kostim: Sanja Džeba Premijera: Antalya Film Festival
Da je CHP-ovska politika slična igranju fudbala na male goliće (namjerni pleonazam) na terenu ograničenog suvereniteta i tutorskog sistema, u kojem se osjeća zaštićenim, jasno je svakom ko je ispratio bar jednu predizbornu kampanju, a možda je dovoljno i samo odgledati jednu sjednicu Parlamenta Turske
Sve to možda i ne bi bilo vrijedno veće pažnje da stranica nema više od 40.000 lajkova, da desetine, a nekada i stotine ljudi lajkuju takve naslove, te da veliku većina komentara ostavljaju naši ljudi iz dijaspore koji, što je očito iz samih komentara, ne čitaju dalje od naslova te formiraju stavove i mišljenja na osnovu najfantastičnijih izmišljotina.
Inicijativa da jedan mali park u središtu Zagreba dobije naziv po književniku Enveru Čolakoviću, kao i reakcija na nju, pretvara se u sinhronizirano postavljenu zamku izjednačavanja bošnjačkih ličnosti i Bošnjaka s fašizmom i zločinima. Dakle, park u središtu Zagreba NDH atašeu Bošnjaku, baš nakon dekapitacije biste Ive Lole Ribara u režiji Zlatka Hasanbegovića
Na potonulom čuvenom brodu “Titanic” bilo je i 39 putnika s prostora bivše Jugoslavije. Među njima su bili i putnici iz Badića kod Bosanske Krupe: Ejdo Rekić, Ćerim Balkić, Redžo Delalić i Husein Sivić. U znak sjećanja na četvericu stradalih Krajišnika na “Titanicu”, u parku kod Doma kulture u Bosanskoj Krupi otkrivena je i spomen-ploča na kojoj su ispisana njihova imena. Njihovi potomci govore za Stav
Sabrina želi da Sarajevo opet bude bh. klub, a Valentin Ilievski, direktor svih direktora, za sada to ne postavlja kao težnju. On bi opet gradio stadion. Za koga samo, nije se izjasnio. Tribine su prazne, momče makedonsko!
Naravno, nema ništa sporno u tome da se ukusi razlikuju, nema ničega kontroverznog u tome da je Imamoviću besmisleno štivo nešto što je drugome izuzetno korisna knjiga, ili da je nekome nakazna travestija tradicije ono što je Imamoviću sevdalinka u njegovoj interpretaciji.
Stječe se dojam da su Čović i Ivanić ujedinjeni uvijek kada treba opstruirati prava Bošnjaka. Preglasavajući Izetbegovića, Ivanić i Čović ponizili su vjernike muslimane i pogazili načelo vjerskih sloboda. Zahvaljujući njima, Bošnjaci su dovedeni u poziciju da kao većinski narod u BiH nemaju prava kakva ostvaruju manjine u susjednim državama
