Izvjesni Ilija Branković, general u bivšoj Jugoslavenskoj narodnoj armiji, kao izvor Večernjih novosti izjavio je da se “27 osoba žrtava sa tuzlanske Kapije mogu uslovno označiti kao potencijalni bombaši samoubice”. Suprotno novinarskoj etici, nova gadost o Kapiji objavljena je bez cenzure i fotografija raskomadanog tijela ubijene žrtve. Inače, do sada su razni “eksperti” u nekoliko navrata tvrdili da je granata ispaljena s planine Majevice, zatim da je Kapija kao i Markale “iscenirana s bošnjačke strane i da su leševi doneseni iz Živinica”, pa da je to isceniran incident od ljudi koji su postali žrtve

Piše: Alma ARNAUTOVIĆ

Građani Tuzle oštro su reagirali na nove epizode pokušaja podmetanja laži koje se s vremena na vrijeme ponavljaju u vezi s masakrom na Kapiji, a ovaj put dolaze iz srbijanskih Večernjih novosti pod naslovom Ekskluzivno: Smrt u Tuzli sejalo sedam islamskih terorista. Prema objavljenom navodnom “konačnom ekspertskom izvještaju, oko 400 stručnjaka raznih profila iz Srbije, BiH, Češke, Slovačke, Francuske i Izraela”, granata nije ispaljena s položaja Vojske Republike Srpske (VRS) s planine Ozren, nego je riječ o “simultanoj terorističkoj eksploziji (…) sa sedam istovremeno koordinisanih detonacija”.

Izvjesni Ilija Branković, general u bivšoj Jugoslavenskoj narodnoj armiji, kao izvor Večernjih novosti izjavio je da se “27 osoba žrtava sa tuzlanske Kapije mogu uslovno označiti kao potencijalni bombaši samoubice”. Suprotno novinarskoj etici, nova gadost o Kapiji objavljena je bez cenzure i fotografija raskomadanog tijela ubijene žrtve. Inače, do sada su razni “eksperti” u nekoliko navrata tvrdili da je granata ispaljena s planine Majevice, zatim da je Kapija kao i Markale “iscenirana s bošnjačke strane i da su leševi doneseni iz Živinica”, pa da je to isceniran incident od ljudi koji su postali žrtve…

Isti taj Branković je prije dvije godine u Banjoj Luci promovirao svoju knjigu nazvanu Diverzija na tuzlanskom Trgu Kapija, u kojoj se pokušava osporiti odgovornost VRS za masakr u Tuzli u maju 1995. godine. Njegovu je knjigu izdao Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih civila Republike Srpske. Na promociji je tadašnji zamjenik direktora Centra Nevenko Vranješ kazao da su, uz pomoć tima odbrane Novaka Đukića, sve uz podršku Ministarstva odbrane Srbije, istražili i rekonstruirali događaj na tuzlanskoj Kapiji te da su u knjizi sabrani rezultati istraživanja koja su provedena na vojnom poligonu u Nikincima. Balistički vještak Mile Poparić je tokom promocije knjige kazao da je dokazano da granata na Kapiju nije ispaljena sa srpskih položaja. “Dokazali smo da nije ispaljena granata, nego da su bila podmetnuta minsko-eksplozivna sredstva. Naše i ekspertize stranih stručnjaka su identične”, rekao je Poparić.

Zapravo, o masakru na Kapiji, koji se dogodio 25. maja 1995. godine u 20.55 sati, postoje dvije presude Suda Bosne i Hercegovine, a vijećima su predsjedavale međunarodne sudije. Novak Đukić, general VRS, pravosnažnom presudom 2014. godine proglašen je krivim za masakr na Kapiji i osuđen je na dvadesetogodišnju zatvorsku kaznu. No, zahvaljujući državljanstvu Srbije, Đukić je pobjegao u ovu susjednu zemlju, koja ga, uprkos potpisanom sporazumu s Bosnom i Hercegovinom o međusobnom izvršenju kazni, ne želi smjestiti iza rešetaka.

Đukić je pred Sudom BiH proglašen krivim da je kao komandant Taktičke grupe “Ozren” Vojske Republike Srpske (VRS) 25. maja 1995. naredio artiljerijskom vodu da iz topova granatira grad Tuzlu, uslijed čega je došlo do masakra na Kapiji. U februaru 2014. on je pušten iz zatvora nakon što je Ustavni sud BiH – zbog pogrešne primjene zakona – ukinuo presudu kojom je bio osuđen na 25 godina zatvora. Sud BiH je u junu 2014. Đukiću smanjio kaznu na 20 godina, a njegov branilac je nekoliko dana kasnije obavijestio Sud BiH da je osuđeni na liječenju u Srbiji. Bosanskohercegovačke vlasti tražile su više puta od Srbije da preuzme izvršenje presude Đukiću i da ga natjera da odsluži ostatak kazne.

Sandro Kalesić najmlađa je žrtva s Kapije. Imao je dvije i po godine kada je ubijen, a njegov otac Dino Kalesić ističe da je situacija u vezi s Kapijom presuđena i istina je jasna, tako da nema potrebe pridavati značaj sitnom politikantstvu i ubiranju političkih poena.

“Sve je jasno, i Kapija i Markale, i ne treba djeci i budućim generacijama da se ponove rovovi i uniforme. Ovo što se pojavilo u Večernjim novostima nije stav Srbijanaca, nego grupe politikanata koji žele sitni ćar iz rata, kojima je cilj skrenuti pažnju s brojnih masovnih protesta koji se održavaju u Srbiji zbog životnih problema i realnog, egzistencijalnog stanja građana. Problem im je i gubitak Kosova, problem je što bh. entitet Republika Srpska želi biti dio Srbije, a Srbija to neće i problema je još mnogo pa je onda bolje ispravljati činjenice nego rješavati te probleme. Mišljenja sam da bi Srbija trebala isporučiti Đukića kako se ovi prostori ne bi trovali i u budućnosti”, naglasio je Kalesić.

Pozivajući vlasti Srbije da Đukića izruče vlastima Bosne i Hercegovine, Jasmin Imamović, gradonačelnik Tuzle, naveo je da je poznato da je vojska Ratka Mladića i Radovana Karadžića tri i po godine granatirala građane u opkoljenim gradovima Bosne i Hercegovine, počinivši najstrašnije ratne zločine koji su dokazani i presuđeni u Međunarodnom sudu pravde u Hagu.

“Radi jednog zločinca pravi se problem svim građanima Srbije, i onima koji su se rodili poslije rata i onima koji su se rodili prije godinu. Da bi opravdali sakrivanje ratnog zločinca Novaka Đukića, režim Srbije ugrožava međunarodno pravo, stabilnost i mir na Balkanu te obraz svih građana Srbije, zbog čega je meni zaista žao. Osporavanje pravosnažne presude na način koji je nemilosrdan i monstruozan otvara ionako živu ranu. Pronašli su nekog generala koji se usudio potpisati mišljenje koje je iznad presude i pravde, da su krive žrtve, a ne ubica i ubice. Napominjem da negiranjem ovog strašnog zločina, koji je počinjen 25. maja 1995. godine i koji je bio uvod za genocid u Srebrenici u julu 1995. godine, zatim zaštitom ubice i zločinca, sve to ugrožava stabilnost i mir na Balkanu, pravdu, istinu i sve ljudsko”, naveo je Imamović.

Sinan Alić, predsjednik Fondacije “Istina, pravda, pomirenje”, ističe da se svaka istina o zločinu utvrđuje na sudu i da se može sumnjati u sudske odluke, ali onda se obraća na adrese drugih sudova, sve do onog u Strasbourgu. Ipak, najopasniju ulogu, smatra on, igra država Srbija, koja svojim finansiranjem i podržavanjem “tima eksperata” šalje jasnu poruku.

“Ono što je najvažnije jeste da sredstva kojima se finansira taj tim osigurava država Srbija: i logistički, i tehnički, i finansijski. Jer, 59 eksperimenata Kapije je izvedeno u Nikincima. Koliko košta 59 granata 130 mm, koliko košta 59 automobila koji se postavljaju? Ono što je radila Miloševićeva Srbija i njeni eksponenti po Hrvatskoj i po Bosni danas relativizira Srbija Aleksandra Vučića i ovdje se krije konkretan odgovor na jednostavno pitanje. Jer, zašto Srbija četiri godine, suprotno dogovoru, ne upućuje Novaka Đukića na izdržavanje pravosnažne sudske odluke u neki od srbijanskih zatvora? Zašto Srbija u kontinuitetu zloupotrebljava sve sporazume koje je potpisala s Bosnom i Hercegovinom”, pita Alić, dodajući da je laž suštinski dio srbijanskog patriotizma, o čemu je Dobrica Ćosić pisao u svom romanu Deobe.

Građani Tuzle, posjetioci, putnici i brojne delegacije iz raznih država svakodnevno zastaju u centru grada ispred spomenika kako bi Fatihom, molitvom ili minutom šutnje odali počast djevojkama i mladićima ubijenim 25. maja 1995. godine. Na spomeniku na Kapiji piše da je na tom mjestu srpski agresor granatom prekinuo 71 mladi život. Također, ispisano je ime dječaka Sandra Kalesića i još 70 imena nevino stradalih civila različitih nacionalnosti, čija je prosječna starosna dob bila 24 godine. Zločinac Novak Đukić je u navodnom telefonskom razgovoru s novinarima Večernjih novosti izjavio da se i on osjeća žrtvom te da smatra da bi se na spomeniku na Kapiji trebalo nalaziti i njegovo ime. Sandrov otac Dino Kalesić na to kaže: “Na gluposti je najbolje odgovoriti ignoriranjem.”