“Žalosti me što se u Bosni i Hercegovini Aliji Izetbegoviću nedovoljno priznaje njegov značaj kao intelektualcu i misliocu. Naši ljudi nisu upoznati s njegovim bogatim intelektualnim opusom, a mnogi i dan-danas osporavaju značaj njegove političke uloge tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Mediji nam agresivno nameću osjećaj stida u vezi s našim bošnjačkim identitetom i tradicijom. Porazno je da lik i djelo Alije Izetbegovića ljudi širom svijeta bolje poznaju i više cijene nego što to činimo mi sami”

Razgovarao: Edib KADIĆ

Nađa Berberović-Dizdarević rodila se 26. februara 1985. godine u Sarajevu. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu diplomirala je historiju umjetnosti i komparativnu književnost, te magistrirala vizualnu umjetnost i dizajn na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu. Tu stječe radno iskustvo kao viši asistent na Odsjeku za kulturološke studije. Trenutno je zaposlena u Muzeju “Alija Izetbegović” kao naučno-istraživački radnik. Pored toga, profesionalno se bavi fotografijom i piše doktorsku tezu. Udata je i ima jednoipogodišnjeg sina. Kaže da u životu nastoji održati balans između privatnog, odnosno porodičnog i poslovnog života, a usput i pronaći nešto vremena za kreativne aktivnosti

STAV: Prošle je sedmice promovirana knjiga Poruka sebi u izdanju Muzeja “Alija Izetbegović”, a čija ste Vi urednica. O čemu je zapravo riječ?

BERBEROVIĆ-DIZDAREVIĆ: Imala sam osamnaest godina kada je Alija Izetbegović, moj dedo, preselio na ahiret. U to sam vrijeme studirala, te sam mnogo čitala, između ostalog i njegova djela. Pored onih ključnih tema kojima se bavio, zainteresirale su me i neke popratne teme o kojima je pisao – o životu, smrti, ljubavi, slobodi, umjetnosti, nauci, kulturi, duhovnosti, odnosu žene i muškarca itd. Ove teme nisu bile slučajne, već su služile da potkrijepe onu glavnu, ključnu misao. Meni lično značile su i mnogo više, jer sam zahvaljujući njima bolje upoznala autora i njegovu životnu filozofiju. Omiljene rečenice iz njegovih djela bilježila sam u jedan notes, te je tako, s vremenom, nastala i ova zbirka citata.

STAV: Šta sve možemo pronaći u ovoj knjizi i zbog čega je ona vrijedna?

BERBEROVIĆ-DIZDAREVIĆ: Ova zbirka nastala je kao rezultat moje želje da misao Alije Izetbegovića približim mlađim i starijim generacijama na način koji je svima pristupačan, razumljiv i interesantan. Citati su obogaćeni crtežima mlade talentirane umjetnice Džejlane Pašić, te na simboličan način ilustriraju univerzalne misli Alije Izetbegovića. Nadam se da će svi koji budu čitali ovu knjigu u njoj pronaći nešto za sebe – uputu ili utjehu, inspiraciju ili poticaj.

STAV: Otkud se uopće javila ideja ili potreba za ovakvom knjigom? Šta njom želite ostvariti ili poručiti?

BERBEROVIĆ-DIZDAREVIĆ: Tužna je istina da smo kulturološki zaostalo društvo. Mlađe generacije odrastaju u potpunom neznanju, nesvjesne svoje historije i kulturnog naslijeđa. Kao neko ko je tri godine predavao studentima na univerzitetu, znam koliko je teško motivirati mlade ljude da čitaju i da se dodatno informiraju o svojoj historiji, tradiciji i kulturi. Ova je zbirka pokušaj da se one glavne, ključne misli Alije Izetbegovića približe mlađim i starijim generacijama te, nadam se, u njima probude želju da nastave čitati njegova djela i dublje istražuju o njegovom liku i životu, ali i o drugim autorima i djelima koji se spominju u njegovim knjigama – drugim riječima, da šire svoje horizonte i da upijaju znanje.

STAV: Šta za Vas još predstavlja Alija Izetbegović?

BERBEROVIĆ-DIZDAREVIĆ: Izuzetno sam ponosna na činjenicu da sam unuka Alije Izetbegovića i često se pitam da li bi i on, makar malo, bio ponosan na mene. Ljudi njegovog intelektualnog dometa i moralne veličine rijetko se rađaju. Za mene je on simbol slobode duha i misli, koji je u mladosti bio odvažan buntovnik i radoznao istraživač, a u zrelim godinama mudar mislilac i hrabar vođa svog naroda. Bio je, poput mnogih velikih ljudi, izuzetno skroman i odmjeren, ali i duhovit.

STAV: Da li ste čitali djela Alije Izetbegovića i koliko su ona utjecala na Vaš život?

BERBEROVIĆ-DIZDAREVIĆ: Mnogo sam puta čitala i iznova čitam njegova djela. Izdvojila bih Islam između Istoka i Zapada, Sjećanja i Moj bijeg u slobodu. U kućnoj biblioteci posjedujem sva njegova djela na bosanskom, engleskom i drugim stranim jezicima. Njegove ideje ostavile su snažan utisak na mene i trajno oblikovale moj karakter i odnos prema životu i ljudima. Vjerujem da, odrastajući i sazrijevajući, te čitajući neka književna djela iznova, čovjek svaki put sve dublje shvata njihov značaj i suštinu. Alija Izetbegović bio je jedan od onih rijetkih ljudi čije se misli, riječi i djela poklapaju. Za mene, on je bio otjelovljenje Kantovog kategoričkog imperativa: “Postupaj tako da ljudskost u tvojoj ličnosti, i u ličnosti svakog drugog, uvijek upotrebljavaš kao cilj, a nikada samo kao sredstvo.”

STAV: Šta biste mogli izdvojiti iz djela Alije Izebegovića što za Vas predstavlja svojevrsnu “zvijezdu vodilju”?

BERBEROVIĆ-DIZDAREVIĆ: Za mene poseban značaj ima njegova pjesma Poruka sebi, po kojoj je i ova zbirka citata dobila naziv. Ovu je pjesmu moj rahmetli dedo napisao pred smrt, kao svojevrsni podsjetnik o prolaznosti života i opomenu čovjeku da, uprkos najtežim životnim iskušenjima, ostane uspravan, hrabar i dostojanstven. Tih nekoliko stihova istinski predstavlja moj životni kompas. Vjerujem da, bez obzira na sve, moramo uvijek ostati vjerni moralnom zakonu u sebi.

Poruka sebi: “Ostani uspravan / Kako ćeš pognute glave ispod zvijezda? / Kojim god putem da kreneš / Na kraju čeka smrt. / I sve se završava propašću / I ti ćeš umrijeti / I ovaj svijet će umrijeti / Zato ostani uspravan!”

STAV: S obzirom na to kakav ugled Alija Izetbegović ima i na Istoku i na Zapadu, smatrate li da su njegovi lik i djelo dovoljno zastupljeni u našoj javnosti?

BERBEROVIĆ-DIZDAREVIĆ: Žalosti me što se u Bosni i Hercegovini Aliji Izetbegoviću nedovoljno priznaje njegov značaj kao intelektualcu i misliocu. Naši ljudi nisu upoznati s njegovim bogatim intelektualnim opusom, a mnogi i dan-danas osporavaju značaj njegove političke uloge tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Mediji nam agresivno nameću osjećaj stida u vezi s našim bošnjačkim identitetom i tradicijom. Porazno je da lik i djelo Alije Izetbegovića ljudi širom svijeta bolje poznaju i više cijene nego što to činimo mi sami. Imala sam priliku upoznati strance koji su napamet citirali djela mog rahmetli djeda, te koji ga cijene kao jednog od najvećih evropskih mislilaca svog vremena.

STAV: Zbog čega je to tako? Smatrate li da smo sami zaslužni za to, ili nam je u tome neko dobrano pomogao?

BERBEROVIĆ-DIZDAREVIĆ: Vjerujem da su tu u pitanju dva faktora – lijenost i neobrazovanost naših ljudi, u kombinaciji s upornom antibošnjačkom kampanjom koja nam se servira u gotovo svim medijima. Ali, počnimo od sebe – obrazujmo se, informirajmo se, čuvajmo i cijenimo svoju historiju, tradiciju i kulturno naslijeđe. Budimo ponosni na svoje pisce, umjetnike i naučnike. Medijsko ispiranje mozga nalazi plodno tlo samo u neukim, dokonim umovima.

STAV: Kako Muzej “Alija Izetbegović” utječe na očuvanje intelektualnog naslijeđa Alije Izetbegovića?

BERBEROVIĆ-DIZDAREVIĆ: Muzej “Alija Izetbegović” nastoji očuvati intelektualno naslijeđe Alije Izetbegovića, te s njim upoznati sve one koji žele da saznaju više o prvom predsjedniku Predsjedništva RBiH. Muzej u tu svrhu organizira školske posjete i radionice, naučne seminare i konferencije, panele i diskusije, izložbe, likovne kolonije, akademije, promocije knjiga itd. Smatram da je od velikog značaja za buduće generacije da više čitaju i da se informiraju o historiji svoje zemlje, da osvijeste svoj identitet, te da cijene i čuvaju svoju tradiciju i kulturu.

STAV: Zbog čega je važno da budemo upoznati s njegovim djelom, kao i s ukupnim bošnjačkim i bosanskohercegovačkim kulturno-historijskim naslijeđem?

BERBEROVIĆ-DIZDAREVIĆ: Ovdje mi se čini prikladnim da citiram riječi svog djeda: “Čuvajte i očuvajte svoju naciju i ime Bošnjak, vjeru i tradiciju. Gubitak identiteta plaća se ropstvom i poniženjem.” Mislim da ova rečenica vrlo koncizno i jasno govori o značaju samosvijesti. Moramo biti svjesni svojih korijena, te čuvati i cijeniti svoju historiju, svoje pretke, svoju tradiciju i svoju zemlju. Čovjek koji izgubi svoj identitet osuđen je na ropstvo, bilo ono političko ili kulturološko.