fbpx

Nije sve baš tako crno

Druga je strana i to što smo konačno shvatili koliko nam znači komad zemlje koji godinama nismo obrađivali uljuljkani u sigurnost redovnih mjesečnih primanja uvjereni da se to ne isplati! Druga je strana i to da smo dobili priliku da shvatimo da nismo ovisnici o svim onim stvarima za koje smo mislili da bez njih ne možemo

Piše: Elvir MUSIĆ

Virus korona već nekoliko sedmica glavna je tema svih svjetskih medija. Sa svih strana stižu nam informacije o broju zaraženih i preminulih, dok se broj oporavljenih tek urijetko i stidljivo provuče uz prethodno spomenute dvije informacije. Uopće nema sumnje u to da se nalazimo u kriznim, po mnogo čemu za čovječanstvo presudnim trenucima, da se nad sve nas nadvio tamni oblak nevidljive prijetnje, koja je iz nas istisnula sve ono što smo godinama, pa i decenijama ljubomorno čuvali ili strepeći skrivali, i da se, u skladu s postojećim neprilikama, moramo ponašati odgovorno.

Nema sumnje ni u to da su propise, ograničenja i zabrane koje su trenutno na snazi i uključuju mjeru socijalnog distanciranja, zabranu kretanja za osobe mlađe od 18 i starije od 65 godina, nošenje maske i rukavica osmislili stručnjaci vođeni željom da nas zaštite i mi to, kao odgovorni građani, moramo poštovati. Međutim, čini se da je medijska histerija prešla granicu djelotvornog i počela utjecati na javljanje nepovjerenja u novinarsko izvještavanje, a to je opasnost koja bi nas kao društvo mogla itekako koštati.

Uporno insistiranje onih mlađih od 65 godina da su stariji od te dobi u najvećoj opasnosti počinje postajati nimalo lijepo za uši i psihu svih onih starijih od 65, ali i onih koji imaju nekog bliskog u trećoj životnoj dobi. A većina nas ih, hvala Bogu, ima. Mnogi sada počinju razmišljati na sljedeći način: OK, rekli ste, nekoliko puta ste napomenuli, svi smo tu rečenicu naučili napamet i poštujemo je, ali sada je zaista dosta. Također, insistiranje na smrtnosti virusa koji uzrokuje bolest COVID‑19 već je počelo prerastati u traumu s kojom ćemo se morati nositi godinama nakon što virus bude poražen. Mnogi su pod utjecajem takvog izvještavanja stekli dojam da je stopa smrtnosti virusa stopostotna, a što, naravno, nije slučaj.

S obzirom na sve navedeno, smijemo li se zapitati zbog čega i čemu takvo izvještavanje? Da li je to tek zbog senzacionalizma i borbe za čitanost / gledanost ili je to naputak izdat s namjerom da se stanovništvo strahom drži u kućama? Ako je odgovor na prvo pitanje pozitivan, onda zaista nemamo o čemu pričati. Ako je pozitivan na drugo pitanje, onda treba reći da za takvim strategijama nema potrebe, jer je zakon jasan, a sankcije propisane tim zakonom još jasnije. Njegova provedba osigurat će poštivanje propisa bez ikakve sumnje.

Mediji bi, nakon što su ispunili svoju misiju i javnost upoznali o opasnostima koje vrebaju od virusa korona, sada trebali skrenuti pažnju i na drugu stranu postojeće krizne situacije. Naprimjer, mogu istaknuti da je ova krajnje opasna situacija istovremeno i prilika da se posvetimo svojim porodicama, da vrijeme provodimo s roditeljima, supružnicima i djecom, komuniciramo putem društvenih mreža s rodbinom i prijateljima mnogo više nego prije, te da se dobro odmorimo i spremni dočekamo buduće životne i profesionalne izazove. Vrijeme će pokazati da su roditelji u ovim danima uspjeli ostvariti kudikamo kvalitetniju vezu sa svojom djecom i da su supružnici obnovili najljepše emocije. Mediji nas, osim izvještaja o novozaraženim, mogu izvještavati i o tome da su najnovija istraživanja pokazala kako se ozonski omotač koji nam je bitniji i od samog virusa počeo obnavljati, da je kvalitet zraka širom svijeta na nesvakidašnjem nivou, da se more u Veneciji smirilo, ali i da su naučnici širom svijeta ostvarili najkvalitetniju saradnju do sada i da svi žele samo jedno: otkriti formulu vakcine kojom će biti stavljena tačka na ovu pošast.

Druga strana postojećeg stanja jeste i to da ovih dana svi punih usta izgovaraju Bosna i Hercegovina jer su shvatili da samo Bosna i Hercegovina može biti garant zaduživanja koja će neminovno uslijediti kada sve ovo prođe i kada se opet budemo morali posvetiti ekonomiji koja trenutno vodi odsudnu bitku za opstanak. Druga je strana i to što smo konačno shvatili koliko nam znači komad zemlje koji godinama nismo obrađivali uljuljkani u sigurnost redovnih mjesečnih primanja uvjereni da se to ne isplati! Druga je strana i to da smo dobili priliku da shvatimo da nismo ovisnici o svim onim stvarima za koje smo mislili da bez njih ne možemo. Druga je strana, naravno, i to što ćemo u ovim danima, povučeni u svoje domove, poželjeti svoje prijatelje. Sada su nam i sve ovakve vijesti prijeko potrebne, jer svijet će – ako Bog da – postojati i nakon korone.

PROČITAJTE I...

Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Čitajte najnovije objave na novom STAV web portalu klikom na link!