Prema stranici koja je specijalizirana za praćenje porijekla mimova Know Your Meme, prve šale u kojima se koristio video nosača lijesova pojavile su se na društvenoj mreži TikTok krajem februara. Prvi od kojih je poznat objavljen je 24. februara od strane korisnika @lawyer_ggmu. Ovaj video koristi muziku koja nema veze sa muzikom sa pogreba u Gani. Brzo nakon toga mnogi su slijedili taj primjer a šala se proširila na Twitter i WhatsApp.

U oba izvještaja pojavljuje se Benjamin Aidoo iz Gane koji se tim poslom bavi od 2007. godine i predvodnik je nove generacije nosača. Prije su nosači samo nosili lijes na ramenima, kao što je to slučaj u mnogim evropskim zemljama. Nova se verzija sastoji ne samo u transportiranju lijesa, već i u pratnji vesele muzike i ukrašavanja cijelog obreda.

“Kad sam započeo, odlučio sam dodati neke varijante, kupiti svoje kostime, vlastite cipele… Također, uvijek se trudimo poboljšati koreografiju i isprobati nove načine plesa”, kazao je Aidoo.

Osnovna usluga nosača poput onih koji se pojavljuju u viralnim videozapisima može biti oko 900 cedisa (oko 140 eura), kaže Emmanuel Agyeman. Međutim, postoje različiti faktori koji mogu odrediti cijenu.

„Taj novac, kojem moramo dodati i druge pogrebne troškove, uključuje zapošljavanje oko osam ljudi: šest zaduženih za nošenje lijesa na ramenima, još jedno koje će ih voditi i svirača. Ako želite više muzičara ili da odlaze dalje sa lijesom, da sve traje do dva sata, morate platiti više“, objašnjava.

U ovoj afričkoj državi, gdje 25% stanovništva živi ispod granice siromaštva, postoje ljudi koji potroše i do 15.000 eura na proslave svojih pogreba.

Nosače nose odijela u bojama koju porodica odabere za pokojnika. Obično je to crna za svečanije ceremonije ili bijela ili crvena kada želite imati veliki pogreb. Kada rodbina pokojnika smatra da neće biti dovoljno ljudi koji će prisustvovati pogrebu, odluče zaposliti dodatne nosače koji najviše plešu, najviše plaču ili najviše skaču, ovisno u trenutku slavlja i želje klijenta. Sve je popraćeno i bogatim banketima.

Snimci i mimovi dolaze svakodnevno na telefon Emmanuela Agyemana, i to više puta. “Normalno je da to ljudi vole. Ono što ne razumijem je kako je postao toliko poznat u Evropi i ko je to uspio zaključiti da je to nešto lose. Ovdje se slavi smrt”, kaže on rekavši da se u drugim zemljama, poput Toga ili Nigerije, izvode i takvi pogrebni rituali koji uključuju plesove, muziku i velike zabave.