Prvo što su mi Haris i Zdravko Čolić rekli kada sam izašao iz Sarajeva bilo je: “Nemoj da bi ti sebe nešto ozbiljno shvatao.” Mi smo tako rasli, da se uspjesi što skromnije doživljavaju, a i danas je tako. S ove distance, mislim da je to bio historijski nastup jer se prvi put zavihorila zastava BiH s ljiljanima. Kasnije je rađeno neko istraživanje koje je pokazalo da se ljudi u New Yorku sjećaju gdje su bili 11. septembra, a Sarajlije gdje su bile kada je održan taj “Eurosong”. Ljudi su punili akumulatore, dovijali se na lude načine da sve to vide i to im je ostalo u sjećanju jer im je bilo zaista stalo do prvog predstavljanja BiH. Fazla je tu potpuno irelevantan, samo sretnik u spletu sretnih okolnosti

Razgovarao: Nedim HASIĆ

Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

Muhamed Fazlagić rođen je 1967. godine u Sarajevu. U historiju bh. pop-kulture upisao se kao prva osoba u historiji koja je našu zemlju predstavljala na “Eurosongu”. Riječ je o nastupu u Dublinu 1993. godine s pjesmom Sva bol svijeta. Fazlagić je bio talentiran fudbaler i nastupao je za sarajevske klubove “Sarajevo” i “Bosnu”. Njegov je amidža Mirsad Fazlagić, nekadašnji kapiten “Sarajeva” i reprezentacije Jugoslavije, a Muhamedov brat Said danas je generalni sekretar Olimpijskog komiteta BiH. Fazlagić je nekoliko godina radio kao fudbalski trener u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je u gradu Louisvilleu 1996. godine osnovao fudbalski klub. Odnedavno je predsjednik Građanskog saveza BiH, a za Stav je govorio kao koalicijski kandidat te stranke i Demokratske fronte za načelnika sarajevske Općine Centar na predstojećim novembarskim lokalnim izborima.

STAV: Zašto se podigla tolika bura nakon Vašeg izbora na mjesto predsjednika Građanskog saveza?

FAZLAGIĆ: Mandat dosadašnjeg predsjednika Čolpe istekao je u septembru 2019. godine. Nakon mnogobrojnih molbi da napravi Kongres i da bude na njemu ponovo izabran, a Čolpa je iz samo njemu poznatih razloga to stalno odbijao, mi smo iskoristili statutarne mogućnosti, dali mu 30 dana da sazove Kongres i, kada je to odbio, Predsjedništvo je sazvalo Kongres i odlučilo kako je odlučilo. Iz medija i iz nekih drugih izvora dobijam informacije da je nešto sasvim drugo planirano s tom političkom strankom. Da se stranka otme od osnivača, da se preda Zlatku Lagumdžiji, koji je imao već smišljene namjere da sebe politički reafirmira. Kako sam čuo, navodno je imao već određenog kandidata koji bi ušao u trku za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda koji bi bio protivnik Željku Komšiću.

STAV: Zašto bi Čolpa uopće pristao na takvo što?

FAZLAGIĆ: Čolpa je kandidat koji je dobio 200 glasova na izborima. Njemu se u kratkom vremenu desilo previše dobrih stvari. Sve što je postigao u životu dizajnirano je u glavi Emira Suljagića i Reufa Bajrovića, koji su ga postavili na tu poziciju. Znate rečenicu Maxa Webera o liderima, onu da je lider onaj koji voli ono što radi, zna raditi to što radi i nikada ne izgubi osjećaj proporcije. Meni se čini da Čolpa nije imao ove dvije posljednje komponente. Ne mislim da su mu namjere bile pokvarene, ali mislim da je izgubio proporciju i da ono što mu je obećano i način na koji je bio sokoljen nije u skladu s njegovim mogućnostima i kapacitetima. I vrlo je zanimljivo da je odmah, kao osoba koja je protiv patriotskih snaga, postao ljubimac određenog broja medija.

STAV: Ko će biti novi načelnik Općine Centar?

FAZLAGIĆ: Trebalo bi da to bude Muhamed Fazlagić.

STAV: Zašto?

FAZLAGIĆ: Kada smo odlučivali o kandidaturi, vodili smo računa o tri stvari. Prva je statistika, odnosno rezultat Demokratske fronte i Građanskog saveza na prošlim izborima, koji nam daje za pravo da budemo optimisti jer smo imali oko devet hiljada glasova. Druga su stvar moje kredencije i životno iskustvo. Završio sam poslovni menadžment na Univerzitetu Sullivan, magistrirao javnu administraciju i pohađao doktorske studije. Treća je stvar motivacija. Vratio sam se iz Amerike da budem agent promjene, došao sam u općinu u kojoj sam se rodio i volio bih da dam svoj doprinos i ostavim utisak u općini u kojoj i živim. To mi je nekako i kćerka ostavila u amanet. Kada sam odlazio, pitao sam je da li joj je teško što se vraćam u Bosnu i Hercegovinu. Rekla mi je da je odlazak vrijedan ako jednom djetetu u BiH napravim život onakvim kakav sam napravio njoj.

STAV: Znajući mentalitet našeg svijeta, je li Vam otežavajuća ili olakšavajuća okolnost to što ste živjeli u SAD-u?

FAZLAGIĆ: Mislim da bi trebao biti plus jer nisam izgubio ništa od naše autentičnosti, a mislim da mogu donijeti iskustva koja sam tamo stekao jer sam u Ameriku otišao osam dana nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, okončao školovanje, vodio dva ozbiljna javna preduzeća.

STAV: Vaš je odlazak dugo bio tema čaršijskih razgovora.

FAZLAGIĆ: Dobro. Hajde da i to demistificiramo…

STAV: Da demistificiramo je li se “Fazla ispalio” ili nije?

FAZLAGIĆ: Nije se Fazla ispalio. Fazla je završio “Euroviziju”, a tada se više kopnenim putem nije moglo vratiti u BiH zbog rata s HVO-om i njihovog UZP-a. Onda smo otišli u Zagreb i završili snimanje ploče, a zahvaljujući današnjoj ministrici vanjskih poslova BiH Biseri Turković, dobio sam priliku da se, zajedno s Davorinom Popovićem, avionom UNPROFOR-a vratim u Sarajevo. Vratio sam se u Sarajevo, nastavio rad u Umjetničkoj četi, koju je osnovao rahmetli Mustafa Hajrulahović Talijan. Bio sam prvi koji je otišao u Mostar i održao koncert u tom gradu zajedno s Halidom Bešlićem, Omerom Livnjakom i Amrom Dakom na poziv Safeta Oručevića. Po povratku sam imao koncert i u Sarajevu, na “Izboru za miss BiH”, nastupao u Zenici, odigrao prijateljsku utakmicu protiv “Željezničara” i dao im gol na Koševu. Sarajevo sam napustio osam dana nakon potpisivanja sporazuma u Daytonu. Ne znam kome je u interesu da širi takve priče, naveo sam vam vrlo plastične dokaze da sam bio tu. Sve je to vrlo lahko provjerljivo. Nisam te stvari nikada demantirao jer nisam ni znao da ću se nekad baviti javnim poslom, ali sada je vrijeme da i tu laž demantiramo.

STAV: Koliko Vam je pojavljivanje na “Eurosongu” te ratne 1993. godine odredilo život?

FAZLAGIĆ: Mi sebe tada uopće nismo ozbiljno shvatali. Bilo nam je puno bitnije ko je u rovu. Bilo je puno bitnije ko je bio u bolnici, ko je osiguravao oružje i gorivo. Pošto smo mi bili dio Umjetničke čete, naš je zadatak bio da proizvodimo što više pjesama koje će glorificirati našu časnu borbu. Desilo se da BiH kao nezavisna država bude primljena u porodicu festivala, desio se festival na kojem smo Dino Merlin, Fahrudin Pecikoza i ja predali tu pjesmu i bilo je uspješno. Pošto su ljudi već počeli pretrčavati pistu, i mi smo na taj način krenuli u Irsku. Odmah na početku piste sam ostao bez cipela u blatu pa sam do Igmana došao bos. Prebacivali smo se autobusima, kamionima… Onda nas je maltretirao HVO, koji nam je u Mostaru pokušao “objasniti” da predstavljamo državu koja ne postoji. Bilo je lakše kada smo uspjeli ući u Hrvatsku. Došli smo desetak dana pred početak napada HVO-a na Mostar. Atmosfera je bila veoma zategnuta i, tek kada je obavljena neka razmjena, pušteni smo preko granice.

STAV: Ko vam je platio put u Dublin?

FAZLAGIĆ: Mi smo otišli sa 100 hiljada šilinga u džepu koje nam je dao Mirsad Delimustafić iz CENEX-a. To je nekih desetak hiljada maraka, tako smo otišli na festival. S tim novcima smo otputovali, onda smo počeli skupljati novac za kotizaciju, pomogla su nam razna bosanska udruženja, redakcija lista Ljiljan, Bisera Turković…

STAV: Doček u Dublinu, pretpostavljam, bio je veoma zanimljiv…

FAZLAGIĆ: To je bio šok. Kako je rekla Ismeta Dervoz, bili su šokirani kada im se pojavio plav mladić visok 1.90 metara koji se zove Muhamed i govori engleski jezik. Naš je zadatak bio da učestvujemo, da naše probleme donesemo u dnevne sobe Evropljana jer taj šou gleda oko 300 miliona ljudi. Mislim da smo u tome uspjeli. Nismo išli tamo da skupljamo sadaku, otišli smo tamo da ispravno i tačno prezentiramo situaciju i stanje u zemlji iz koje dolazimo.

STAV: Haris Džinović imao je za Vas zanimljivu preporuku?

FAZLAGIĆ: Prvo što su mi Haris i Zdravko Čolić rekli kada sam izašao iz Sarajeva bilo je: “Nemoj da bi ti sebe nešto ozbiljno shvatao.” Mi smo tako rasli, da se uspjesi što skromnije doživljavaju, a i danas je tako. S ove distance, mislim da je to bio historijski nastup jer se prvi put zavihorila zastava BiH s ljiljanima. Kasnije je rađeno neko istraživanje koje je pokazalo da se ljudi u New Yorku sjećaju gdje su bili 11. septembra, a Sarajlije gdje su bile kada je održan taj “Eurosong”. Ljudi su punili akumulatore, dovijali se na lude načine da sve to vide i to im je ostalo u sjećanju jer im je bilo zaista stalo do prvog predstavljanja BiH. Fazla je tu potpuno irelevantan, samo sretnik u spletu sretnih okolnosti.

STAV: Kako su se uopće splele sretne okolnosti?

FAZLAGIĆ: Čuo sam da se sprema “Eurosong”, da se spremaju pjesme, i o tome se pričalo i u FIS-u. Pričali su Milan Stupar, Davorin Popović, Edo Mulahalilović… Fahrudin Pecikoza i ja smo počeli praviti neku pjesmu koja je trebala pričati o fenomenu razdvojenosti. Moja djevojka izlazi iz Sarajeva i počinjem joj pisati pismo o tome kako mi je teško bez nje. Peca je tada u priču uključio Dinu Merlina i tako smo sklopili Sva bol svijeta. Na festivalu je u finale ušlo 12 pjesama. Mi smo nastupili prvi i pobijedili. Prvi snimak, kada smo završili pjesmu, odnijeli smo u kafić “Stefanel” da ga raja posluša. Pustio sam pjesmu i ostala se ta kaseta vrtjeti u kasetofonu cijeli dan.

STAV: Danas je i Fahrudin Pecikoza političar.

FAZLAGIĆ: Peca je moj drug i veoma sam subjektivan kada je on u pitanju. Kaže da je ušao u politiku kako bi pomogao ljudima da riješe probleme koje imaju u vezi s autorskim pravima. Da pomogne ljudima iz muzičke branše, a prije svega sebi jer je on autor nebrojeno mnogo hitova koji su se prodali u ogromnim tiražima i on bi, po svim pravilima, trebao biti milioner. Međutim, vidim neke turbulencije, nije baš stabilan kada je u pitanju ideološko opredjeljenje. Luta od Hadžibajrića do Radončića, ali ne sumnjam u njegove dobre namjere.

STAV: Na prošlim je izborima u Centru pobijedio Nedžad Ajnadžić, ali je zanimljivo da bi opozicija imala načelnika da je tada imala zajedničkog kandidata. Vjerovatno će vas i sada tzv. četvorka optužiti da razbijate opozicijski blok i da ste na izborima samo kako biste odvukli glasove od Ajnadžićevog suparnika Srđana Mandića.

FAZLAGIĆ: Ako već pričamo o tom bloku, ta četvorka je matematički blok. Za razliku od našeg, gdje su Građanski savez, DF i SDP, to nije ideološki blok. Mi smo odlučili da ne rasipamo glasove. Naučili smo lekciju nakon prošlih lokalnih izbora, gdje su Reuf Bajrović i Samer Rešidat imali dovoljno glasova da se nose s Nedžadom Ajnadžićem i, da smo bili pametniji, vjerovatno bismo imali načelnika. Mi mislimo da nudimo bolji program od Srđana Mandića i da sam puno bolji kandidat od Srđana Mandića. Oni nemaju nikakvo opredjeljenje osim da smijene nekoga ko je iz SDA. Apsolutno. To je jedini zajednički sadržilac te “četvorke”, da oštete što više ljudi iz SDA. Oni nemaju ništa drugo što im je zajedničko. To je skupina ljudi od bosanskog Hamasa, kako zovu Konakovićevu stranku preko nazoviljevičara pa do Hadžibajrića, koji ni sam nema pojma šta je.

STAV: Šta je ono što zamjerate Ajnadžiću?

FAZLAGIĆ: Uopće ne želim da ulazim u negativnu kampanju. Bio je načelnik četiri godine, građani vrlo dobro znaju kako je i šta je radio i neka to oni ocijene u novembru.

STAV: Pitanje stadiona “Asim Ferhatović Hase” bit će jedno od ključnih u kampanji.

FAZLAGIĆ: Evidentno je da je memorandum koji je potpisan loš jer su njime nezadovoljni ljudi u FK “Sarajevo” i angažirali su pravnike da ga poprave, da preciziraju stvari i da taj memorandum zategnu. Meni će, kao budućem načelniku, interes Općine i kluba biti podudaran. Ja ne mogu izdati FK “Sarajevo” i imam u tome što radim podršku veterana kluba. Moja ljubav i dobra namjera prema FK “Sarajevo” je neupitna, ali ću štititi i interese Centra.

STAV: Zašto se toliko dugo oklijeva s koncesijom za stadion?

FAZLAGIĆ: Stadion se koristi u populističke svrhe, ljudi tempiraju i u javnost izbacuju tu temu onda kada im to politički odgovara. Mene taj dio ne interesira, želim da se priča o stadionu završi na najbolji mogući način jer su mi u srcu i grad i klub i Centar. Ljudi koji me poznaju to vrlo dobro znaju. To se mora riješiti, bruka je da klub iz Sarajeva mora utakmice igrati u Zenici. To isto tako šteti biznisu u Općini Centar jer ljudi troše novac u Zenici umjesto ovdje.

STAV: Šta ćete najprije rješavati u slučaju izbora na načelničku poziciju?

FAZLAGIĆ: Detaljan plan i program objavit ću 15. oktobra, kada zvanično počinje kampanja. Samo neke od stvari iz programa jesu stadion, predškolsko i rano obrazovanje, odnosno vrtići koji moraju biti perfektno uređeni i vraćeni na uslugu građanima, zatim rješavanje pitanja Marindvora. Bruka je da iz zgrade nekadašnje centrale raste drvo staro 27 godina usred grada. Mi to ne možemo dozvoliti, to je gradsko ruglo. Uopće ne koristimo površinu koja može biti vrhunska korporativna zona, koja može generirati novac. Moramo na čelu Općine imati nekoga ozbiljnog ko je već pregovarao sa strancima, ko ima poznanstva u svijetu. Ja to znam raditi i znam kako privući ljude kojima je interesantan centar grada.