Riječ je o najstarijem poznatom državnom dokumentu Bosne koji je ujedno i potvrda o postojanju bosanske srednjovjekovne države. Povelja bosanskog bana Kulina smatra se i za najstariji državni dokument kod svih južnoslavenskih naroda i država

Za razliku od raznih mitoloških predanja koja nam dolaze i iz susjedstva i iz komšiluka, možemo biti ponosni na historijske činjenice koje govore o davnašnjim temeljima srednjovjekovne bosanske države. Nažalost, bosanskohercegovačka javnost veoma je malo informirana o bosanskim srednjovjekovnim korijenima, posebno o zlatnom periodu stabilnosti koji je vladao u Bosni. Naravno, riječ je o periodu kada je Bosnom upravljao ban Kulin, vladar koji je ostao upamćen kao jedna od najpozitivnijih ličnosti za vrijeme postojanja srednjovjekovne države Bosne.

OD KULINA BANA I DOBRIJEH DANA

Kulin ban naslijedio je na vlasti bana Borića (1154–1164), za kojeg se smatra da je bio prvi poznati bosanski ban. Mudar kakav je bio, Kulin je znao veoma dobro premostiti određene razlike koje su postojale među stanovnicima srednjovjekovne Bosne. Posebno se to odnosi na vjerske razlike koje nisu bile prepreka funkcioniranju tadašnje Bosne.

Tokom vladavine bana Kulina treba istaći i snažno prisustvo heretičkog utjecaja koje je bilo toliko jako da je i sam ban prihvatio taj oblik vjerovanja. Smatra se da je nakon bana i znatan broj stanovnika Bosne prihatio ova učenja, a podatke o tim događajima zapisuje zetski knez Vukan. On je o ovoj specifičnoj situaciji u Bosni obavijestio 1199. godine papu Inocenta III.

Ove vijesti o stanju u bosanskoj državi veoma su ozbiljno shvatane u Rimu, a papa je bio spreman i na obračun s hereticima. Kulin se Rimu pravdao da nije znao razlikovati heretička učenja od kršćanskih, te u pismu upućenom kuriji navodi da se odriče spornih učenja. Ban je na taj način na vrijeme smirio situaciju i pokazao o kakvom je vladaru riječ.

Racionalni potezi koje je povlačio produžavali su mir i blagostanje u srednjovjekovnoj Bosni. Značajno je istaknuti da su se granice Kulinove države prostirale od Drine do Grmeča obuhvatajući sljedeće oblasti: centralnu Bosnu, Usoru, Soli i donje krajeve oko rijeke Sane.

Osim što je za Kulina značajno to što je uspio održati političku stabilnost i jake državne granice, potrebno je istaći i njegove napore za postizanje privrednog prosperiteta. Znajući da će državu jakom učiniti privredni uspon, Kulin je usmjerio svoja raspoloživa sredstva prema postizanju jače trgovačke veze Bosne i dalmatinskih gradova, a u svrhu njegovih prioriteta bio je i razvitak rudarstva. Postizanjem privrednog blagostanja, Bosna je jačala u svim segmentima, što se, naravno, odrazilo na cjelokupno bosansko društvo tog doba, pa zato ne treba čuditi što se za vrijeme vladavine bana Kulina pojavila izreka koja je očuvana do danas: “Od Kulina bana i dobrijeh dana.”

DRŽAVNI TRGOVAČKI SPORAZUM

Jačanje postojećih i postizanje novih trgovačkih veza za bana Kulina bio je politički prioritet. Upravo iz tog razloga, a u cilju poboljšavanja i jačanja trgovačkih veza između Bosne i Dubrovnika, on je u stilu današnjih visokih državnika 29. augusta 1189. godine sastavio povelju koja je sasvim sigurno slična današnjim modernim trgovačkim sporazumima između dviju suverenih država. Povelja Kulina bana najstariji je poznati državni dokument Bosne, koji je garant postojanja bosanske srednjovjekovne države. Povelja bosanskog bana Kulina smatra se i za najstariji državni dokument kod svih južnoslavenskih naroda i država. O važnosti ovog državnog dokumenta pisali su mnogobrojni historičari, a zajednički zaključak većine jeste da je njen značaj neprocjenjiv.

Povelja Kulina bana govori nam i o međusobnoj toleranciji između Bosne i Dubrovnika, te o pisanim garancijama koje Kulin ističe u ovom dokumentu. On na najljepši mogući način jamči sigurnost jednom narodu na svojoj teritoriji, što možemo sigurno uporediti s današnjim dokumentima koje visoki državnici razmjenjuju međusobno povodom sklapanja trgovačkih ili nekih drugih odnosa od obostrane koristi. Ban Kulin bio je svjestan svoje uloge i moći tadašnje Bosne, stoga ne treba čuditi profesionalnost i ozbiljnost ovog dokumenta. Također, kada uzmemo u obzir da je Povelja pisana u srednjovjekovnim okolnostima, u kojima je svaki dan donosio određenu neizvjesnost, ova Povelja kao garant sigurnosti sigurno ne zaostaje za modernim konvencijama kojima je cilj čuvati prava određene grupe ili države.

Porazna je činjenica da današnja Bosna i Hercegovina, kao logični nasljednik prava na Povelju, ne posjeduje njen original, ali ni “originalne” kopije. Nažalost, original Povelje Kulina bana čuva se daleko od Bosne i Hercegovine, u Rusiji, tačnije u biblioteci Akademije nauka u Sankt Petersburgu. I stariji i mlađi prepisci Povelje Kulina bana izvan su Bosne i Hercegovine. Ova dva prepiska čuvaju se u Dubrovniku, pa su nam, ako to može biti neka utjeha, dosta bliži od originala. Naravno, postavlja se pitanje zbog čega su ovako važni dokumenti izvan teritorije naše domovine, te da li možemo u budućnosti očekivati da neki od naših muzeja postane vlasnik barem jedne od triju verzija Povelje Kulina bana? Odgovor na ovo, kao i na mnogo važna historijska pitanja nećemo dobiti u skorije vrijeme. Ipak, i pored toga što je ne posjedujemo, to nas ne sprečava da o Povelji Kulina bana govorimo kao o najvažnijem državnom dokumentu srednjovjekovne Bosne, čij je nasljednik današnja Bosna i Hercegovina.

Tekst Povelje Kulina bana na starobosanskom jeziku

U ime oca i s(i)na i s(ve)tago d(u)ha. Ja, ban’ bos'n'ski Kulin’ prisezaju tebЪ kneže Kr'vašu i v'sЪm’ građam’ Dubrov'čam’ pravi prijatelj'biti vam'od'selЪ i do vЪka i pravi goj dr'žati s'vami pravu vЪeu dokolЪ s'm’ živ.

V'si Dubrov'čane kire hode po mojemu vladanju tr'gujuće, gdЪ si kto hoće krЪvati godЪ si kto mine pravov’ vЪrov’ i pravim’ sr'(d’)cem’ dr'žati je bez'v'sakoje z'lediraz'v'Ъ što mi k'to da svojov’ voljov’ poklon’.

I da im'ne bude od'moih'čest'nikov sile I do kolЪ u mene budu dati im's'vЪt'i pomoć’ jajire i sebЪ kolikore moge bez’ v'sega z'loga i primis'la.Tako mi b(og’) pomagaj i sie s(ve)t(o) evan'đelie. 

Ja Radoje dijak ban pisah'siju knjigu poveljov’ banov’ od’ roždstva H(risto)va hiljadai s'to i os'm'deset i devet’ IЪt’, mЪseca av'gusta u d'vedesete i deveti d'n’, usЪčenie glave Jovana Kr'stitelja.

Tekst Povelje Kulina Bana prilagođen današnjem bosanskom jeziku

U ime oca i sina i svetog duha. Ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim vam prijateljem biti od sada i dovijeka.

I pravicu držati sa vama i pravo povjerenje dokle budem živ.

Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon.

Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu,davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli. 

Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje. Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja.