fbpx

Naša stranka “u pet deka” s HDZ-om

Neko Baraliji konačno treba reći da agresori i branitelji nisu isti! Da nije isto rušiti i ubijati grad i braniti ga! Da je kulturološka razlika između onih koji su branili Mostar i onih koji su ga doslovno ubijali, ubijajući njegove građane i rušeći njegove simbole poput Starog mosta, prije pet svjetlosnih godina, a ne “pet deka”.

 

U onoj mjeri u kojoj su stupidne i politički skandalozne izjave ovdašnje građanštine u Sarajevu ponešto i utihnule nakon završetka lokalnih izbora, toliko su se opet pojačale u Mostaru. To je naročito slučaj s Našom strankom pa na daskama koje vlast znače, umjesto sarajevskih kadrova, koji su privremeno otkaskali na zaslužen odmor, sada, s medija na medij, galopiraju osobe poput Irme Baralije, potpredsjednice Naše stranke.

Mora se primijetiti da je gotovo svaki medijski nastup Irme Baralije obilježen teškim političkim gafovima kojima samo dodatno potvrđuje sve sumnje javnosti o istinskoj ulozi i misiji Naše stranke. Prisjetimo se da je svojevremeno papagajski ponavljala političke aksiome najekstremnijeg krila hrvatske politike o tome kako “Hrvati argumentirano osjećaju nepravdu zbog Komšića” te da je Komšić praktično “nametnut” Hrvatima.

Sjetimo se i da je ovakvu bliskost HDZ-ovskim narativima Baralija demonstrirala i besramnim izjavama o tome kako “moramo zaboraviti mitove o čistoći naše borbe i naše akcije. Svi su imali svoje propuste i napravili su ovdje ili ondje na neki način određene probleme”, čime je ustvari direktno podržala narativ o tome kako tokom rata nije bilo dobrih i loših, agresora i branitelja te kako je pravedna i čista borba Armije RBiH za odbranu Bosne i Hercegovine ustvari samo mit!

Time je Baralija, u sušini, izjednačila udruženi zločinački poduhvat koji su provodile strukture tzv. Herceg‑Bosne, s legalnom i legitimnom odbranom od Agresije koju je vodila Armija Republike Bosne i Hercegovine kao jedina legalna oružana sila suverene i međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine.

Da ovakvi skandalozni stavovi nisu neki eksces već čvrsto opredjeljenje potpredsjednice Naše stranke, pokazalo se i ovih dana, kada je u emisiji TV N1 ponovila slične opasne gluposti. U pokušaju da dodatno argumentira svoj stav o tome kako smo “svi isti”, Baralija je prvo ustvrdila kako se “fizički međusobno ne razlikujemo”, što naravno jeste tačno (kao što se fizički ne razlikujemo ni od većine Evropljana), ali je zatim bubnula kako smo svi “kulturološki u pet deka”, a što je revizionizam prvog reda. Sve je skandaloznije time što ovakve izjave daje u kontekstu predstojećih lokalnih izbora u Mostaru.

Neko Baraliji konačno treba reći da agresori i branitelji nisu isti! Da nije isto rušiti i ubijati grad i braniti ga! Da je kulturološka razlika između onih koji su branili Mostar i onih koji su ga doslovno ubijali, ubijajući njegove građane i rušeći njegove simbole poput Starog mosta, prije pet svjetlosnih godina, a ne “pet deka”.

Da je ista takva ogromna razlika između onih što i dan-danas glasaju za politiku koja je namjeravala doslovno sravniti Mostar kako bi od njega napravila “stolni” i onih koji glasaju za onu politiku koja nije dozvolila uspjeh takvog zločinačkog poduhvata. Nije isto i nismo isti i svaki pokušaj da se patrioti i patriotska politika izjednači s dojučerašnjim agresorom i današnjom separatističkom politikom nije ništa drugo nego maliciozni revizionizam te amortiziranje i legitimizacija separatističkih politika.

Naravno, ovakve izjave potpredsjednice Naše stranke daleko su opasnije i gore jer se i manifestiraju u konkretnim političkim postupcima kakav je odluka Naše stranke i SDP-a da sabotiraju inicijativu SDA o zajedničkom nastupu probosanskih stranaka na izborima u Mostaru te prave vlastitu suparničku koaliciju. Je li potrebno i spominjati da time Naša stranka i SDP otvoreno pomažu HDZ-u, a zbog čega je nekadašnji gradonačelnik Mostara Safet Oručević lidere ove dvije stranke nazvao maloumnicima.

Konsterniran što Kojović i Nikšić odbijaju da vide kako “rigidna struja HDZ-a BiH više voli rat nego izgubiti izbore u Mostaru”, te da se zbog toga “sve probosanske stranke moraju ujediniti u Mostaru”, Oručević smatra da Kojović i Nikšić svojim otpadništvom od zajedničkog nastupa i probosanske platforme ustvari pokazuju da im je “stranka važnija nego naš grad”.

Nažalost, kako pokazuju i opetovane izjave potpredsjednice Naše stranke Irme Baralije, a naročito kako svjedoče dosadašnje političko djelovanje Kojevićeve stranke, nije tu u pitanju bilo kakvo maloumništvo. Naša stranka, jednostavno rečeno, nije građanska “probosanska stranka”, barem ne u onom smislu u kojem se taj termin tumačio u poslijeratnim godinama, kao neki multietnički i građanski opozit idejama koje o pitanju statusa Bosne i Hercegovine baštine srpske i hrvatske stranke.

Ako su nekadašnje građanske stranke bile “probosanske” jer su o pitanju odnosa spram pitanja agresije i odbrane države bile na istoj strani s probošnjačkim strankama, to više nije slučaj jer su danas one, kako to svjedoči slučaj Naše stranke i njene potpredsjednice, prije u “pet deka” s HDZ-om ili SNSD-om. Tužno, ali je tako. /M.D./

PROČITAJTE I...

Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Čitajte najnovije objave na novom STAV web portalu klikom na link!