Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

Veoma brzo nakon uspostavljanja nove vladajuće koalicije u Kantonu Sarajevo pokazalo se da su zebnje i slutnje u vezi s ideološko-identitarnim zahvatima koje ona u ovom kantonu namjerava praviti na polju obrazovanja i kulture bile sasvim opravdane te da naziv “antibošnjačka koalicija” za novoformiranu vlast nije niti najmanje pretjeran.

Već tradicionalno, prvi na udaru našao se bosanski jezik, tačnije pravo ogromne većine građana Sarajeva da vlastiti bosanski jezik izučavaju u po njemu nazvanom predmetu. Prvi je sabljom diskriminacije zavitlao Damir Marjanović, zastupnik Naše stranke u Skupštini Kantona Sarajevo i, što je još važnije, član Komisije za obrazovanje i nauku Kantona Sarajevo, koji je već toliko puta viđenom, te zato sasvim uobičajenom zamjenom teza i malicioznom patetikom pokušao legitimizirati namjeru diskriminiranja većina građana Sarajeva kojima je bosanski jezik maternji.

U svom statusu na Facebooku Marjanović najavljuje da će “kao kantonalni zastupnik, i član komisije za obrazovanje i nauku, insistirati da se instrukcija ministarstva stavi van snage za ovu školsku godinu”, misleći pritom na Instrukciju Ministarstva obrazovanja Kantona Sarajevo kojom je ukinut rogobatni naziv BHS za predmet maternjeg jezika u osnovnim školama ovog kantona te naloženo da naziv predmeta može isključivo biti ili bosanski, ili srpski, ili hrvatski jezik, kao što to uostalom predviđa i Ustav Bosne i Hercegovine.

Marjanović svoj atak na ustavno pravo građana pokušava opravdati tako što tvrdi da je prestanak dugogodišnje diskriminacije ogromne većine učenika ustvari početak diskriminacije onih nekoliko desetina đaka čiji roditelji ne priznaju niti jedan od tri službena jezika. Marjanović veli da se “svi dječaci i djevojčice i njihovi roditelji koji su željeli da im na tom mjestu piše B/H/S grubo odvajaju od svih onih dječaka, djevojčica i njihovih roditelja koji s punim pravom i ponosom žele da na istom mjestu piše BOSANSKI, HRVATSKI, SRPSKI jezik. E to je diskriminacija i to je krajnji rezultat ove instrukcije”, te je stoga, po Marjanoviću, rješenje ove dileme jednostavno – da se predmet nastavi nazivati BHS, tačnije da se nastavi s diskriminacijom goleme većine građana Sarajeva koja je na posljednjem popisu jasno kazala kojim jezikom govori.

Ovakve brutalne malicioznosti kojima se pravo, prije svega Bošnjaka, da prakticiraju i njeguju vlastitu identitetsku, kulturnu pa i jezičnu posebnost označava diskriminacijom i odvajanjem začinjene su Marjanovićevim patetičnim pripovijestima o nekakvom dječaku iz miješanog braka kojeg ukidanje neustavnog naziva BHS tjera da bira između oca i majke.

Tragikomično i bljutavo, no odlično za ilustraciju stvarne pobude i krajnje namjere Naše stranke, ali i čitave antibošnjačke koalicije koja je spremna otvorenu jezičku diskriminaciju gotovo pola miliona Bošnjaka opravdati identitetskim pubertetskim dilemama fiktivnog dječaka iz miješanog braka. Insistiranje na neustavnoj kovanici BHS Marjanoviću i njegovoj stranci potrebna je prije svega jer je to dio političke i ideološke linije Naše stranke.

Ona zagovara postojanje tzv. zajedničkog jezika i zastupanja sasvim kontroverzne teze da ne postoje bosanski, hrvatski ili srpski jezik nego da je riječ o jednom te istom jeziku različitog imena pa je onda svejedno kako ga nazivali, a insistiranje na posebnosti samo je nacionalistička kozmetika.

Marjanoviću se u njegovom javnom napadu na bosanski jezik pridružio i zastupnik SDP-a, ponosni dezerter, novootkriveni talent za lingvistiku i rezidenti klovn Skupštine Kantona Sarajevo Damir Nikšić, koji je čak ustvrdio da se u Kantonu Sarajevo moraju istovremeno, ravnomjerno i podjednako ne samo učiti nego i koristiti tri jezika, i to ne odvojeno, nego ih se mora miješati i kombinirati, čak i u okviru iste rečenice!

Sve u svemu, teško je i dočarati o kako nevjerovatno drskom, ali i opasnom presedanu je ovdje riječ, jer nazivati ovakve atake na suštinu identiteta jednog naroda, njegov jezik i na slobodu da ga se kao takvog izučava, borbom protiv diskriminacije i borbom protiv podjela samo je prvi korak ka budućem ataku na samo pravo tog naroda da postoji pod svojim povijesnim imenom – a ne bi to bio prvi put. Ako ovakvi zahvati u bošnjačka prava i slobode prođu, sasvim je realno očekivati da danas-sutra Marjanovićeve istomišljenike bude iritiralo ili diskriminiralo i pravo Bošnjaka da postoje kao zaseban kolektiv jer time “grubo odvajaju” i “diskriminiraju manjinu koja ne prihvata takve podjele”.