“‘Limitless’ je operativni sistem napravljen za slijepe i slabovidne osobe kako bi one mogle neometano koristiti mobitel. Uz pomoć vještačke inteligencije i 'machine learninga', uspio sam sve sklopiti i napraviti operativni sistem baziran malim dijelom na androidu, a sve ostalo moja je originalna ideja, koja se može proširiti i na druga hendikepirana lica, ali prvo želim da završim ovo što sam započeo”

Piše: Edib KADIĆ

Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

Omer Salkanović rodio se 2000. godine u Tuzli. Kada je imao dvije godine, dolazi u Janju s porodicom koja se tada vraća iz izbjeglištva. Tu završava Osnovnu školu “Meša Selimović”, a Elektrotehničku školu – smjer: tehničar računarstva – završio je prije mjesec. Već u osmom razredu zainteresirali su ga robotika i inovacije. Kaže da se u tom periodu upoznao s mikrokontrolerima i načinom kako se oni koriste, pa je zamolio oca da mu kupi taj skup senzora i elektronike. “Mene je uvijek, još od malih nogu, zanimalo šta se to nalazi unutar svih stvari. Koju god bih igračku dobio, odmah bih je rasklopio i rastavio kako bih vidio šta se unutra dešava, kako to sve radi. Sve me je zanimalo. Eh, poslije toga su dolazili problemi jer nisam znao kako sve opet sklopiti i vratiti na svoje mjesto. To mi je bio vječiti problem. A drugi problem je bio taj što nisam imao igračke, jer su sve bile rastavljene i s njima se više niko nije mogao igrati. U osmom razredu, kada mi je otac kupio senzore i mikrokontrolere, moj život postaje izuzetno zanimljiv. Iskreno, još nisam uopće znao šta je to, ali sam imao veliku želju da to spoznam i da upoznam taj za mene tada potpuno novi svijet. Onda sam samo o tome učio više od godinu i po kako bih saznao gdje i kako se može upotrebljavati”, kaže Salkanović.

Bio je samouk i sve što je naučio bilo je preko interneta. Kaže da mu se najviše svidio moto koji je pratio ove mikrokontrolere: “Šta god zamisliš, s njima možeš da uradiš”. A njegove ideje samo su navirale. “U početku su to bili neki sitni projekti, alarmni sistemi po kući, razne detekcije, proračuni. To mi je bila igra i zabava. Kada sam krenuo u srednju školu, upoznao sam momke koji su bili četvrti razred i radili su nešto slično, za što sam se odmah zainteresirao. Od njih sam i čuo da postoje razna takmičenja, bazirana na tim inovacijama, iz polja automatike, programiranja… Odmah mi se to svidjelo, htio sam da pokušam nešto napraviti. A to su bila takmičenja u Bosni i Hercegovini i drugdje u Evropi, sve zavisno od originalnosti vašeg projekta i prethodnog plasmana na određenom takmičenju”, pojašnjava Salkanović.

U početku je pravio projekte kakvi su naočale za slijepe, “pametna kuća”, staklenik. Prošle godine završio je inovaciju koju naziva “magični klavir”. Tipke tog klavira nacrtao je grafitnom olovkom, sve nekako spakovao i na kraju isprogramirao. Pritiskom na te nacrtane tipke mogla se odsvirati bilo kakva kompozicija, baš kao i na pravom klaviru. Za ovaj je projekt na INOST‑u u Banjoj Luci 2018. godine u kategoriji automatika i programiranje osvojio specijalno priznanje. To je bilo regionalno takmičenje nakon kojeg je dobio poziv da ide na Kup nacija mladih inovatora, koji se održavao u Beogradu, gdje je iste godine osvojio prvo mjesto. Nakon tog, takmičio se i na “Tesla Festu” u Novom Sadu. I tu osvaja prvo mjesto. U Beogradu je dobio i priznanje od Saveza inovatora Češke, a u Novom Sadu od Portugala i Indije. A na koncu, s ovim projektom osvaja i prvo mjesto na takmičenju “Europska noć istraživača u Zagrebu”.

Posljednjih godinu i po radi na velikom projektu pod nazivom “Limitless”. Podržavaju ga Vahidin Mulamustafić, koji živi relaciji Janja – Beč, i grupa stručnjaka iz Njemačke koji mi pomažu u realizaciji ovog projekta. “To je operativni sistem napravljen za slijepe i slabovidne osobe kako bi one mogle neometano koristiti mobitel. Uz pomoć vještačke inteligencije i ‘machine learninga’, uspio sam sve sklopiti i napraviti operativni sistem baziran malim dijelom na androidu, a sve ostalo moja je originalna ideja. A pošto je android ‘open source project’, s njim mogu raditi šta hoću. Na androidu je skoro sve napravljeno za ljude koji dobro vide, malo šta je prilagođeno slabovidnim i slijepim osobama. Postoje već neki servisi napravljeni za njih, ali im oni ne mogu približiti mobilni telefon, tako da ga neometano mogu koristiti. Ova moja ideja može se proširiti i na druga hendikepirana lica, ali prvo želim da završim ovo što sam započeo. Posao privodim kraju, vjerujem da će ‘Limitless’ uskoro ugledati svjetlo dana ”, tvrdi Omer.

Projekt bi trebao biti potpuno završen za nekoliko mjeseci, ostale su samo finese i testiranja. “Moramo pregledati ima li kakvih grešaka u sistemu kako bi ih se moglo otkloniti na vrijeme. Čim se to, ako Bog da, završi, sistem će biti dat na uvid javnosti. Mislim da je ovo zaista korisna ideja koja će biti prepoznata, a posebno mi je drago da ona dolazi iz naše Bosne i Hercegovine”, kaže Omer.

Nevoljko pristaje iznositi detalje o ovom svom projektu, te nam je naveo samo nekoliko primjera onoga što će njegov operativni sistem nudit. “Većina funkcija može se koristiti na tipkama za smanjivanje i pojačavanje tona na mobitelu. Postoji i opcija da se itemi na screenu fokusiraju, pa će se, kada pređete prstom preko određene ikone, iz mobitela začuti glas na jeziku koji vi odaberete – a potrudit ću se da u sistem integriram većinu svjetskih jezika – koji će kazati da vam je prst na ikoni, recimo, ‘kamera’. Sve što se dešava na displeju opisivat će glas iz mobitela. Najviše smo se bazirali na aplikacije koje svakodnevno koristimo, kao što su Facebook i WhatsApp. Sistem će prepoznavati određene fotografije koje su postavljene ili su vam poslane, da vam kaže, ako je riječ o osobi, njegovo ime i prezime, ili ako je neko fotografirao, naprimjer, cvijet, sistem će vam reći da je riječ o cvijetu koji izgleda tako i tako. Kao da imate svog asistenta koji sjedi pored vas i objašnjava vam šta se to sve nalazi na ekranu”, pojašnjava Omer.

Predstavio nam je i još nekoliko izuzetno zanimljivih funkcija ovog svog operativnog sistema za slabovidna i slijepa lica, a mi smo obećali da ih ovog puta nećemo objaviti, već ćemo sačekati da se projekt u cijelosti završi.

Omer objašnjava da sam radi na ovom izuzetno velikom i zahtjevnom poduhvatu jer još nije uspio pronaći partnera. Ipak, postoje određeni ljudi koji razmatraju njegove prijedloge i ideje i eventualno mu predlažu neka rješenja. “U toj je grupi i jedan Sarajlija koji živi u Njemačkoj. On je napravio izuzetno vrijedan i ozbiljan projekt. To je tzv. pametna bolnica. Mi smo u stalnoj komunikaciji, i od ovih ljudi, Bošnjaka koji žive u Njemačkoj, dobio sam ponudu da studiram u toj zemlji. Već sam je prihvatio, primljen sam na Data Science fakultet u Kölnu. Osnovni studij traje pet godina, plus jedna godina mastera. Nastavit ću se baviti istim stvarima kojima sam se i dosad bavio, tu su u prvom redu programiranje, robotika i inovacije. Nisam baš neki tip koji voli studirati, više sam samouk i većinu stvari koje sam do sada naučio učinio sam to bez ičijeg tutorstva. Ali, s druge strane, fakultet je potreban, potrebno je završiti to visoko obrazovanje. A uvjeren sam da ću više od pola stvari koje sam do sada sam naučio učiti i na fakultetu. Siguran sam da ću tu upoznati i ljude koji se bave istim ili sličnim stvarima, pa onda kada razvijem mrežu poznanstava, neću imati problema za dalje projekte i napredovanje”, uvjeren je Salkanović.

Omer predaje u IT Akademiji “Emanet” u Janji, gdje djecu uči osnovama robotike i programiranja. Vahidin Mulamustafić i ostali ljudi iz Akademije su, prema njegovim riječima, uvijek tu da bi im osigurali dijelove i sve drugo što im je potrebno kako bi Akademija neometano funkcionirala. “Mi tu učimo, radimo i igramo se. U aprilu smo imali takmičenje na INOST-u mladih u Banjoj Luci. Za tu smo priliku pripremili projekt ‘pametni automobil’, koji smo tu prezentirali. To je manji automobil, igračka, koji ima mogućnost da se sam kreće i zaobilazi stvari na koje nailazi na putu. Može ga se bežično kontrolirati pomoću mobilnog telefona, pomoću bluetootha. Na sebi ima solarno punjenje baterija i punjenje pomoću vjetra. Na njega smo postavili male solarne panele, kao i male turbine koje proizvode struju čim se automobil pokrene. Ovu turbinu stavili smo na spojler auta. Među više od 400 takmičara, za ovaj smo projekt u Banjoj Luci osvojili zlato. Odmah nakon toga dobili smo poziv i za takmičenje u Moskvi, a eksponat ćemo izložiti i u Novom Sadu. Moram spomenuti i to da su dvije djevojčice iz našeg tima tek osmi razred, a dječak je šesti.”

Salkanović pojašnjava da je projekt “pametnog automobila” bio na nivou jačeg od srednje škole, iako se njegova grupa takmičila na nivou osnovnih škola. “Djeca iz našeg tima uopće nisu osjećala tremu i strah. Imali su spreman svaki mogući odgovor na pitanja o ovom projektu. Bili su izuzetno fokusirani. Sve to ulazi u ocjenjivanje. Jer, vidite, sve vam zavisi od predstavljanja ideje. Koliko kvalitetno i dobro svijetu predstavite svoju ideju, toliko će ona biti i uspješna. Naravno, tu ne smije izostati kvalitet, međutim, džaba vam kvalitet ako vaša ideja nije prezentirana na pravi način. A sve se danas, manje-više, prezentira na engleskom jeziku, koji je izuzetno važan kako biste uspjeli u IT struci. Bez engleskog ne može se uspjeti”, naglašava Omer, te dodaje da postoji ideja kako bi se nadogradio projekt “pametnog automobila”.

“Imamo ideju da od tog automobila uradimo veći projekt, pa da napravimo robot-automobil koji bi mogao detektirati mine i sve ostalo što se nalazi u zemljištu. Vidjet ćemo kako će se ovo dalje kretati, možda da ga prilagodimo kako bi se pomoglo u ekshumaciji tijela u okolini Srebrenice, a i u ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine gdje je to potrebno. Tog robota bismo poklonili ljudima koji se bave ovim poslom. Ja sada dajem sugestije djeci kojoj predajem, na koji način bi se ovo najbolje moglo napraviti. Kada odem u Njemačku da studiram, ostat ćemo u kontaktu i svakako ćemo raditi makar dva puta sedmično online preko Skypea da bismo i ovu nadogradnju projekta završili, kako sve ne bi ostalo samo na priči.”

Omer Salkanović svaki dan programirajući provede po 12-13 sati. Kaže da ima neodoljivu potrebu da svakome ko je u potrebi pomogne. “Kada mi se rodila ideja da napravim operativni sistem za slabovidna i slijepa lica, i kada sam to ispričao prijateljima iz Janje, svi su mi govorili da u tome sigurno ne mogu uspjeti i da se toga odmah okanim. Nisam naišao ni na kakvu podršku niti prijatelja, niti ljudi iz Janje. Tako je bilo sve dok nisam upoznao Vahidina Mulamustafića i ljude oko njega. Oni su mi dali priliku da pokažem šta znam i za šta sam sposoban. Škola mi je, recimo, dala toliku podršku da se preko nje mogu takmičiti, jer se na takmičenja ne može ići privatno. I to je sve. Ostalo sam sve morao sam raditi. Znao je čitav projekt stajati i po mjesec dana dok mi ne stigne neki dio iz Kine. A dijelovi su baš skupi, tako da postoji i ta vrsta poteškoće. Uvijek sam nastojao da se sam finansiram kako bih roditelje što je moguće više rasteretio. Znao sam raditi i kao konobar preko ljetnog raspusta kako bih sebi mogao kupiti dijelove da mogu neki projekt finansirati i dovesti do kraja. U nekim baš teškim situacijama zatražio bih pomoć od roditelja koji su mi uvijek izlazili u susret. Kada sam upoznao Vahidina, sve je krenulo mnogo lakše. Moje je bilo samo da radim i razvijam svoje ideje, nisam se više morao brinuti ni za finansije niti za dijelove”, ističe Salkanović.

Tvrdi da trenutno ima izuzetno zanimljivu ideju koja je još u povojima. Riječ je o projektu čiji bi rezultat trebao utjecati na smanjenje broja ubistava, otmica, pljački i ostalih krivičnih djela. Cijeli koncept nazvao je “Smart Police” (pametna policija), a s njegovim razvojem planira početi nakon što završi “Limitless”. “Ne bih o ovome iznosio previše detalja, ali mogu sa sigurnošću tvrditi da je ovaj koncept izuzetno zanimljiv i da će biti itekako primjenjiv u našem modernom društvu. Zaista imam predobru ideju i to će biti moj sljedeći veliki projekt. Poslije studija planiram se vratiti u Bosnu i Hercegovinu, u Janju, i planiram sve ideje koje imam realizirati kako bih pokazao svima onima koji nisu u mene vjerovali, a koji misle da se ovdje ne može uspjeti, da se itekako u Bosni može uspjeti ako imate dobru ideju i ako ste spremni na žrtvu i rad”, poručuje devetnaestogodišnji Salkanović.