fbpx

O jednom dječaku prekrasnog osmijeha

Blagdani ili praznici – kako ko voli – bili su posebna priča. Bili, a danas sve češće ugone strah u kosti. Svaki, pa i onaj koji bi trebao izmamiti najtanahnija osjećanja i emocije – poput Bajrama, recimo – doživljavamo kao “pod ručnom”. Ceste i udesi nam pozobaše mladost, i to najčešće u tim prilikama. A to je bolno i zna biti teško kao crna zemlja

PROČITAJTE I...

Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • Ivan Ivica Drljo 08.06.2019.

    Divan tekst , katolik sam ali sam cuo o ovom imamu sve najljepse

    Odgovori
  • Ivan Ivica Drljo 08.06.2019.

    Daj nam Boze/ Allahu svima sto vise takvih ljudi ,
    u svim religijama , onda bi bilo ne moguce
    nahuskati ljude jedne protiv drugih. Dok u BiH
    svi ne prihvatimo obicaje i nacin zivota ” onih drugih”
    kao svoje , iako je pogresno rec onih drugih jer svi zivimo na istoj zemlji u istim ulicama i selima , nece biti mira. A kako je to jednostavno kad bi svi htjeli ,
    malo dobre volje i nista vise. Najvece prokletstvo
    nase BiH jest upravo to : iako je daleko teze biti neprijatelj nego prijatelj , nazalost ljudi biraju ovo prvo.
    Naravno ne svi , ali nebi trebao niko jer mrznja izjeda
    dusu.

    Odgovori