Nikakvih konzekvenci nije bilo za Srbiju pa pretpostavljam da neće ni za Hrvatsku. Žalosno je stanje neodgajanja građana kojima se ne posreduju neke normalne, bazične poruke za budućnost. Radi se isključivo i neprestano na samoviktimizaciji i na laži. Više se toga bojim nego onoga što bi se u ovom trenutku moglo dogoditi između Sarajeva i Zagreba zbog presude
“Odavde me mogu ponijeti samo na tabutu. Neka narod ne sluša gluposti političara. Ovi što misle da će im neko servirati državu neka se ne varaju. Za državu se moramo svi boriti. Svojim kućama se vratite pa ćete vidjeti sreće i rahatluka”
Ljevičarska štampa u Sarajevu zaista održava stari plamen, tj. i dalje nosi štafetu nekadašnjih vremena kada su se mnoga viđena pera njihovih listova, sve od reda uzorni drugovi koji su se gnušali nacionalista – posebno onih “muslimanskih” – nekako preko noći našla na obroncima brda iznad opsjednutog glavnog grada.
Ovaj nesvakidašnji događaj, u kojem je Izetbegović morao reagirati na Čovićevo otvoreno ponižavanje Bosne i Hercegovine i stavljanje njenog vanjskopolitičkog suvereniteta pod kontrolu Beograda, te reakcije s kojima je taj istup dočekan, pokazale su ko je ko na bosanskohercegovačkoj i bošnjačkoj političkoj sceni, tj. ko je antidržavna štetočina, ko sitni neodgovorni politikant, a ko je barem povremeno konstruktivna opozicija.
Latić, skroman kakav jeste, zadovoljio se time da organizira otpor agresoru tako što je pomno gledao akcione filmove i izmišljao intervjue s nepostojećim vojnim komandantima, te tako osmislio kompletan bošnjački pokret otpora
Puno je toga što mlađahni Čengić ne zna pa je red da ga upoznamo s izjavom Mirsada Mešića, koji je zaposlio kćerku u Elektroprivredu BiH
