Komisije su osnovane nakon što je Narodna skupština RS-a odbacila izvještaj Vlade RS o dešavanjima u Srebrenici 1995. godine, u kojem je stajalo da su snage Vojske RS odgovorne za zločin. U tom se izvještaju priznaje da su snage VRS nakon što su zauzele Srebrenicu ubile hiljade Bošnjaka. Odluka o formiranju novih komisija izazvala je negativne reakcije, neke od ambasada u BiH objavile su saopćenja u kojima se ograđuju od učešća svojih državljana u komisijama, a osuda je stigla i iz Ureda visokog predstavnika u BiH. Presudama koje je izrekao Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu kao i Sud BiH utvrđeno je da su snage Vojske i MUP-a RS ubile više od 7.000 muškaraca i dječaka iz Srebrenice u julu 1995. godine, što je kvalificirano kao genocid

Raphael Israeli

Patrick Barriot

Gideon Greif i Emir Kusturica

Vlada Republike Srpske formirala je 7. februara komisiju kako bi se “utvrdila istina o stradanju svih naroda u i oko Srebrenice između 1992. i 1995. godine”. Na čelu komisije izraelski je historičar Gideon Greif, profesor na Univerzitetu Texas i saradnik u Memorijalnom centru holokausta “Yad Vashem”. Greif je na ovim prostorima poznat po dugogodišnjem istraživanju stradanja zatočenika koncentracijskog logora Jasenovac, u kojem je, kako on tvrdi, ubijeno 700 hiljada ljudi, a u posljednje se vrijeme spominje i kao jedan od saradnika Emira Kusturice na scenariju za njegov najavljeni film o Jasenovcu.

Osim komisije za Srebrenicu, Vlada RS-a formirala je i Komisiju za istraživanje stradanja Srba u Sarajevu od 1991. do 1995. godine. Na čelu te komisije bit će Raphael Israeli, akademik i umirovljeni profesor na Hebrejskom univerzitetu u Jerusalemu. Članovi obiju komisija dolaze iz 12 zemalja i prve će sjednice održati u martu.

Osim Israelija, članovi Komisije za istraživanje stradanja Srba u Sarajevu još su i Austrijanac Walter Manoschek, Amerikanac Laurence Armand French, Srbijanac Darko Tanasković, Italijan Giuseppe Zaccaria, Ukrajinac Victor Bezruchenko i Francuz Patrick Barriot. S druge strane, osim Greifa, članovi Komisije za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu od 1992. do 1995. godine još su Nigerijac Adenrele Shinaba, Japanac Yuki Osa, Australac Roger Byard, Kinez Zeng Yi, Italijan Giuseppe Zaccaria, Nijemac Marcus Goldbach, Amerikanac Laurence Armand French i Marija Đurić.

Komisije su osnovane nakon što je Narodna skupština RS-a odbacila izvještaj Vlade RS-a o dešavanjima u Srebrenici 1995. godine, u kojem je stajalo da su snage Vojske RS-a odgovorne za zločin. U tom se izvještaju priznaje da su snage VRS, nakon što su zauzele Srebrenicu, ubile hiljade Bošnjaka. Odluka o formiranju novih komisija izazvala je negativne reakcije, neke od ambasada u BiH objavile su saopćenja u kojima se ograđuju od učešća svojih državljana u komisijama, a osuda je stigla i iz Ureda visokog predstavnika u BiH.

Presudama koje je izrekao Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu kao i Sud BiH utvrđeno je da su snage Vojske i MUP-a RS ubile više od 7.000 muškaraca i dječaka iz Srebrenice u julu 1995. godine, što je kvalificirano kao genocid.

Nije ovo prvi pokušaj Milorada Dodika i njegove vlasti da minimizira i revidira činjenice o genocidu u Srebrenici. Godinama je tako iz budžeta Republike Srpske finansirana “nevladina” organizacija nazvana “Istorijski projekat Srebrenica”. Za projekt samozvanih historičara i istraživača Stefana Karganovića i Ljubiše Simića godišnje je iz budžeta izdvajano 400 hiljada maraka kako bi se revidirala historija, presude suda u Hagu i minimizirali događaji u i oko Srebrenice iz jula 1995. godine.

Karganović je i autor studije u kojoj osporava broj žrtava srebreničkog genocida s vojnog stanovišta, na osnovu gubitaka divizije Armije BiH u povlačenju. S druge strane, samozvani forenzičar Ljubiša Simić osporavao je broj srebreničkih žrtava na osnovu “analiza” dokumentacije Haškog tribunala o masovnim grobnicama koje su proveli ekspertski timovi forenzičara EU. Karganovićeva se priča godinama svodila uglavnom na jedno – “ne postoji osam hiljada tijela kojima bi se dokazalo da je u Srebrenici strijeljano toliko ljudi, a posebno ne genocid”.

Ono na čemu je ovaj dvojac godinama radio bilo je umanjiti broj zatočenih i strijeljanih Srebreničana, utvrditi kako je velika većina pobijenih stradala u vojnim sukobima prilikom pokušaja proboja iz opkoljene enklave i, konačno, tako dokazati kako nema govora o ratnom zločinu, a kamoli genocidu, nego o žrtvama vojnih sukoba. Ta je NVO na svojoj internetskoj stranici objavila analizu snimka strijeljanja šesterice srebreničkih dječaka kod Trnova i utvrdila da se radi o montaži.

NVO, dakle, nije bila dovoljna niti dovoljno uvjerljiva pa je sada oformljena Komisija. Odnosno dvije. Imena ljudi koji su imenovani u obje komisije, njihove biografije, njihov kako naučni, tako i politički background te njihova uvjerenja ne ostavljaju ni trunku sumnje kakvi će, zapravo, biti rezultati njihovog “istraživanja” i kakve će zaključke izvesti. Uvjerljiv dokaz za takvu tvrdnju ime je Raphaela Isreaelija, notornog nacionaliste i islamofoba koji bez imalo uvijanja već decenijama iznosi svoje šovinističke stavove o muslimanima.

Rođen 1935. godine u Maroku, Israeli je kao dijete emigrirao u Izrael. Gradio je karijeru u izraelskim vojnim snagama, zaradio čin majora obavještajne službe i onda se počeo baviti naukom. Postaje profesor na Hebrejskom univerzitetu u Jeruzalemu, gostujući profesor na univerzitetima u SAD-u, Kanadi, Australiji, Japanu… Autor je više od 40 knjiga i mnogih članaka o Bliskom istoku, islamskom radikalizmu, islamu u Kini i Aziji. Prije dvije godine objavio je knjigu o Arapima u Izraelu u kojoj otvoreno žali što ih jevrejska država nije zatvarala u logore onako kako su vlasti SAD-a zatvarali svoje građane japanskog porijekla tokom Drugog svjetskog rata.

Prije deset godina izazvao je skandal u Australiji svojim stavovima iznesenim u razgovoru za list Sydney Morning Herald. Između ostalog, kazao je kako muslimanski imigranti manipuliraju vrijednostima zapadnih zemalja te da se povećava rizik od nasilja kako broj muslimana u nekoj zemlji raste, da se u zapadnim zemljama želi uvesti šerijat, a da muslimani u evropskim gradovima svoj način života žele nametnuti nasiljem. Već se godinama Israeli u svojim radovima bavi i Balkanom, posebno Bosnom i Hercegovinom i Kosovom. Tako je 2004. godine njegov rad objavljen u knjizi znakovitog naziva Muhamedova čudovišta, autora Davida Bukaya, u kojoj Israeli iznosi stavove o islamizaciji ovih prostora.

Nerijetko je i gost srbijanskih i medija iz Republike Srpske. Tako je u razgovoru za Glas Srpske u decembru 2006. godine kazao kako su BiH i Kosovo klin u srcu kršćanske Evrope, a da su evropske zemlje i SAD, priznanjem BiH i Kosova, prekinule stoljetni kršćanski kontinuitet u srednjoj Evropi.

“Na sreću po sve, u BiH postoji Republika Srpska, koja je snažna protuteža Sarajevu, u kome je mnogo Iranaca i drugih ekstremista. Neki od njih djeluju otvoreno, a neki tajno. Svakodnevni su letovi aviona iranske vazduhoplovne kompanije između Sarajeva i Teherana. Ti avioni sigurno ne prevoze slatkiše. Mnogi koji podržavaju mudžahedine i dalje borave u Sarajevu i u drugim mjestima. Njihovu snagu teško je procijeniti. U Izraelu znamo za vođe islamističkih pokreta ili imame u sarajevskim džamijama koji izdaju proglase i pomažu muslimanskim ekstremistima sa stranim državljanstvima koji prolaze kroz Sarajevo. Mislim da bi se, što se tiče Makedonije i Kosova, situacija u budućnosti mogla pogoršati. U Makedoniji je Evropska zajednica već prisilila Vladu Makedonije da dijeli vlast s Albancima. Oni nastavljaju i da dolaze u BiH kao što su nekada naselili Kosovo i kao što to sada rade na jugu Srbije. Balkanske su države nemoćne. Ako poduzmu nešto protiv Albanaca, bit će optužene da su rasističke. A ukoliko ne učine ništa, jednostavno će predati svoju teritoriju osvajačima”, kazao je u intervjuu Israeli.

U decembru 2006. godine Israeli je gostovao na stranicama Novog reportera, gdje je, na pitanje o budućnosti EU ukoliko Turska postane dijelom te zajednice, kazao: “Ako Turska ikada uđe u Evropsku uniju, do tada će proći još mnogo vremena. Jer, Evropljani se sve više plaše. U Francuskoj postoje gradovi i kvartovi gdje Francuz, kada uđe, misli da je došao u Afriku. To stvara jak otpor. Ne mislim da će se Turska ubrzo pridružiti Uniji, ali, ako se to i dogodi, onda će Evropa za 50 godina biti islamska zajednica, jer se broj muslimanskog stanovništva udvostručuje svakih dvadeset godina. Te godine kada Turska uđe, muslimani će činiti 22 posto populacije Unije. Dvadeset godina kasnije, tih 22 posto bit će 44 posto populacije. To više nije politička situacija ili pitanje odluke o ovome ili onome, već, jednostavno, pitanje opstanka. Kada muslimani postanu većina u jednoj zemlji, oni onda mijenjaju zakone i uvode šerijatsko pravo.” Šest godina kasnije, u razgovoru za beogradski list Politika, Israeli tvrdi kako “demokratija i islam nisu kompatibilni”.

Osim Israelija, jedan od najzanimljivijih članova Komisije koja će istraživati stradanje Srba u Sarajevu od 1991. do 1995. godine bivši je oficir francuske vojske Patrick Barriot. Njega je Milan Martić krajem 1994. godine imenovao za službenog predstavnika tzv. Republike Srpske Krajine u Parizu, zbog čega je otpušten iz francuske vojske. Svjedočeći na suđenju u Hagu, Barriot je kazao kako je prijateljstvo s Martićem nastalo nakon što je od marta do juna 1994. godine boravio u Hrvatskoj kao pripadnik saniteta Francuskog bataljona UN. Nakon rata, konvertirao je na pravoslavlje krštenjem u manastiru Dečani. “Ovo je najljepši dan u mom životu. Pamtit ću ga dovijeka! Posebno ovaj manastir u kojem sam želio da se krstim. Ovo je značajna srpska svetinja i nadam se da ću joj se stalno vraćati. Ostat ću do kraja života odan srpskom narodu”, izjavio je srbijanskim medijima Barriot nakon krštenja.

Svjedočeći na suđenju u Hagu, kako je prenijela agencija Sense, Barriot je kazao da u vrijeme boravka u tzv. RSK nije vidio bilo kakvo kršenje prava Hrvata, Muslimana ili drugih etničkih grupa, a kamoli pritiske i protjerivanja. Naprotiv, oni su, po njemu, uživali sva prava kao i Srbi. Kao primjer je naveo da su u bolnici u Glini, u kojoj je volontirao, svi pacijenti tretirani jednako, a ljekari su davali krv “čak i Muslimanima”. Barriot je autor pet knjiga o dešavanjima u bivšoj Jugoslaviji, a Martić je napisao predgovor za jednu od njih. Svoj doprinos dali su i Radovan Karadžić i Ratko Mladić. Sve njih Barriot naziva “junacima i slavnim potomcima cara Dušana”.

Tokom suđenja Slobodanu Miloševiću, predstavljajući ga kao vodećeg francuskog stručnjaka za terorizam, uz to povezanog sa zapadnim obavještajnim službama, Milošević je od Barriota tražio da opiše svoja saznanja o prisustvu i djelovanju terorističkih grupa tokom rata u Bosni i Hercegovini. Prema Barriotu, zapadne obavještajne službe već su 1994. znale za prisustvo terorističkih grupa povezanih s alžirskom “Gia” i Bin Ladenovom “Al-Kaidom” u BiH, a kasnije i na Kosovu. Na pitanje sudija na čemu se zasnivaju takve njegove tvrdnje i koji su izvori tih saznanja, Barriot se pozvao na svoju dugu karijeru u armiji Francuske i UNPROFOR-u, kao i na učešće u radu “kriznih ćelija” koje su se bavile terorizmom.

Barriot je tokom suđenja Miloševiću govorio i o tome šta mu je o događajima u Srebrenici u julu 1995. ispričao osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić. U njegovoj interpretaciji, najviše žrtava palo je u žestokim borbama koje su 12. i 13. jula vođene između srpskih snaga i oko 15.000 naoružanih Muslimana koji su se probijali kroz okolne šume. U tim su borbama, rekao je Barriot, Srbi izgubili oko 500 vojnika, dok su Muslimani imali između 1.500 i 1.800 poginulih. Mladić, kazao je Barriot, dozvoljava mogućnost da je “najviše 100” zarobljenih Muslimana pogubljeno “zbog mržnje i iz osvete, od strane Srba čije su porodice masakrirane u napadima Orićevih snaga na srpska sela u srebreničkoj enklavi”.

Nakon toga mu je tužiteljica Carla Del Ponte suprotstavila izvještaj Komisije koju je formirala Vlada Republike Srpske, a u kojem se priznaje da je u julu 1995. u enklavi ubijeno više od 7.000 Muslimana. Barriot, međutim, to nije prihvatio, pozivajući se na 1.500 “identificiranih žrtava” i još oko 1.000 iskopanih leševa, a za izvještaj Komisije RS kazao je da ga je “diktirao visoki predstavnik Paddy Ashdown”.

Barriot je u poslijeratnim godinama čest gost srbijanskih medija. Tako je u razgovoru za beogradske Večernje novosti u augustu 2016. godine kazao kako je “odbrana Republike Srpske put za buduće ujedinjenje sa Srbijom, koji smatram jedinim ispravnim i logičnim”. Glavni argument u napadima na Srpsku jeste da ona počiva na genocidu nad bošnjačkim stanovništvom i da je prijetnja BiH – bilo je jedno od pitanja za Barriota, na što je on odgovorio: “To su gluposti. Ono što se dogodilo u Srebrenici ne može se smatrati genocidom. To, naravno, ne znači da nije bilo žrtava. Među više hiljada mrtvih najviše je vojno sposobnih muškaraca koji su tokom rata nosili oružje. Objektivna odgovornost nije ni na Srbiji niti na Republici Srpskoj. One su bile gurnute u građanski rat u kome se ginulo na sve strane. Međunarodna zajednica, međutim, svjesno manipulira žrtvama i danas, provodeći politiku koja je do njih i dovela. O tome sam svjedočio i pred Haškim tribunalom. Srbija je bila bedem protiv ekstremizma. Preko Kosova i Bosne, Zapad je otvorio vrata terorizmu u Evropi. U predgrađima Francuske mnogo je oružja koje dolazi preko lanca albanske mafije, koja djeluje posvuda. Naši političari su slijepi, i dalje ne shvataju posljedice rata u Jugoslaviji, Libiji, Iraku, Siriji… Zapad je destabilizirao ove zemlje da bi čuvao svoju sigurnost. U borbi za naftu, novac i utjecaj, zaboravili su vlastite građane. Evropske države odgovorne su za sve rizike s kojima se danas suočavamo.”

Godinu dana ranije, u januaru 2015, Barriot je dao duži intervju za Pečat, u kojem je, između ostalog, govorio o svojoj saradnji s ratnim zločincima Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem. “Karadžića i Mladića vidim kao lidere posvećene odbrani srpskog naroda, koji nikako nisu bili agresori, ni na jedan način”, kazao je Barriot, nastavljajući: “Kada sam svjedočio na suđenju Miloševiću, podnio sam i izvještaj, gdje stoji da su teroristi koji su srušili ‘njujorške bliznakinje’ 11. septembra obučavani u Bosni. Oni su bili odgovorni i za mnoge druge napade. Iznio sam dokaze da je upravo Bosna jezgro koje je iznjedrilo teroriste što su djelovali kasnije širom svijeta. Sve greške koje je međunarodna zajednica načinila i u Bosni, i u Libiji, i u Iraku dovele su do jačanja ekstremnih islamističkih grupacija. Zapad u tom smislu jeste direktno odgovoran za stvaranje ovih terorističkih grupa.”