Ovdje se Bosna brani, nigdje drugo. Kad izgubimo ovih 130 ljudi, izgubili smo sve. Nažalost, ja sam ovdje često sama s roditeljima. Sretna sam zbog povećanja broja učenika, iako nam to otežava izvođenje nastave, ali to je možda pokazatelj da ljudi žele ovdje ostati, ovo je žila kucavica, ako se ovdje ova škola ugasi, ovaj kompletan dio neće opstati”, kaže Čolić

Piše: Jakub SALKIĆ

Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

Samo u dvije škole (koje i nisu škole) izvodi se nastava (koja i nije nastava) na bosanskom jeziku u bh. entitetu Republika Srpska – Nova Kasaba i Vrbanjci. U svim drugim školama djeci Bošnjaka povratnika u RS oduzima se pravo da uče bosanski jezik i nacionalnu grupu predmeta, a njihov maternji jezik institucije Republike Srpske nazivaju “bošnjačkim jezikom”.

Roditelji djece iz Konjević-Polja i Vrbanjaca ne prihvataju diskriminaciju nego se odlučno bore protiv toga. Njihova odlučnost dovela je do toga da se u Novoj Kasabi za djecu iz Konjević‑Polja i okolnih sela u općini Bratunac šestu godinu zaredom organizira instruktivna nastava u edukativnom centru Nova Kasaba, koji je odnedavno područna škola OŠ “Malta” iz Sarajeva. U ponedjeljak je i za mališane u ovom dijelu BiH počela nastava.

Melina Talović učenica je osmog razreda. U Novu Kasabu došla je u šestom razredu. Kaže da se raduje časovima matematike. Njen je san da jednog dana postane pedijatar. Kaže da je zahvalna OŠ “Malta” zbog podrške koju djeci povratnika pruža.

Prvi dan škole malo je neobičan u Novoj Kasabi. Nastavnici dolaze s koferima. Raditi u Novoj Kasabi nije isto kao u Sarajevu ili bio kojem drugom mjestu u BiH. Ovdje je to mnogo zahtjevnije i nastavnici se moraju odricati mnogo toga u svom privatnom životu.

Haris Puteš već treću godinu predaje biologiju u Novoj Kasabi. Dva dana radi u Novoj Kasabi, tri u Sarajevu. Dok je u Novoj Kasabi, stanuje u kući koju iznajmljuje zajedno s kolegama nastavnicima. Neki od njih stanuju tu tokom cijele godine, kući u Sarajevu vraćaju se samo vikendom.

Haris nam priča da je njegov motiv da ovdje predaje prije svega želja da pomogne djeci koja su se našla u problemima.

RJEŠAVANJE PROBLEMA

“Toliko sam se zbližio s djecom i s ljudima ovdje za ove tri godine da više ne bih mogao napustiti i kada bih htio. Ovdje nekako imam i bolje uvjete za rad nego u Sarajevu. Čim izađemo iz učionice, u prirodi smo, za dvije minute, samo preko ceste, već smo u šumi. To je olakšavajuća okolnost za nastavnika biologije”, priča Puteš.

Nihada Čolić, koordinatorica za instruktivnu nastavu u edukativnom centru Nova Kasaba iz Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo, kaže da se na početku školske godine još radi na rješavanju određenih problema poput prijevoza učenika. Ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica Federacije BiH izdvojilo je novac za plaćanje prijevoza, ali Vlada Kantona nije riješila “papirologiju”. Čolić ističe da Ministarstvo priprema sporazum za Vladu Kantona koji bi trebali potpisati federalni ministar za izbjeglice Edin Ramić i premijer KS-a Edin Forto kako ne bi više imali ovakvih problema. Također, 16. septembra bit će organiziran okrugli stol kako bi se svim akterima pojasnilo kako se trebaju odnositi prema ovom projektu.

Kao i uvijek, nova školska godina donosi i nove probleme, mada se to možda i ne može nazvati problemom nego radosnom viješću. Naime, škola u Novoj Kasabi bogatija je za 10 novih učenika, što je samo po sebi odlična vijest, ali i problem zbog nedostatka prostora. Riječ je o učenicima koji su pohađali područnu školu po nastavnom planu i programu Republike Srpske u Cerskoj.

“Žao mi je što se napušta Cerska jer i tamo imamo naših bošnjačkih nastavnika, žao mi je da oni ostaju bez posla. Ali šta da radimo, kako da ih vratimo, a znamo da su djeca u opasnosti, neznanje je najveća opasnost, veća od karcinoma. Imamo sad prve studente iz ovog edukativnog centra, učenike generacije u srednjim školama u Sarajevu iz ove škole, imamo devet novih prvačića, pa još 10 novih učenika u ostalim razredima, širimo se, ovdje se radi bez obzira na teškoće. Moje je mišljenje da se ovdje treba osnovati prva bošnjačka škola”, kaže Čolić.

Govoreći o ideji osnivanja prve bošnjačke škole, Čolić kaže da je uradila elaborat, po zakonu je moguće osnovati privatnu školu i tu ništa nije sporno, samo je pitanje hoće li dobiti dozvolu, odnosno hoće li biti politički spriječen taj projekt. Naravno, to bi bila privatna škola za svu djecu, ne samo bošnjačku.

S novom školskom godinom u Novu Kasabu došli su i novi nastavnici, mada roditelji nisu najsretniji zbog toga, ne zbog toga što nisu zadovoljni novim nastavnicima nego zbog toga što su neizmjerno zahvalni nastavnicima koji su ranije predavali, a koji nisu prošli na konkursu.

“Mi smo do sada imali nekakav prešutni dogovor da smo angažirali nastavnike na način da smo raspisivali javni poziv i mi smo birali entuzijaste. Aktuelna kantonalna ministrica obrazovanja je tražila da se raspiše konkurs i mi smo sad izgubili neke od tih ljudi. Dobili smo nove. Sada pokušamo da ih uklopimo ovdje, jer ovdje se ne radi kao u Sarajevskom kantonu, ovdje se mora dati više nego u Sarajevu, ovdje se učenicima više ruke mora na rame spustiti nego u Sarajevu”, kaže Čolić.

Škola u Novoj Kasabi, odnosno edukativni centar, uveden je u obrazovni sistem Kantona Sarajevo na način da je postao područna škola OŠ “Malta”. Direktor OŠ “Malta” Asmir Hasičić, naglašava Čolić, napravio je veliku stvar time što je uveo edukativni centar u sistem. Na njegov zahtjev izdvojena su dodatna sredstva u budžetu Kantona, tako da su sada nastavnici ovdje u Novoj Kasabi zaposlenici OŠ “Malta”, imaju ista prava kao i ostali nastavnici, imaju dodatak na rad u otežanim uvjetima, uređen je sistem kontrole kvaliteta nastave.

Instruktivnu nastavu u edukativnom centru Nova Kasaba trenutno pohađa 130 učenika u kombiniranim odjeljenjima.

“Ovdje se Bosna brani, nigdje drugo. Kad izgubimo ovih 130 ljudi, izgubili smo sve. Nažalost, ja sam ovdje često sama s roditeljima. Sretna sam zbog povećanja broja učenika, iako nam to otežava izvođenje nastave, ali to je možda pokazatelj da ljudi žele ovdje ostati, ovo je žila kucavica, ako se ovdje ova škola ugasi, ovaj kompletan dio neće opstati”, kaže Čolić.

Bez obzira na to što se radi u otežanim uvjetima, nastavnici čine sve da djeca ne osjete da nisu dio sistema, imaju dodatne aktivnosti kao i djeca u drugim školama, a više neće morati da idu u Sarajevo da polažu završne ispite jer je direktor OŠ “Malta” omogućio da ih polažu u Novoj Kasabi.

SREBRENICA JE SVAKI DAN

Čolić ističe da joj je cilj, uz pomoć dijaspore, da organizira psihoterapiju za majke i djecu. Iako nema puno djece s poteškoćama, ima dosta odgojno zapuštene djece, djece iz socijalnih neprilika, očito je PTSP tek sada ovdje uzeo maha. Osim što djecu treba obrazovati, mora se sačuvati i mentalno zdravlje ljudi.

Žao joj je, kako kaže, što prvi dan škole nema nikoga od zvaničnika da ovoj djeci i ljudima ovdje daju podršku. Nije Srebrenica jedan dan u julu. Srebrenica je svaki dan.

Za Muhizina Omerovića, predsjednika Savjeta roditelja, najbitnije je da je školska godina počela, da je objekt Islamske zajednice u kojem se odvija instruktivna nastava i dalje na raspolaganju djeci i nastavnicima, te da Islamska zajednica nastavlja brinuti o čistoći objekta i grijanju.

“Uspjeli smo, hvala Bogu, da se izborimo da Kanton Sarajevo prihvati da osigura nastavnike, da imaju sva prava kao i ostali nastavnici u radnom odnosu, međutim, to je izazvalo određene probleme kada smo mi u pitanju. Priča o edukativnom centru Nova Kasaba malo je specifična iz razloga što se nalazimo u situaciji da su nam došli novi nastavnici, a nisu na konkursu prošli stari nastavnici. Ta djeca, mladi ljudi, koji su iznijeli ovaj projekt na svojim leđima nisu tu, a ovo je prva godina da bi bili osigurani, u radnom odnosu, a oni nisu prošli na konkursu. Na konkursu nisu prošli jer nisu imali radnog iskustva, nisu bili u radnom odnosu, a radili su ovdje volonterski godinama. Iako je ministrica bila obećala da će imati obzira prema tim ljudima, to se nije desilo. Nažalost. Sada imamo situaciju da će nam trebati barem mjesec dana da riješimo situaciju zato što je većina nastavnika koji su došli konkurirala i u drugim školama i imaju zakonsko pravo da čekaju da se završe konkursi u svim školama i na kraju mogu da odustanu, onda ćemo se mi praktično naći u problemu da ponovo nađemo nastavnike. S jedne strane, puno nam je bilo lakše kada smo to radili preko Udruženja učitelja Kantona Sarajevo, nastavnici su pristajali da u ovakvim uvjetima dođu ovdje da predaju djeci. Bila je tu jedna doza solidarnosti s nama, s problemima s kojima se ovdje nosimo”, kaže Omerović.

Prema njegovim riječima, u edukativnom centru Nova Kasaba za šest godina izmijenilo se više od 100 nastavnika, većina njih su tu došli srcem, suosjećali su se s djecom i roditeljima, često su bili spremni raditi džaba. Omerović ističe da su oni zadovoljni i novim nastavnicima, da imaju razumijevanja, ipak su ovo specifični uvjeti rada, čovjeku koji prvi put ovdje dođe iz Sarajeva nije lahko uklopiti se u novu sredinu.

“Problem nas roditelja za koji se osjećamo odgovornim jeste dug nastavnicima od 27.600 maraka iz školske 2016/2017. godine. Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke nije isplatilo kompletan iznos za naknade nastavnicima, a nadležne institucije odbijaju izmiriti taj dug. Jedini garant nastavnicima da će dug biti isplaćen smo mi roditelji. Naš princip je da u ovoj časnoj i dostojanstvenoj borbi nijedan građanin BiH ne smije trpiti štetu. Pokušavamo da se snađemo za ta sredstva, ali još nismo uspjeli. Nas je ovdje oko 100 porodica, 4-5 nas ima stalni radni odnos, svi ostali su nezaposleni, u ostalih 90 i nešto porodica niko nije zaposlen, ljudi žive od poljoprivrede ili pomoći drugih. To je nešto što nas pritišće i mi bismo željeli da što prije izmirimo dug”, govori Omerović.

IZGRADNJA NOVE ŠKOLE

Prema njegovim riječima, ima dosta zahtjeva roditelja iz drugih općina koji bi željeli svoju djecu upisati u ovu školu. Ljudi bi iz Srebrenice dovozili djecu ovdje u školu, ali nema prostora. Prošle godine iznajmljen je sprat kuće koja se nalazi uz edukativni centar te je adaptiran i u njemu su napravljene nove učionice.

“Djeca oko nas nemaju nikakva prava, mi smo ovdje nešto, eto, uspjeli, ali sada čekamo odluku Ustavnog suda u vezi jezika, i to nije samo za našu djecu, nego svu djecu u BiH gdje god su im ugrožena prava, iako nismo sigurni da će presuda biti provedena. U posljednje vrijeme ponovo je intenziviran odlazak ljudi iz ovih krajeva. Od 2013. godine do danas odavde je odselilo 10‑20 porodica, prošle godine su jedna-dvije porodice na polugodištu ispisale djecu iz škole i otišli. To više nije pitanje egzistencije nego opće nesigurnosti u svim segmentima društva. Mi ovdje nemamo nikakvih kulturnih sadržaja, osim bajramskih svečanih akademija. Ako se ovako nastavi, nas za 20 godina ovdje biti neće”, kaže Omerović.

Djeca koja pohađaju školu u edukativnom centru u Novoj Kasabi uglavnom su došla iz OŠ “Konjević-Polje”, koja radi po nastavnom planu i programu Republike Srpske i u kojoj djeca nisu mogla izučavati bosanski jezik. U OŠ “Konjević-Polje” ove je školske godine 20-30 učenika. Bila su upisana dva prvačića, ali su i oni prešli u Novu Kasabu.

Član Savjeta roditelja Vehid Dedić kaže da bi roditelji najviše voljeli da se problem riješi i da se njihova djeca vrate u OŠ “Konjević-Polje”.

“To je škola koju su gradili naši roditelji, voljeli bismo da i naša djeca idu u tu školu”, kaže Dedić, ali ako to ne bude moguće, onda treba razmisliti i o opciji izgradnje nove škole. Ta je inicijativa pokrenuta prije tri godine, tražio se plac za novu školu tako da se to može realizirati. Ako do toga dođe, on ističe da treba razmišljati i o tome da se osnuje i srednja škola, jer prijevoz za srednjoškolce do Bratunca i Srebrenice jako je skup, mjesečna karta košta 120-140 maraka.