Iako se za Mustafića ne može reći da je “glupa plavuša”, on će ipak kritizirati Dodikove izjave, no ne radi agresivne secesionističke retorike i podrivanja države nego radi Dodikovih negativnih stavova u vezi s propalom Jugoslavijom. To je za Mustafića ponajgore u čitavom Dodikovom izlaganju, koje inače vrvi najodvratnijim šovinizmom i govorom mržnje.
Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ
Da je jugonostalgija povratna emocija koju možemo shvatiti i tolerirati s obzirom na veliki broj građana koji je u bivšoj Jugoslaviji odrastao, volio, radio i slično, davno smo ustvrdili. No, da je ekstremna jugonostalgija stanje duha koje uz sebe veže i neke druge fobije i predrasude, pokazuje se obično kada njeni zagovarači pokušavaju komentirati politička zbivanja i iznose vrijednosne sudove.
Takav je (opet) slučaj s Dinom Mustafićem, koji ne prestaje u javnosti ispaljivati plotune svojih razmišljanja i poprilično egzotičnih stavova. Ovaj sarajevski twitteraš i influenser kao da se pokušava takmičiti sa svojim hrvatskim inačicama u likovima Jelene Veljače i Hane Hadžiavdagić.
Iako se za Mustafića ne može reći da je “glupa plavuša”, on će ipak kritizirati Dodikove izjave, no ne radi agresivne secesionističke retorike i podrivanja države nego radi Dodikovih negativnih stavova u vezi s propalom Jugoslavijom. To je za Mustafića ponajgore u čitavom Dodikovom izlaganju, koje inače vrvi najodvratnijim šovinizmom i govorom mržnje.
Štaviše, Mustafiću su svi oni koji Jugoslaviju ne smatraju civilizacijskim vrhuncem, najboljom političkom i kulturnom idejom ne samo “nacionalistički ološ” već i kvislinzi, pripadnici poraženih zločinačkih ideologija i pokreta. Pošto su na prvim slobodnim izborima, ali i glasanjem za nezavisnost BiH građani ove zemlje rekli šta misle i o komunizmu i o Jugoslaviji, teško je i zamisliti kako se, živeći u Sarajevu, Mustafić osjeća usamljen okružen gomilama kvislinga i nacionalističkog ološa.
No, da ovakve vrste paranoidnih deluzija prati i poremećeni vrijednosni stav, Mustafić pokazuje i dokazuje kada i posjetu predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića Jordanu i Palestini vidi kao “antievropsku” politiku.
Ovakva vrsta orijentalističkih predrasuda gotovo po pravilu dolazi u paketu s jugonostalgijom. Jedino što nas u ovom buni jeste to da su Jordan i Palestina ponosne članice Pokreta nesvrstanih. U ime oca i sina i duha svih Jugoslavena, Josipa Broza Tita, koji je bio domaćin prve konferencije Pokreta nesvrstanih u Beogradu 1961. godine, rastužuje nas ovo Mustafićino odstupanje od ideje nesvrstanih koja se “temeljila na borbi protiv imperijalizma, kolonijalizma, neokolonijalizma, aparthejda i rasizma, uključujući i cionizam i sve oblike strane agresije, okupacije, dominacije, miješanja i hegemonije, kao i protiv blokovske politike”.