Dva stajališta koja, hvala Bogu, s nama Hrvatima nemaju veze ni utjecaja. Jedno je velikobošnjačka priča o jeziku, drugo jugounitarna. Riješili smo vas se, za sva vrjemena, i ne želimo se petljati s vašim tlapnjama. Hrvatski jezik je prepoznatljivo opstojeći od 12. st., a ovoga oblika od kraja 15. st. (Džore Držić i Šiško Menčetić). Absorbirao je, na svim razinama, i regionalne dijalekatske književnosti i pismenosti, ima jezični korpus koji je praktički 100% različit od bošnjačkoga i srpskoga (od Vinodolskoga zakonika i hrv. srednjovjekovne književnosti preko Marulića i Držića do Belostenca, Šenoe, Šuleka, Krleže i Ladana). Ne počinjemo od jučer, niti nam je organska podloga standardnoga jezika, zapadna štokavština, nješto presudno. A vi slobodno sklapajte vaše bajke o varijantama i ostalom, fućka nam se- to su vaši identitetski problemi. Bujrum!