U pripremi agresije i napada na Sarajevo formirana je komanda vojnog okruga grada i deset vojnih odsjeka za svaku gradsku općinu, a za komandanta je postavljen pukovnik Obrad Popović. Novim Zakonom sekretarijati za Narodnu odbranu trebali su poslove regrutacije, mobilizacije i vojnu dokumentaciju predati novoformiranim vojno-teritorijalnim organima, što bi predstavljalo, kako primjećuje Halilbegović, vezanje omče oko vrata Bosni i Hercegovini
Koriste se podrivačke metode, u specijalnom ratu poznate i kao vađenje sadržaja ispod temelja objekta koji se želi srušiti. Podrivanje se koristi rušenjem konstrukcije države kroz pravni sistem, opstruiranjem zakona i ustavnog poretka države, uspostavljanjem paralelnih paradržavnih, paravojnih, paraodgojnih, paraobrazovnih i parapolitičkih tvorevina. Potonje se u ovom trenutku koriste kao grupe za pritisak na legalne političke snage radi njihovog oslabljivanja. Grupe za pritisak jesu forma specijalnog rata koje se planski kreiraju s očekivanjem da će nastati političke krize i koriste se da bi se umanjila efikasnost legalnih političkih snaga, a u konkretnom slučaju, pod tretmanom grupa za pritisak, koje su godinama stvarane unutar nje same, trenutno se nalazi SDA. U široj slici ovdje, prije svega, govorimo o djelovanju političkih faktora Srba i Hrvata oličenim u pojavama Milorada Dodika i Dragana Čovića, koji su glavna poluga u subverzijama specijalnog rata
Preopasno je raspirivati nacionalizme i ratne emocije. SDA to nikada nije radila. Jasno je da je ovo u šta se upušta Milorad Dodik odavno prevazišlo sebične predizborne kalkulacije. Ovo je mnogo opasnije i traži ozbiljne i svakodnevne odgovore. A ko će ih dati ako ne SDA
 zavisno od mnogih okolnosti, agresor je Sarajevu isključio vodu, struju, plin, porušio poštu, zauzeo objekte rezerve hrane, uništio prehrambene industrijske objekte, rušio Velepekaru, Mljekaru i dr. Koristeći saznanja iz ove Studije, stezao je obruč oko Sarajeva očekujući njegovu predaju. Međutim, branioci su herojskom odbranom Sarajeva demantirali istraživački projekt iz Studije i pokazali da je ljubav prema voljenom gradu jača od bilo kakvog oružja i oruđa i da, ponekad, i nauka ustukne ispred ljubavi”, piše Halilbegović.</p>
<p>U pripremi agresije i napada na Sarajevo formirana je komanda vojnog okruga grada i deset vojnih odsjeka za svaku gradsku općinu, a za komandanta je postavljen pukovnik Obrad Popović. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vojnoj obavezi, sekretarijati za Narodnu Odbranu trebali su poslove regrutacije, mobilizacije i vojnu dokumentaciju predati novoformiranim vojno-teritorijalnim organima (Komandi vojnog okruga), što bi predstavljalo, kako primjećuje Halilbegović, vezanje omče oko vrata Bosni i Hercegovini. “Normalno, mi smo odbili predati vojnu dokumentaciju (kartone i kartoteke) i sklonili je na sigurna mjesta. Tada su nastale prijetnje i pokretanja krivičnih postupaka. Ja i komandant vojnog okruga pukovnik Popović smo učestalo bili gosti radija, gdje smo branili svoje stavove. Sporni zakon nismo ispoštovali kako bi zaštitili građane Sarajeva. I to je bila naša pobjeda”, piše Halilbegović.</p>
<p><strong> </strong><strong> </strong></p>
<p><strong>JNA je naoružala bosanske Srbe</strong></p>
<p> </p>
<p>Početkom 1992. godine formirana je Druga vojna oblast sa sjedištem u Sarajevu. “Teritorijalno je pokrivala dio zamišljene velike Srbije, zapadno od rijeke Drine. Druga vojna oblast je u svom sastavu imala pet korpusa i brojno stanje od 85.097 vojnika. Komandant Druge vojne oblasti u Sarajevu bio je generalpukovnik Milutin Kukanjac. Druga vojna oblast je ne skrivajući naoružavala srpski narod. General Milutin Kukanjac u izjavi za <em>Borbu</em>, 15. novembra 1993. godine, kaže: ‘Blokada Sarajeva, početkom aprila 1992. godine, izvršena je po mom naređenju. Odlučio sam da aerodrom stavimo pod našu kontrolu i time isključimo svako iznenađenje. Pokazalo se da je to bio pun pogodak. Srbi u BiH dobili su gotovo cjelokupno naoružanje, municiju, minsko-eksplozivna sredstva, gorivo, rezervne dijelove, hranu i druga materijalna sredstva od JNA.’ Paradržavna tvorevina Srpska republika u Bosni i Hercegovini je formirala vojsku RS i Sarajevsko-romanijski korpus (SRK) kao osnovnu operativno-taktičku jedinicu koja je objedinila sve do tada formirane snage SDS-a i najveći dio snaga 4. korpusa JNA. SRK je imao zadatak da uspostavi neprobojnu opsadu, obruč oko grada, a zatim da izvrši presijecanje grada na više pravaca i po dijelovima pristupi njegovom osvajanju ili uništenju”, navodi Halilbegović.</p>
<p>Komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS od 1992. do 1994. godine bio je Stanislav Galić, a od 1994. godine do kraja agresije Dragomir Milošević. Halilbegović podsjeća da je Sarajevsko-romanijski korpus VRS tokom opsade na grad Sarajevo ispalio preko 50.000 tona projektila.</p>
<p> </p>
<p><em>Zaronivši se u privatnu arhivu i dokumentaciju koju je godinama skupljao, Nihad Halilbegović našao se u vrtlogu zbivanja u kojima je, u funkciji sekretara Sekretarijata za Narodnu odbranu Grada Sarajeva, sekretara Sekretarijata za Narodnu odbranu Općine Centar te komandanta Prvog štaba Patriotske lige u RBiH, i sam učestvovao. Istražujući period od samo 37 dana, cijeli mart i šest dana aprila 1992. godine, koji su bili sudbonosni dani za Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu, Halilbegović je došao do šokantnih podataka te ih objavio u knjizi čija najveća vrijednost nije u dubini analize i interpretacije događaja, nego prije svega u neumoljivosti faktografije</em></p>
<p> </p>
<p><em><strong>Priredio: Hamza Ridžal</strong></em></p>
<p> </p>
<p> </p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
