O poštovanju Alije Izetbegovića koje je izrazito primjetno i izvan granica domovine Bosne i Hercegovine svjedoče desetine nagrada koje su pristigle s Istoka i Zapada. Svjetska javnost podjednako je vrednovala Izetbegovićev trud u promicanju mira, demokratije i islama. Stoga ne treba čuditi da je nagrađen nagradama koje su pristizale od Malezije do Sjedinjenih Američkih Država

Piše: Admir LISICA

Doprinos rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića kroz društveni i politički aktivizam sasvim sigurno može se posmatrati hronološki, od njegove rane mladosti pa sve do povlačenja iz javnosti koje je uzrokovano narušenim zdravstvenim stanjem. Njegova angažiranost unutar organizacije “Mladi muslimani”, stručni angažmani u različitim firmama, politički aktivizam, ratni doprinos i izrazito zapažene diplomatske aktivnosti prepoznati su i na Istoku i na Zapadu, o čemu svjedoče mnogobrojna priznanja koja je Alija Izetbegović dobio u toku svog životnog vijeka, ali i nakon smrti. Ono što treba posebno istaći jeste da su doprinos Alije Izetbegovića kao vrhovnog komandanta Armije Republike Bosne i Hercegovine prepoznali oni koje je vodio u toku odbrane od srpske agresije u periodu od 1992. do 1996. godine.

“OCU PATRIOTSKE LIGE”

Da su pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine cijenili požrtvovanost predsjednika Alije Izetbegovića, govore mnogobrojni pokloni, nagrade i priznanja koja su mu uručili za doprinos u vremenu Agresije. “Ocu Patriotske lige”, kako stoji u vojnoj knjižici Alije Izetbegovića, 6. aprila 1993. godine dodijeljena je “Zlatna policijska značka”, koja je uz nagradu “Zlatni ljiljan” najveće ratno priznanje za doprinos odbrani od agresora. “Patriotska” liga je Aliji Izetbegoviću uručila i nagradu za “organizatora otpora” u periodu od 10. juna 1991. do 15. aprila 1992. godine. Kada je riječ o drugim mnogobrojnim nagradama koje su mu dodijeljene od Armije Republike Bosne i Hercegovine i udruženja koja čuvaju njene tekovine, potrebno je spomenuti nagrade Prvog i Drugog korpusa. Zanimljivo je da su pripadnici Prvog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine posthumno dodijelili Kolektivnu nagradu Grada Sarajeva, koja im je uručena, Muzeju “Alija Izetbegović”, gdje je povjerena na čuvanje.

Od ratnih poklona upečatljiv je onaj koji stigao “s male Moskve”, tačnije Ozrena. General Halil Brzina je nakon akcije poklonio predsjedniku pušku koja se danas može vidjeti u Kuli Širokac, u sklopu muzejske postave Muzeja “Alija Izetbegović”. Potrebno je napomenuti da su pokloni i priznanja predsjedniku pristizala od brigada i korpusa od Une do Drine, što govori o jednom općem osjećaju zahvalnosti i priznanja Aliji Izetbegoviću za ono što je uradio u najtežim danima u novijoj historiji Bosne i Hercegovine. Značajan broj nagrada za svoj doprinos dobio je i posthumno, poput one nedavne – nagrada Centra za mir iz Mostara “Povelja počasnom graditelju Starog mosta – spomenika mira” dodijeljena mu je 23. jula 2019. godine.

OD MALEZIJE DO SJEDINJENIH AMERIČKIH DRŽAVA

O poštovanju Alije Izetbegovića, koje je izrazito primjetno i izvan granica domovine Bosne i Hercegovine, svjedoče desetine nagrada koje su pristigle s Istoka i Zapada. Svjetska javnost podjednako je vrednovala Izetbegovićev trud u promicanju mira, demokratije i islama. Stoga ne treba čuditi da je nagrađen nagradama koje su pristizale od Malezije do Sjedinjenih Američkih Država. Jedna od najznačajnijih, ako ne i najznačajnija nagrada koju je Alija Izetbegović primio za svoj rad jeste “Orden nezavisnosti države Katar, najveće državno odlikovanje”, koje je primio na svečanosti pri njegovoj zvaničnoj posjeti Dohi. Za doprinos i služenje islamu nagrađen je još tokom ratne 1993. godine nagradom “Kralj Fejsal”, međunarodna nagrada za služenje islamu. Upravo je na svečanosti pri dodjeli ove nagrade pred prisutnim iznio niz kritika na društveno i intelektualno stanje muslimana koji ne žele uzeti dobre strane Zapada i iskoristiti ih na pravi način.

“Možemo sa sigurnošću reći da je školstvo u današnjem muslimanskom svijetu institucija koja zahtijeva najhitnije i najradikalnije kvalitativne i kvantitativne promjene. Kvalitativne – da bi se školstvo oslobodilo duhovne, a u nekim slučajevima i materijalne zavisnosti od stranaca. Kvantitativne – da bi se uklonila hronična nedovoljnost u ovom pogledu i u kratkom roku stvorili uvjeti da se školovanjem obuhvate generacije koje dolaze. Uz vjeru, obrazovanje je drugi odlučni faktor brze emancipacije muslimanskog svijeta iz sadašnjeg inferiornog položaja.”

Tokom 2001. godine dobio je i nagradu za “islamsku ličnost godine”. Nagrada Foruma “Crans Montena” za promoviranje ljudskih prava iz 1999. godine i Godišnja nagrada američkog Centra za demokratiju, koja mu je dodijeljena tri godine ranije, dokazuju da je Alija Izetbegović prepoznat kao promotor ljudskih prava i demokratskih načela. Ove nagrade, dodijeljene od različitih institucija, dokaz su da su rad, misao i ideja Alije Izetbegovića prepoznati podjednako na Istoku i Zapadu. Tome u prilog ide i nagrada pape Ivana Pavla II, poklon od Američkog senata, Srebrena kutija iskrenog prijatelja Bosne i Hercegovine Helmuta Kohla, plakete UNESCO-a i druge nagrade. Među značajnijim nagradama i priznanjima svakako su “Orden slobode Republike Turske”, koji mu je uručen u Ankari 1997. godine, ABI – veliki intelektualac 21. stoljeća, poklon ministra finansija Vlade Malezije Daima Zainuddina, levha u sedefu – poklon Jasera Arafata, nagrada evropske krovne kuće fudbala UEFA-e iz 1998. godine i druge.

Misao Alije Izetbegovića javnosti je i danas veoma interesantna jer ona ustvari oslikava sve njegove identitete podjednako. Bio je nacionalno Bošnjak, geografski Bosanac i Evropljanin, po vjeri musliman, demokrata, humanista… I svojim životom i djelom dokazao je da ti identiteti nisu među sobom posvađani, nego se nadopunjuju i prožimaju, što sasvim sigurno dokazuju nagrade koje je dobio zahvaljujući tome što je sve ove identitete znao “nositi” na pravi način. Njegove nagrade govore o životnom putu koji nije bio nimalo lahak i jednostavan. Priznanja i nagrade svjedoče o tome da je u različitom periodu morao preuzimati uloge koje su okolnosti od njega tražile. Da je Alija Izetbegović kojim slučajem ulogu vrhovnog vojnog lidera, predsjednika, demokrate, muslimanskog i bošnjačkog mislioca i antifašiste obnašao nesavjesno, sasvim sigurno ne bismo imali priliku javnosti predočiti ove izuzetno značajne nagrade i priznanja. Činjenice govore da je Alija Izetbegović tokom svog života uvijek bio na pravoj strani historije, te da se zalagao za istinu, pravdu i mir. Lik i djelo prvog predsjednika Predsjedništva Bosne i Hercegovine zaslužuje isključivo naučni pristup zasnovan na historijskim činjenicama, dok ostala površna i pristrasna analiziranja ne treba uzimati zaozbiljno. Djela Alije Izetbegovića cijene se od Sjedinjenih Američkih Država do Irana, što je, moramo priznati, rijetkost. Zbog toga o činjeničnoj historiji Bosne i Hercegovine i Bošnjaka moramo aktivnije istraživati kako bismo smanjili mogućnost raznih zloupotreba i podvala koje dolaze iz nepouzdanih i zlonamjernih krugova.