Tuzlanski kanton je, prema podacima Federalnog zavoda za programiranje razvoja, u 2016. godini bio na 4. mjestu po razvijenosti u Federaciji BiH, iza Sarajevskog, Zapadnohercegovačkog i Hercegovačko-neretvanskog, s indeksom razvijenosti 93,7.
Negdje na početku rata u toj istoj zgradi momak moje sestre izgubio je svoj mladi život u nekoj bezazlenoj i nesretnoj situaciji. Rukovanje oružjem nikad ne završi dobro, uvijek se nešto zaboravi, previdi, posljedice ostaju tu da još dugo vremena zadaju nesanicu i nemir svima koji su to gledali svojim očima, ili su u to na bilo koji način bili umiješani
Sjedim u parku u kojem se moja djeca, moja plava i pirgava djeca (ovaj najmlađi – k’o da ga je Putin pravio), igraju s Meksikancima, Kinezima i Afroamerikancima, klize niz tobogan, vihore se na ljuljačkama, žubore kroz lišće. Prilazi mi neka bijela gospođa i započinjemo razgovor o The Color Purple, o paklu kroz koji je prošla crna žena, i bijelom i crnom, i mada se za pakao može učiniti nevažnim koje je boje, mislim da je bijeli bio gori, da je crni bio samo plamičak u jezivoj buktinji bijele oholosti
Hrvatska politika u BiH usmjerena je vraćanju na stanje prije Vašingtonskog sporazuma, reafirmacijom HZ HB (HR HB), što nije moguće postići mirnim putem. Iako ta ideja nikada nije napuštana, njeno isticanje stišano je sve dok Hrvatska nije postala članica EU, što izaziva sumnju da će Hrvatska nastojati svoju poziciju članice EU iskoristiti za utjecaje na štetu teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH
Jedinstveni kanjon Ibra, planinska površ Ponor i nepregledne šume Mokre Gore, Ribaćko jezero i Vidrenjak, bajkoviti beskraj Pešterske visoravni... Ovaj jedinstveni prirodni ambijent smješten je na ne tako velikom području općine Tutin. Jedna od karakteristika Tutina jeste što je to grad s najvećim procentom manjinskog stanovništva u svijetu. Prema podacima s popisa stanovništva iz 2011. godine, u Tutinu živi 31.155 stanovnika, od čega je preko 90% Bošnjaka, a službeni je jezik bosanski. Ovo mjesto nekada je slovilo za najnerazvijeniju općinu u Jugoslaviji, a danas se smatra jednim od najperspektivnijih mjesta u Srbiji. Za Stav o ovom uspjehu govori Esad Džudžo, predsjednik Centra za bošnjačke studije u Tutinu i potpredsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća u Novom Pazaru
Sarajevska filharmonija počela je prije godinu pregovore s menadžerom Stefana Milenkovića. Svi orkestri u svijetu sezonu žele početi sa zvučnijim imenom, pa tako i Sarajevska filharmonija, koja je publici u glavnom gradu BiH osigurala nastup svjetski priznatog umjetnika, izjavio je Samir Lokvančić
Knjigu Kritika bosanskog uma Tarika Haverića analizirali smo u skladu s mišlju kako “cilj mitskih naracija nije da iznose historijsku istinu o svijetu, već da ispune određenu funkciju” i kako “ta funkcija, a ne sâma naracija, treba da bude predmet kritike”. Riječ je o djelu Tarika Haverića koje je do sada neopravdano zaobilaženo od “bosanskomuslimanskog subjekta”, a glorificirano u onim krugovima koji Andrića smatraju nedodirljivim polazištem za sve poglede na Bošnjake i islam na ovim prostorima
Niko ne bi trebao ružno misliti o međusobnom iskazivanju ljubavi i srodstva srpskog naroda na Balkanu ako ona nije nasilna prema drugima. No, mi ovdje ne govorimo o ljubavima jer primjećujemo ponovo udruživanje za ostvarivanje (veliko)srpskog interesa na štetu drugih naroda. Vučićeve namjere u vanjskopolitičkom kretanju, dakle, mnogo su dublje od onih koje on deklarativno izgovori – želja za pomirenjem, saradnju, stabilnost i slično
Proteklog vikenda preselio je Ezher Ezo Arnautović, koji je u historiji Zenice ostao upamćen kao načelnik u čijem je mandatu Zenica doživjela izuzetan napredak i izgradnju. Bio je pet godina predsjednik Općine Zenica, a tokom ratnih godina, iako u osmoj deceniji života, obavljao je dužnost pomoćnika komandanta Trećeg korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine. Nakon rata, Općinsko vijeće dodijelilo je dijelu Obalnog bulevara ime Bulevar “Ezhera Eze Arnautovića”
Da se razumijemo, žrtve su ogromne taman da je jedan čovjek poginuo. Cace nema, a ovamo nema devet ljudi, što policajaca MUP-a, što vojnih policajaca, što drugih koji su stradali, i to je žalosno. Ali, mi ipak moramo gledati drugu stranu. Bez obzira na žrtve, moramo kazati da je odluka našeg predsjednika Alije Izetbegovića bila historijska. Jer, da to tada nije urađeno, Sarajevo i Bosna i Hercegovina mogli su krenuti sasvim drugim putem, a to je put nestanka naše države i put nestanka Bošnjaka
