Bošnjaci plaču od boli i proživljenih trauma, svjedoče genocid, postojanje masovnih grobnica, zvjerska ubijanja, protjerivanja, a srbijanski mediji na to ostaju nijemi. Onog momenta kada neko od Bošnjaka kaže da će braniti BiH, sve se crvene lampice popale i zapišti zvono za uzbunu. Primjer iz Luksemburga zapravo govori da se radi o jednoj smišljenoj medijskoj kampanji koja ima za cilj natjerati Bošnjake da moraju šutjeti na antidržavna i antiustavna djelovanja koja dolaze iz entiteta RS

Piše: Almir MEHONIĆ

Gostovanje generala Atifa Dudakovića u Luksemburgu u povodu obilježavanja 9. januara kao dana početka genocida nad Bošnjacima, kako su ga pojedine asocijacije i udruženja u BiH i emigraciji počeli obilježavati, i poruke koje su odaslane s tog skupa izazvali su pravi mali medijski zemljotres u regiji. Skoro da nije bilo medija u Srbiji, BiH (poglavito u entitetu RS) i Hrvatskoj koji nisu u udarnim terminima, na udarnim mjestima i naslovnim stranama prenosile svoju interpretaciju ovog skupa. Organizirane su emisije, davane izjave različitih analitičara i udruženja, pisani osvrti i analize, držale se konferencije za medije, a sve radi jednog skupa u dalekom Luksemburgu.

Na skupu u Luksemburgu niti jednom nije spomenut rat

Šta se to desilo pa je vaskolika srpska javnost zadrhtala kao starac Jeremija? Radi se o jednoj bezočnoj zamjeni teza i o lažnoj interpretaciji onoga što se moglo čuti u Luksemburgu. Na skupu niti jednom nije spomenut rat, oružje, niti bilo kakav govor mržnje. Istina, spomenuto je ubijanje, ali ubijanje nevinih Bošnjaka u periodu od 1992. do 1995. godine. To, čudna li čuda, nije bilo zanimljivo srpskim medijima.

A šta je zamjena teza? Prema srpskim nacionalističkim medijima sasvim je normalno da se govori o cijepanju BiH, da se prijeti referendumima o samostalnosti RS, da se lideri u Bošnjaka proglašavaju “Luciferovim šegrtima” na svečanim akademijama manjeg entiteta, da se neustavni Dan entiteta RS proslavlja uz paradu s dugim cijevima. Međutim, nije normalno kada general Dudaković spomene čizme i ranac. Kojom je to čudnom formulom izgovorena riječ “čizma i ranac” postala ubojitije oružje od onih neizgovorenih, već viđenih dugih cijevi u Banjoj Luci? Svuda je u svijetu sasvim normalno braniti svoju državu, no, da li je normalno cijepati je, negirati i vrijeđati? Kojom to čudnom formulom general Dudaković, osoba koja nikada nije optužena za ratne zločine, postaje zločinac s naslovnih strana, a Ratko Mladić i Radovan Karadžić uzoriti srpski heroji koji, dok čame u Hagu, u RS‑u dobijaju studentske domove s njihovim imenima.

Bošnjaci plaču od boli i proživljenih trauma, svjedoče genocid, postojanje masovnih grobnica, zvjerska ubijanja, protjerivanja, a srbijanski mediji na to ostaju nijemi. Onog momenta kada neko od Bošnjaka kaže da će braniti BiH, sve se crvene lampice popale i zapišti zvono za uzbunu. Primjer iz Luksemburga, zapravo, govori da se radi o jednoj smišljenoj medijskoj kampanji koja ima za cilj natjerati Bošnjake da moraju šutjeti na antidržavna i antiustavna djelovanja koja dolaze iz entiteta RS s najviših političkih instanci i ličnosti. To je, dakle, plan medijske pripreme terena za uspavljivanje Bošnjaka i otcjepljenje entiteta RS pod anestezijom, ili kako je sam Milorad Dodik u više navrata rekao “razdruživanje na miran način”. Skup u Luksemburgu pokazao je da Bošnjaci neće šutjeti i odatle tolika uzbuna i panika.

Prostor entiteta RS najveća je grobnica na svijetu

Pisca ovih redova srpski nacionalistički mediji označili su kao nekog ko je držao govor “prepun mržnje prema Srbima”. A rekao sam da se pridjev koji opisuje entitet Republika Srpska ne može izvući od polja ljubičica i jorgovana, već od polja masovnih grobnica i genocida ako entitet Republika Srpska, njegovo političko rukovodstvo, i političko i vjersko rukovodstvo cjelokupnog srpskog naroda, prihvata i ponosi se tekovinama 9. januara, genocidom, masovnim istrebljenjima i etničkim čišćenjima, ratnim zločinima, masovnim grobnicama, silovanjima, ubijanjima djece, rušenjem vjerskih i kulturno‑historijskih objekata i još želi da taj datum proglasi i obilježava kao Dan entiteta RS, ako je, dakle, genocid temelj ovog entiteta, a osuđeni ratni zločinci heroji u ovom narodu i entitetu.

Ove bih riječi ponovio ne da bih provocirao nekoga već zato što su one istina. Na koncu, moji stavovi nisu u suprotnosti s onim što danas izgovara i Vuk Drašković, Nataša Kandić, Čeda Jovanović, Vesna Pešić i drugi. Zar je moguće da i ovi Srbi imaju govor pun mržnje prema Srbima? Zar je moguće mrziti sebe?

Sve medijske hajke ne mogu sakriti činjenicu da je nakon 9. januara i odluka donesenih na tom zasjedanju na prostoru entiteta RS poslije agresije pronađeno više od 5.000 lokacija na kojima se nalaze masovne, zajedničke i pojedinačne grobnice. U njima je pronađeno oko 25.000 posmrtnih ostataka. Najveći dio njih otkriven je u istočnoj Bosni, u okolini Foče, Višegrada, Vlasenice, Rudog, Čajniča, Zvornika, Srebrenice i Bratunca, kao i u Prijedoru, Ključu i Sanskom Mostu. Ovi podaci nas neosporno dovode do zaključka da je prostor entiteta RS najveća grobnica na svijetu.

U Srbiji je u jeku predizborna kampanja. Neka istraživanja pokazuju da je rejting Aleksandra Vučića i njegovog SNS‑a u velikom padu, kao i da SNS potresaju međusobni sukobi na relaciji Nikolić – Vučić. Bildovanje rejtinga preko hajki na činjenice neće donijeti ništa dobro ni regiji, a ni samom srpskom narodu.

Srpski mediji moraju najzad shvatiti da je vrijeme Rista Đoga i Ilije Guzine davno prošlo vrijeme. Srpski mediji, intelektualci i političari moraju shvatiti da je priča o samostalnoj RS, zapravo, priča o ratu.