Strašno je i pomisliti da je, zahvaljujući krhkosti navrat-nanos sklepanog frankenštajn kantonalnog režima, Damir Nikšić danas, umjesto marginalna i ekscentrična gradska pojava kojoj jalijaši dobacuju, ustvari potencijalno važan politički faktor čijim će se željama udovoljiti radi opstanka vladajuće koalicije.
, najbolje se može uvidjeti na primjeru ponosnog dezertera, konceptualnog umjetnika i kantonalnog zastupnika Damira Nikšića i njegove vizije građanske države i Republike BiH.</p>
<p>Nikšić, komentirajući na svom blogu Deklaraciju usvojenu na Sedmom kongresu SDA, dovodi u pitanje ne samo njenu iskrenost nego i mogućnost da se SDA može istinski zalagati za pojam republike onakvim kakvim ga razumijeva Nikšić. Treba reći odmah da ne može i da ne treba jer onome ko bi živio u građanskom društvu i republici kakvu zagovara Nikšić ni “pakao ne bi teško pao”.</p>
<p>Ukratko, Nikšić se zalaže za diskriminaciju Bošnjaka na svaki mogući način, te pritom problematizira bošnjačku nacionalnost, a ne stručnost direktora osnovnih škola, tvrdi da se u Sarajevu ne koriste sva tri zvanična jezika (iako se koriste) i sugerira da se u Sarajevu ne zapošljavaju radnici i radnice iz cijele Bosne i Hercegovine (iako se svakako zapošljavaju, i to u većem broju nego domicilno stanovništvo). Naravno, sve je to uvertira za ono što stvarno svrbi Damira Nikšića, a to je pitanje statusa i politike zapošljavanja onih koji “nisu u ratu bili u Sarajevu”.</p>
<p>Mora se priznati da je zanimljiv ovaj cinizam ili, bolje rečeno, drski bezobrazluk Damira Nikšića, koji istovremeno pokušava da od pobjegulja poput sebe napravi obespravljenu manjinu, a od onih koji su preživjeli barbarsku velikosrpsku opsadu nekakvu povlaštenu sortu, iako je upravo to društveni sloj koji je uvjerljivo najviše izgubio u poslijeratnoj preraspodjeli utjecaja i interesa, pogotovo nakon amnestije onih koji su dezertirali i izbjegli obavezu odbrane države.</p>
<p>Nikšić pokušava u taj kontekst staviti i ljude nebošnjačke nacionalnosti, mada svi znamo za fenomen kolona auta iz Lukavice i Pala koja ujutro dolaze, a poslijepodne odlaze s posla u Sarajevu. Nikšićeva netrpeljivost spram braniteljske i izbjegličke populacije današnjeg Sarajeva ogleda se i u tome kada problematizira “stihijsku izgradnju” i “naknadnu legalizaciju” navodno bespravno izgrađenih naselja unutar Sarajeva i u njegovoj okolini, te se cinično pita da li bi, u duhu dokazivanja iskrenog zalaganja za Republiku BiH, parking-prostorima u glavnom gradu mogli upravljati i demobilizirani borci VRS-a i HVO-a.</p>
<p>Naravno, Nikšić, koji je na vrijeme pobjegao iz Sarajeva jer to nije bila njegova borba, nema empatije spram izbjeglica koje su u Sarajevo došli bježeći ispod velikosrpskog noža niti baš prihvata razliku između agresora i branitelja pa mu je nejasno zašto udruženja pripadnika agresorskih formacija ne mogu dobiti na upravljanje parking-prostore u gradu koji su opsjedali i ubijali.</p>
<p>Uostalom, šta uopće Damir Nikšić zna o Republici BiH koja je nastajala i branila se dok je on ostavio Sarajevo i šetao po Evropi i Americi? Nastranu ovakve budalaste i nečovječne provokacije konceptualnog kantonalnog zastupnika, interesantno je da za Nikšića i njegove istomišljenike, kojih ima barem hiljada ili dvije, nadamo se ne baš koncentriranih u Sarajevu, Republika BiH znači institucionalnu, kadrovsku, demografsku i kulturološku debošnjakizaciju Sarajeva, uz istovremeno posrbljavanje i kroatizaciju, a što je ideja koju je Nikšić i ranije otvoreno zagovarao.</p>
<p>Možda se lahko sada smijati ovakvom glupavom (auto)šovinizmu, no ne treba zaboraviti da smo se isto tako smijali sličnim budalaštinama i budaletinama 1992. godine, te da je Nikšić zahvaljujući sličnim performansima ušao u Skupštinu Kantona.</p>
<p>Strašno je i pomisliti da je, zahvaljujući krhkosti navrat-nanos sklepanog frankenštajn kantonalnog režima, Damir Nikšić danas, umjesto marginalna i ekscentrična gradska pojava kojoj jalijaši dobacuju, ustvari potencijalno važan politički faktor čijim će se željama udovoljiti radi opstanka vladajuće koalicije.</p>
<p>Sarajevo sebi ne bi smjelo dopustiti da na sljedećim izborima ovakvi tipovi obnove svoje mandate. Poslati ih na margine s kojih su došli stvar je osnovnog samopoštovanja i kulture. /M. Drnišlić/</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Djeca 25 godina nakon rata mnogo toga ne znaju, a vrijeme nas gaziSljedeći članak
Demokratija po modelu Sjeverne Koreje
PROČITAJTE I...
SPECIJALNI RAT PROTIV BOŠNJAKA: Aktivno se stvara atmosfera međubošnjačkog sukoba
Koriste se podrivačke metode, u specijalnom ratu poznate i kao vađenje sadržaja ispod temelja objekta koji se želi srušiti. Podrivanje se koristi rušenjem konstrukcije države kroz pravni sistem, opstruiranjem zakona i ustavnog poretka države, uspostavljanjem paralelnih paradržavnih, paravojnih, paraodgojnih, paraobrazovnih i parapolitičkih tvorevina. Potonje se u ovom trenutku koriste kao grupe za pritisak na legalne političke snage radi njihovog oslabljivanja. Grupe za pritisak jesu forma specijalnog rata koje se planski kreiraju s očekivanjem da će nastati političke krize i koriste se da bi se umanjila efikasnost legalnih političkih snaga, a u konkretnom slučaju, pod tretmanom grupa za pritisak, koje su godinama stvarane unutar nje same, trenutno se nalazi SDA. U široj slici ovdje, prije svega, govorimo o djelovanju političkih faktora Srba i Hrvata oličenim u pojavama Milorada Dodika i Dragana Čovića, koji su glavna poluga u subverzijama specijalnog rata
IZETBEGOVIĆ ZA STAV: Granica BiH je na Drini i na Savi, i tako će i ostati
Preopasno je raspirivati nacionalizme i ratne emocije. SDA to nikada nije radila. Jasno je da je ovo u šta se upušta Milorad Dodik odavno prevazišlo sebične predizborne kalkulacije. Ovo je mnogo opasnije i traži ozbiljne i svakodnevne odgovore. A ko će ih dati ako ne SDA