Kakvu poruku institucije šalju omladini kada osuđeni diler droge otvara skijašku sezonu na Bjelašnici jedna je od tema ovog 249. broja Stava. U njemu analiziramo i “Alternativni kurikulum za historiju/istoriju/povijest u BiH”.

U prodaji je novo izdanje magazina Stav.

Nedavno je direktor ZOI-a Kenan Magoda upoznao javnost o “velikom” koncertu kojim će započeti skijaška sezona na Bjelašnici, ističući da će ulaz biti besplatan, i to zahvaljujući Turističkoj zajednici i Vladi Kantona Sarajevo. Magoda pritom naglašava da je ponosan na otvorenje sezone koje će biti popraćeno “mega zvijezdama” iz Sarajeva, Srbije i Slovenije. “Mega zvijezde”, kako ih naziva Magoda, jesu Jala Brat, Buba Corelli, Senidah, Coby i Innasa.

Kakvu poruku institucije šalju omladini kada osuđeni diler droge otvara skijašku sezonu na Bjelašnici jedna je od tema ovog 249. broja Stava. U njemu analiziramo i “Alternativni kurikulum za historiju/istoriju/povijest u BiH”.

Bošnjačka djeca mogla bi uskoro učiti o tome da ne traže životne uzore i primjere u herojima Izetu Naniću, Safetu Zajki ili Midhatu Hujduru, ili svojim očevima i djedovima koji su vlastitim životima stali da brane ovu državu i narod, već da se ugledaju na “pacifiste” koji su nosali Titove fotografije, plakali za bratstvom i jedinstvom, tražili mir i podržavali puč velikosrpske JNA, koja bi “skinula nacionaliste s vlasti”, i to sve dok su velikosrpski zločinci, zajedno s tom istom JNA, već masovno ubijali Bošnjake i provodili velikosrpsku genocidnu politiku vojnim sredstvima.

Novi Stav istražuje gdje je nestala zastava Republike BiH koja je u maju 1992. godine okačena na zgradu Predsjedništva BiH.

Danas, skoro tri decenije kasnije, tu zastavu ne možete vidjeti u Historijskom muzeju. “Sklonjena je iz postavke izložbe o opkoljenom Sarajevu. To je odluka uprave Muzeja, na čelu s direktoricom Elmom Hašimbegović, njoj se jednostavno zastava s ljiljanima ne sviđa”, tvrde u razgovoru za Stav neki od uposlenika Muzeja iziritirani načinom na koji već šest godina Hašimbegović upravlja Muzejom.

Mnoge preživjele žrtve genocida u Srebrenici gotovo 25 godina čuvaju predmete koje su koristile tokom rata, bilo da se radi o odjeći, obući, fotografijama, predmetima za svakodnevni život, pismima koja su razmjenjivana između razdvojenih članova porodica. Mnogi čuvaju predmete koji su pripadali njihovim očevima, braći, djedovima, muževima, a koji su svirepo ubijeni. Predmeti su uglavnom pronađeni u masovnim grobnicama prilikom ekshumacije i identifikacije. Predmeti su jedina uspomena koju imaju na svoje voljene, tako da je čuvaju “kao oči u glavi”.

U Stavu čitajte o tome kako je Memorijalni centar u Potočarima nedavno pokrenuo akciju prikupljanja ličnih predmeta žrtava genocida, kao i od onih koji su preživjeli, odnosno koji su bili u Srebrenici u periodu od 1992. do 1995. godine. Prema riječima Azira Osmanovića, kustosa u Memorijalnom centru Potočari, cilj je da se formira zbirka ličnih predmeta žrtava genocida.

Šta pokazuju PISA rezultati jedna je od tema novog broja Stava.  Čak 86% učenika smatra da će im veliki trud u školi pomoći da nađu dobar posao, a 88% misli da će im trud u školi omogućiti da se upišu na dobar fakultet. Ovo pokazuje da su učenici svjesni važnosti učenja i truda u školi, ali, uprkos tome, rezultati cjelokupnog istraživanja za Bosnu i Hercegovinu to ne pokazuju.

Novi Stav donosi i priču o tome kako se nekada u Bosni dobro jelo. Prema rezultatima istraživanja, tri bosanska jela za koja turisti znaju jesu ćevapi, burek i baklava. A imamo još mnogo tradicionalnih bosanskih jela koja bismo im trebali ponuditi. Ako im ih ponudimo, imat će više razloga da duže ostanu u Bosni i Hercegovini, da više troše, da hrana bude motiv novog dolaska.

Navršile su se četiri decenije od krvave opsade Meke a u novom Stavu pišemo o posljedicama tog terorističkog napada.

Danas je teško zamisliti da neko može napasti na Meku, sveto mjesto svakog muslimana. Međutim, takvi su se incidenti dešavali kroz islamsku historiju. Krvava godišnjica terorističkog napada i opsade obilježava se ovih dana jer su rano ujutro 20. novembra 1979. godine, dvije nedjelje nakon hadža i uoči novog stoljeća po islamskom hidžretskom kalendaru, u dvorištu Velike džamije u Meki odjeknuli pucnjevi. Ubijena su dva nenaoružana čuvara, prve žrtve opsade, a događaji koji su uslijedili radikalno će izmijeniti noviju muslimansku historiju.

U Bihaću je svečano predstavljena monografija Stotinu dvadeset i pet godina djelovanja časnih sestara Klanjateljica Krvi Kristove u Bihaću autora dr. Franje Jurića o čemu Stav piše u svom novpom izdanju. U svom dugom radnom vijeku i postojanju časne sestre ovog reda ostavile su dubok trag u životu Bihaća, jer su, pored vjerskog života, odgajale i obrazovale brojne generacije. Sagradile su samostan koji je kasnije srušen, poučavale strane jezike, muzičke instrumente, otvarale škole.

Filmski kritičar Stava pogledao je film mladog bh. režisera Nermina Hamzagića.

Iako je premijeru imao na festivalu koji ne pripada A festivalskoj klasi, Hamzagićev film Pun mjesec izazvao je veliku pažnju javnosti u Bosni i Hercegovini, što zbog intrigantnog sadržaja i strukture u koju je postavljen, što zbog pozitivnih kritika koje su se prenosile među publikom. Na koncu, može se reći da su takve reakcije i opravdane jer je riječ o ostvarenju koje dokazuje da je scenarij moguće prilagoditi budžetu i u njegovim okvirima snimiti uspješan film, te jer je Pun mjesec filmsko djelo koje, uprkos klišeiziranosti i zgusnutosti sadržaja, kao i pojedinim dramaturškim nedostacima, uvjerljivo gradi prikaz apsurdne, bolne i tragične bosanskohercegovačke stvarnosti.

Novi broj magazina Stav u prodaji je danas poslijepodne u Sarajevu, a od četvrtka, 12. decembra, širom Bosne i Hercegovine.