Čitanjem optužnice pred Sudom BiH nastavljeno je suđenje Draganu Vikiću, Jusufu Pušini, Nerminu Uzunoviću i Mladenu Čovčiću za zločin u sarajevskom Velikom parku. Dvije su osobe još uvijek osumnjičene, riječ je o Nedžadu Herendi i Edvinu Jusiću, koji se nalaze u inostranstvu. Stav donosi detalje o tome kako je bivši tužilac Tužilaštva BiH Phillip Alcock navodio svjedoke da za ovaj zločin optuže Dragana Vikića

Phillip Alcock, bivši tužilac Tužilaštva BiH, na svoju je ruku provodio istrage, saslušavao svjedoke u BiH i inostranstvu i pokušavao utjecati na svjedoke navodeći ih da svjedoče kako je zločin u Velikom parku 22. aprila 1992. godine naredio Dragan Vikić. “On je saslušavao glavnog izvršioca zločina, imao ga je ovdje i tražio od njega da kaže kako je Vikić naredio da pobije te ljude”, rekao je Fahrija Karkin, branitelj Dragana Vikića, na ročištu na kojem je njegovom klijentu, te Jusufu Pušini, Nerminu Uzunoviću i Mladenu Čovčiću, pročitana optužnica.

Karkin je tada sudiji Zoranu Božiću, koji će predsjedavati Sudskim vijećem u procesu protiv Vikića i ostalih, kazao i kako je Alcock, poput kauboja, išao u Hrvatsku uzimati izjavu od osobe koja je bila osumnjičena za zločin. “Nakon toga, dovukao ga je preko granice u BiH da mu ovaj potpiše izjavu”, kazao je Karkin i doveo u pitanje zakonitost čak 119 dokaza koje je Tužilaštvo BiH priložilo uz optužnicu.

PRITISAK TUŽITELJA ALCOCKA

Osoba od koje je Alcock tražio da direktno optuži Dragana Vikića jeste, saznaje Stav, Nedžad Herenda, koji je već godinama u bijegu od ovdašnjeg pravosuđa i živi u Holandiji. Alcock je Herendu ispitivao tri puta. Herenda nikada nije ispitan kao osumnjičeni, uvijek je ispitivan u statusu svjedoka. Navodno, Herenda je u svom iskazu priznao kako je pucao u zarobljene vojnike JNA u Velikom parku. Kazao je da je samoinicijativno pucao u vojnike, da za to nije postojala nikakva naredba niti je bilo ikakvog naloga za to.

No, Nedžad Herenda nije jedina osoba na koju se pokušalo utjecati kako bi se direktno Dragana Vikića optužilo za zločin u Velikom parku. Pored toga, vrlo je sumnjiv način na koji su ispitivani svjedoci tokom istrage. Odnosno, istraga. Na desetine svjedoka uopće nije znalo zašto svjedoči, u sklopu koje istrage, ko su osumnjičeni i za što ih se tereti. Postoji više iskaza gdje tužilac Philip Alcock nagovara svjedoke da terete Dragana Vikića, upućuje svjedoke da daju iskaz onako kako on želi da svjedoče, pa čak im i prijeti. Stav je u posjedu nekoliko takvih iskaza, uzimanih od svjedoka uglavnom 2007. i 2008. godine.

Tako su u iskazu svjedoka A. N. iz juna 2007. godine, osim što mu nije rečeno protiv koga se vodi istraga i šta je tema svjedočenja, vidi pritisak tužitelja na svjedoka i sugeriranje odgovora. U saslušanju drugog svjedoka, mjesec dana ranije, vidljivo je da tužilac na nedoličan, uvredljiv način razgovara sa svjedokom. Istog mjeseca, drugi svjedok H. S. istražitelju govori kako je ranije davao izjavu stranom tužiocu, kako je strani tužilac bio nekorektan i da mu se obraćao uz povišen ton kako bi iznudio iskaz kojim bi tužilac bio zadovoljan.

Godinu dana kasnije, drugi svjedok kaže kako “vidi” da mu tužilac ne vjeruje te ga upozorava da ga ne tjera da izmišlja. U iskazu svjedoka iz septembra 2007. godine stoji kako “jednostavno nije više htio da odgovara na pitanja tužioca”. Konačno, u junu 2007. godine, svjedok G. F. žali se na neprimjeren odnos tužitelja prema njemu. “Tražite od mene da lažem”, kaže svjedok u jednom trenutku žaleći se na pritisak i nakanu da kaže ono što mu se nudi kao odgovor od strane tužioca. Zanimljivo je i kako je Phillip Alcock ispitivao Edvina Jusića, koji se još uvijek, uz Nedžada Herendu, vodi kao jedan od osumnjičenih u ovom predmetu. U trenutku kada je ispitivan, Jusić se nalazio u Hrvatskoj. Tužiteljica Vesna Ilić kazala je, nakon čitanja optužnice, da je Jusić ispitivan u konzulatu BiH.

No, vrlo je moguće da to baš i nije tačno. Naime, postoje ozbiljne sumnje kako Alcock nije tražio međunarodnu pravnu pomoć i da je Jusića ispitao samoinicijativno, na svoju ruku. Naime, kako se u to vrijeme Jusić nalazio u Hrvatskoj, dok je, prema dostupnim podacima, sada u Njemačkoj, Alcock je morao tražiti od Hrvatske da mu osiguraju mjesto i način na koji će ispitati osumnjičenog. Čini se kako on to nije uradio, da je Jusića ispitao sam i da ga je onda, kako se sumnja, preveo preko granice, u Bosnu i Hercegovinu, kako bi Jusićev iskaz, kao svjedoka u ovom slučaju, bio validan. Bio je to samo informativan razgovor, navodno je kasnije pokušao svoj potez pravdati Alcock.

ODOBRENJE IZ HAGA

Još je nekoliko činjenica veoma zanimljivo kada je u pitanju istraga koja je prethodila podizanju optužnice protiv Vikića i ostalih. Prva je ta da im se sudi po strožijem zakonu BiH, iako je u vrijeme kada je počinjen zločin u Velikom parku na snazi bio Krivični zakon SFRJ, koji znači i blažu eventualnu kaznu. Realna je mogućnost da, u slučaju osuđujuće presude, ona bude srušena na Ustavnom sudu BiH, a kasnije i pred Sudom za ljudska prava u Strasbourgu. Nije jasno zašto se, nakon slučaja Damjanović, uopće insistira na primjeni takvog zakona i zašto Tužilaštvo doslovce cik-cak podiže optužnice, jedne po blažem, a druge po strožijem zakonu.

Nikica Gržić, branitelj Jusufa Pušine, kaže kako je neshvatljivo zašto Sud slučaj ne vodi po zakonu koji je važio u vrijeme izvršenja djela. “Da tako radi, moj klijent ne bi uopće bio ovdje. Kako god, dokazi Tužilaštva potvrdit će kako Pušina nije kriv.” Nadređeni Jusufa Pušine, Alija Delimustafić, koji je 22. aprila 1992. godine bio ministar unutarnjih poslova BiH, saslušavan je u nekoliko navrata, i to uvijek samo kao svjedok.

Posljednji je put Delimustafić saslušan u decembru prošle godine, svega dva dana prije nego što će, kao osumnjičeni u predmetu “Pravda”, pobjeći u Hrvatsku. Tužilaštvo BiH izdvojilo je Delimustafića kao svjedoka, a optužilo Pušinu kao njegovog pomoćnika, smatrajući kako je Pušina bio neposredni starješina Draganu Vikiću. Delimustafić je svih ovih godina itekako znao šta se desilo u Velikom parku. Zna vjerovatno i ko su odgovorni za zločin. U iskazu datom 27. augusta 2002. godine Delimustafić navodi kako je obećao predstavnicima Tužilaštva u Hagu da nikome neće dati izjavu vezanu za zarobljavanje osam vojnika u Velikom parku. Odbio je dati izjavu dok Hag ne odobri njegovo svjedočenje. Odobrenja iz Haga nema u spisu koje je uz optužnicu predložilo Tužilaštvo BiH.

Fahrija Karkin, branitelj Dragana Vikića za Stav:

Tužilaštvo je preko noći optužilo Vikića

STAV: Nakon čitanja optužnice, ustvrdili ste kako vam Tužilaštvo BiH nije dostavilo sve dokaze?

KARKIN: Vi ste čuli da sam tražio da mi se daju sve naredbe o provođenju istrage da bih upravo po tim naredbama vidio ko je bio osumnjičen i kako je ko saslušavan. Da li je, naprimjer, Nedžad Herenda mogao biti saslušan kao svjedok ili je trebao biti saslušan kao osumnjičeni?! To ne mogu ustanoviti bez tih dokumenata. Druga stvar, tražio sam i prepisku Tužilaštva koju vrši prema drugim organima, kada traži određene podatke o drugim sudovima, jer uopće nema spora da je Veliki park bio predmet rada i drugih pravosudnih institucija, Tužilaštva KS, Suda KS. Istragu o tome vodio je i MUP Federacije i rekao sam da je to konglomerat skupljenih raznih iskaza i utvrdio sam da mi trebaju dostaviti rješenje o eventualnom spajanju postupka. Dobio sam ono što tužiteljica izdvoji i kaže: “Ovo su ti dokazi koji potvrđuju optužnicu.” Onda sam tražio da mi da dokaze koje neće koristiti u postupku, pa sam i to dobio. Ali ovaj treći dio dokaza, koji sam do tada nazivao tajni dio spisa i tako ću ga zvati sve dok mi ga se ne dadne, mene najviše interesira.

STAV: Zašto? Šta se nalazi u njemu?

KARKIN: Ne znam, ali mogu pretpostaviti. Imam saznanja da je istraga vođena protiv drugih ljudi. To je onih osamnaest koji se spominju. Možda su oni izvršioci, možda su naredbodavci. Zašto odjednom Dragan Vikić i Jusuf Pušina? Kada dobijem taj dio spisa, onda ću imati potpune informacije.

STAV: Uvjereni ste da je Vikić nevin?

KARKIN: Ono što je zaljuljalo javnost jeste moja izjava da prvi put branim heroja, i zaista je to tako. Nikada nisam imao više pozitivnih reakcija nego nakon te izjave. Za mene ta izjava nije hrabrost, za mene je to tačno. Mnogo se advokata ponudilo da brani Vikića, a on je odabrao mene. Vjerovatno zna zašto je to tako. Ko me poznaje zna da nikada ne tražim od klijenta da mi govori istinu. Tražim od njega da mi kaže kako hoće da ga branim. Međutim, u ovih 48 godina, koliko sam u ovome poslu, postao sam pomalo i psiholog, pa mogu da ocijenim da li mi neko govori istinu ili ne. Dragan Vikić ima ogroman osjećaj nevinosti. Osjeća se povrijeđenim zbog onoga što mu se dešava. Vrlo ga je teško nagovoriti da aktivno učestvuje u postupku. Kaže: “Nisam kriv, ostalo je tvoj posao i ti to radi.” Međutim, nije to odgovor. Nisam ja bio na licu mjesta, mogu znati samo ono što mi neko drugi kaže.

STAV: Šta drugi kažu?

KARKIN: Svi kažu da Vikić s tim nema nikakve veze. Nije on takva ličnost, ne da ne bi nešto takvo naredio, nego ne bi ni dozvolio da se takva stvar uradi. Po onome što sam do sada pročitao, dokazi su čisti, sve je rađeno mimo njegovog znanja. On je nakon nekog vremena saznao da se to desilo i obavijestio je nadležnog o tome. I to će se i dokazivati.

STAV: Ko je bio nadređen jedinicama Jusufa Prazine u tom trenutku?

KARKIN: Mi nismo prihvatili nijednu nespornu činjenicu, pa prema tome ni početak rata ni ratnog stanja ni komandnu odgovornost. Tužilac treba sve to da dokaže. Vrlo je sporan i datum 22. april. Zna se kada je JNA otišla iz Sarajeva. Sporno je i to kako je navedena u optužnici pripadnost, nažalost, poginulih vojnika. U optužnici piše da su bili pripadnici Vojske RS, koja tada nije ni postojala.

STAV: Zašto je optužen Dragan Vikić?

KARKIN: Ne bavim se politikom, ali mislim da je Vikić vanstranački čovjek. Najlakše je udariti na čovjeka iza kojeg ne stoji niti jedna stranka. Da se stvari popeglaju, da se izjednači odgovornost na svim stranama. Vikić je odlikovan mnoštvom ordena i najbolje je udariti na takvog čovjeka. Dragan je nosilac Šestoaprilske nagrade, nisu to male stvari. Osamnaest ih je bilo pod istragom, spalo je na četiri imena. Većina tih ljudi koji su bili osumnjičeni su živi, živi su njihovi komandanti, svašta se tu još moglo uraditi. Tužilaštvo se odjednom, preko noći, odlučilo na optužnicu. Vikić je saslušan 7-8 puta kao svjedok. Odjednom mu je rečeno da pređe s klupe za svjedoke na optuženičku klupu.