Krajem augusta 2019. godine gradonačelnik Abdulah Skaka pokrenuo je s predstavnicima Udruženja za zaštitu kulturne baštine “Isa-beg Ishaković” inicijativu da se uvede zvanični datum utemeljenja Sarajeva. Mjesec poslije, 25. septembra, vijećnici Gradskog vijeća Sarajeva na sjednici, na prijedlog gradonačelnika Skake, utvrdili su Nacrt odluke kojom se uvodi 1. februar kao Dan osnivanja Grada Sarajeva.

U prodaji je novo izdanje magazina Stav.

Isa-beg Ishaković je središnja tema ovog 257. broja, odnosno, datum obilježavanja osnivanja Sarajeva.

Krajem augusta 2019. godine gradonačelnik Abdulah Skaka pokrenuo je s predstavnicima Udruženja za zaštitu kulturne baštine “Isa-beg Ishaković” inicijativu da se uvede zvanični datum utemeljenja Sarajeva. Mjesec poslije, 25. septembra, vijećnici Gradskog vijeća Sarajeva na sjednici, na prijedlog gradonačelnika Skake, utvrdili su Nacrt odluke kojom se uvodi 1. februar kao Dan osnivanja Grada Sarajeva.

Odmah poslije, predmet je ušao u proces javne rasprave, koji je raspisan od 25. septembra do 25. novembra. U tom periodu, kao i nakon zaključenja javne rasprave, oglasili su se brojni pobornici ove inicijative, oduševljeni što će se konačno utvrditi Dan osnivanja Sarajeva kako bi se građani svake godine podsjetili na višestoljetnu tradiciju Sarajeva, te bi se time vratio i dio duga osnivaču grada Isa-begu Ishakoviću, čije je ime prošlo stoljeće bilo često izostavljano, potiskivano, sistemski negirano i, na kraju, skoro pa zaboravljeno, toliko da do devedesetih u Sarajevo nijedna ulica po njemu, svom osnivaču, nije bila imenovana.

S druge strane, oglasili su se i “nezadovoljni i zabrinuti građani” s tezama da bi se utvrđivanjem ovog dana nedvojbeno odbacili dokazi o postojanju predosmanskih naselja na ovom prostoru…

Posljednjeg dana januara objavljeno je da je Apelaciono vijeće Suda Bosne i Hercegovine pravosnažno oslobodilo svih optužbi Tužilaštva BiH Ahmeta Sejdića, bivšeg komandanta Prve višegradske brigade Armije RBiH (ARBiH) i heroja odbrane Goražda. Ko je god poznavao ratni put Ahmeta Sejdića, ova ga vijest nije nimalo začudila niti iznenadila. Čak i kada je protiv njega bila podignuta optužnica, malo je ko vjerovao da će Sejdić biti osuđen, jer Sejdić je bio komandant Armije Bosne i Hercegovine koji je štitio zarobljenike, koji ih nije maltretirao i koji im je omogućio liječenje u opsjednutom Goraždu.

Ahmet Sejdić govori za novi broj Stava.

Zbog sujete, nekog višeg plana u pozadini ili nečeg trećeg što već naslućujemo, Muamer Zukorlić, muftija emeritus i političar, ne smiruje se nakon što je ostao usamljen na zasjedanju Sabora Islamske zajednice u BiH, pokušavajući nametnuti tačku dnevnog reda vezanu za prof. Mustafu ef. Spahića.

„Vara se svako ko misli da iza svakog teksta koji izlazi iz Zukorlićeve sljedbe ne stoji sam Zukorlić. Cilj mu je izazvati reakciju, koja ovaj put smjera naelektrizirati atmosferu ne bi li stvorio preduvjete da odvoji Islamsku zajednicu u Srbiji od IZ u BiH. Da bi to uradio, potreban mu je razlog. Nervoza je veća jer Rijaset mudro šuti i ne daje povoda za daljnje polemike. Ipak, ako povoda ne bude bilo, spreman je Zukorlić napraviti povod, iskonstruirati incident, izrežirati atentat. Ne bi to bilo prvi put“, stoji, između ostalog, u članku, kojim analiziramo Zukorlićevo djelovanje.

Bosna i Hercegovina i NATO je jedna od tema Stava u kojem analiziramo „Zašto je Izetbegović u pravu kada kaže da bez Srba i Hrvata nema članstva“.

„Ovdje postoje dva momenta koja su veoma bitna, naime: pitanje donošenja odluke države aspiranta i pitanje provođenja referenduma za članstvo u NATO-u. Prvo je obavezujuće, tj. državni parlament aspiranta mora izglasati odluku o članstvu, što je u ovom slučaju Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine (PSBiH), a s obzirom na trenutno stanje (ustavnog uređenja i omjera snaga u PSBiH), bez podrške srpskih / hrvatskih parlamentaraca, ovakva je odluka nemoguća“, stoji u tekstu Stava.

U ovom broju Stava pišemo o 120. obljetnici prvog izdanja knjige Život i običaji muslimana u Bosni i Hercegovini Antuna Hangija, koja je „prvi portret kolektivne čehre Bošnjaka“.

Riječ je o prvom pokušaju sintetskog prikaza života i kulture Bošnjaka. Vlastita istraživanja života i običaja ovog etnosa i sakupljanja bošnjačke usmene tradicije Hangi je 1900. godine sabrao u knjigu od prvorazrednog etnografskog i kulturno-historijskog značaja za razumijevanje Bošnjaka kao zasebne vjerske i kulturne zajednice na tlu Balkana, njihovog složenog identiteta oblikovanog simbiozom orijentalno‑islamskih i slavenskih elemenata. Hangijevo djelo, promatrano na dijahronoj ravni historije, predstavlja prvu “studiju” u kojoj se zrcale kolektivni lik Bošnjaka, njihova kultura, tradicija i običaji.

O ovim ali i brojnim drugim temama čitajte u novom broju Stava koji je u prodaji danas poslijepodne u Sarajevu, a od četvrtka, šestog februara, širom Bosne i Hercegovine.