fbpx
  • 156

156

156DruštvoHistorija
100% ovu zemlju osjećamo svojom, ali tih 100% dijelimo s ostalima

Svakako da BiH nije isključivo bošnjačka, ali ne vidim problem da Bošnjaci svojom jednom i jedinom, pa ako hoćete i nacionalnom državom, smatraju BiH. To što je njena kompozicija multinacionalna Bošnjacima nikada nije predstavljalo problem. Znate, dijeljenjem vlasti na tri, i možda još koji dio, nije po automatizmu i dijeljenje osjećanja i ljubavi prema zemlji. Upravo taj odnos determinira šta je ova država nama, a nema sumnje da je, kako sam rekao već, jedna i jedina. Otuda je onda i nacionalna država Bošnjaka”

156Društvo
Posebnoj djeci posebna ljubav

Iako relativno mala sredina, i u Prozoru ima osoba s posebnim potrebama, ali i organizacija koja im želi izaći u susret i biti tu za njih. Riječ je o Udruzi građana roditelja djece s posebnim potrebama “Djeca nade”. “Činjenica da sam majka djeteta s poteškoćama u razvoju – Sy Down – daje mi snagu da se posvećujem radu Udruge, iako nije nimalo lako”, kaže Ana Džalto

156Društvo
IZBORI U SINDIKATU: Strah od finansijskih izvještaja
156DruštvoSrebrenica
Srebrenička heroina u bijelom

Znam da u Srebrenici ima mnogo trudnica i žena koje imaju ginekološke probleme, a Srebrenica nema ginekologa. Zbog toga sam se javila dobrovoljno da dolazim bar jednom mjesečno, iako to nije optimalno, kaže Dautbašić-Klempić

156DruštvoHistorija
Kako Vrelo Bune sačuvati od pomodarskih devastacija

Procjene su da Blagajsku tekiju godišnje posjeti više od 200.000 turista, i za početak bi se zaista trebalo ozbiljno uhvatiti u koštac s gorućim problemima očuvanja identiteta ovog vrijednog spomenika, ali i egzistencije Vrela Bune, koje bi uz kvalitetnu turističku strategiju u samo nekoliko godina moglo dostići svoje istinske potencijale

156Društvo
Malobrojni prihvatni centri utočište beskućnicima

Prihvatni i socijalni centri, kao i nekoliko nevladinih udruženja, uslijed niskih temperatura, otvorili su vrata za beskućnike i druge osobe u stanju socijalne potrebe. Oni im omogućavaju da hladne zimske dane provedu na sigurnom, uz topli obrok i adekvatnu njegu. Međutim, njihovi su kapaciteti skoro popunjeni i nedovoljni

156DruštvoHistorija
Između hrvatske “Deklaracije” i srbijanskog “Predloga za razmišljanje”

Službena jezička politika u Bosni i Hercegovini nakon Drugog svjetskog rata počela je 8. januara 1946. godine, kada je u Službenom listu objavljen Ustav Narodne Republike Bosne i Hercegovine, u kojem se na jezik odnose odredbe iz članova 14. i 114. U tom je ustavu ime službenog jezika bilo srpski ili hrvatski jezik. To je bio početak državne i republičke jezičke politike, koja će se poslije ispoljavati na različite načine, a vrlo često i odlukama Centralnog komiteta i različitih organa Saveza komunista BiH. Najveći broj aktivnosti Saveza komunista BiH koji su bili u vezi s jezičkom politikom proizlazili su iz “jezičkih” odnosa Srba i Hrvata izvan BiH, koji ni nakon Novosadskog dogovora nisu mogli biti odraz proklamiranog bratstva i jedinstva. Pokazuju to i dva dokumenta – Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika i Predlog za razmišljanje, čiji su odjeci uzdrmali i jezičku situaciju u BiH

156Društvo
Nezaobilazno štivo za sve probosanske političke faktore
156DruštvoHistorija
KOME SMETA SJEĆANJE NA ANTIFAŠISTIČKU BORBU 5. KORPUSA

Pripadnici 5. korpusa Armije RBiH nisu činili nikakve “masovne zločine”, kako se to navodi u tendencioznom tekstu Glasa Srpske, objavljenog nakon obilježavanja februarske ofanzive na lokalitetu Hasin Vrh, odakle su agresori i paravojne jedinice potpomognute jedinicama iz susjednih zemalja krenule u završni obračun s hrabrim krajiškim borcima koji su ginuli sprečavajući novu Srebrenicu, novi Prijedor, novu Tomašicu, novi Keraterm...

156Društvo
Iako stopostotni invalid, Husein Husić liječi druge

Husein tvrdi da su ga dobra djela nekoliko puta spasila od sigurne smrti: “Išao sam autobusom koji je počeo plesati po cesti. Šofer je otvorio vrata i rekao da iskače ko može. Dvojica su tada poginula, više ih je bilo ozlijeđenih. Prije nego što se autobus prevrnuo, ja sam iskočio i nije mi bilo ništa. To je bilo u Maloj Kladuši prije nego što ću ostati bez nogu. Drugi put bilo je ovo kad sam bio pod vozom. Tu su šanse da neko preživi manje od 1%. Smatram da me je u oba slučaja samo Bog dragi sačuvao. Bilo je još nekoliko sličnih situacija”