Blagdani ili praznici – kako ko voli – bili su posebna priča. Bili, a danas sve češće ugone strah u kosti. Svaki, pa i onaj koji bi trebao izmamiti najtanahnija osjećanja i emocije – poput Bajrama, recimo – doživljavamo kao “pod ručnom”. Ceste i udesi nam pozobaše mladost, i to najčešće u tim prilikama. A to je bolno i zna biti teško kao crna zemlja
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.
Divan tekst , katolik sam ali sam cuo o ovom imamu sve najljepse
Daj nam Boze/ Allahu svima sto vise takvih ljudi ,
u svim religijama , onda bi bilo ne moguce
nahuskati ljude jedne protiv drugih. Dok u BiH
svi ne prihvatimo obicaje i nacin zivota ” onih drugih”
kao svoje , iako je pogresno rec onih drugih jer svi zivimo na istoj zemlji u istim ulicama i selima , nece biti mira. A kako je to jednostavno kad bi svi htjeli ,
malo dobre volje i nista vise. Najvece prokletstvo
nase BiH jest upravo to : iako je daleko teze biti neprijatelj nego prijatelj , nazalost ljudi biraju ovo prvo.
Naravno ne svi , ali nebi trebao niko jer mrznja izjeda
dusu.
KOMENTARI