Operacija “Afrin” veliki je poraz terorista u sjevernoj Siriji i trebao bi je podržati svako ko ima jasan stav protiv terorizma u svim njegovim oblicima
, ušla je u svoju kritičnu fazu 18. marta, kada je zauzet centar Afrina. Regija Afrin očišćena je od sirijskog ogranka terorističke organizacije PKK, Jedinica za zaštitu naroda (YPG) i Stranke demokratskog jedinstva (PYD). Ovo treba proslaviti kao veliku pobjedu u borbi protiv terorizma i pozitivan korak u zaštiti sirijskog teritorijalnog integriteta. Umjesto toga, neki žaluju nad pobjedom Turske i porazom YPG-a, čime se otkrivaju zablude u načinu razmišljanja određenih krugova na Zapadu.</p>
<p>U svom stavu prema PYD-u i YPG-u Turska je jasna – to su ogranci terorističkog PKK-a u Siriji i ničim se ne razlikuju od ISIL-a. Turska se bori protiv obiju tih grupacija u Siriji, u Iraku i drugdje. Ovo je borba na više frontova protiv marksističko-lenjinističke terorističke organizacije koja tvrdi da predstavlja Kurde. Ona napada i ubija ne samo turske, iračke i iranske vojnike i policajce nego i kurdske plemenske i političke vođe i bilo koga ko odbija pokoriti se njihovom ugnjetavanju. Borba protiv PKK-a nije nikada bila borba protiv Kurda, isto kao što borba protiv ISIL-a nije borba protiv Arapa ili muslimana.</p>
<p>Oni koji su iznenađeni i razočarani brzinom i preciznošću operacije “Maslinova grana” u Afrinu sada tu pobjedu pokušavaju predstaviti kao udar na borbu protiv ISIL-a te urgiraju kod zapadnih vlada da ne izdaju Kurde. O kojim Kurdima oni ovdje, zapravo, govore? Kurdima koji ne pristaju na zastarjelu marksističko-lenjinističku ideologiju, ugnjetavanje, egzekucije, otmice i nasilno regrutiranje kurdske djece ili, pak, o PKK teroristima?</p>
<p>Za njih svako ko nije član ili simpatizer PKK nije Kurd. Ono na šta se misli nije podrška Kurdima nego podrška PKK-u i njegovim ograncima i Siriji, Iraku i Iranu.</p>
<p>Ono što oni neće da razumiju ili priznaju jeste da postoje milioni Kurda koji ne prihvataju PKK i ne doživljavaju ga nikako drugačije osim kao oruđe i pijuna u posredničkim ratovima i igrama moći u modernom svijetu. Tzv. zapadni stručnjaci odnose se prema Kurdima koji nisu PKK kao da i ne postoje. Ignoriraju sirijske Kurde u redovima FSA, koja je oslobodila Afrin.</p>
<p>To je kao kada biste rekli da Amerikanci koji nisu članovi Ku Klux Klana nisu bijelci. To je isto kao kada biste rekli da svaki Nijemac koji nije neonacista ustvari nije Nijemac nego nešto drugo.</p>
<p>Ova poremećena logika ne može biti osnova za razuman pristup razumijevanju Kurda, Turske, Sirije i općenito Bliskog istoka. Odluka bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame da podrži YPG bila je fatalna greška koju ne može ispraviti niti strategijsko manevriranje niti novinarstvo. Podrška YPG-u u ime borbe protiv ISIL-a medvjeđa je usluga i velika nepravda prema Kurdima. Ona također postavlja u konfrontirajući odnos Tursku i Sjedinjene Američke Države, dva NATO saveznika. Umjesto prozivanja Turske zbog efikasne borbe protiv ISIL-a i YPG-a, tzv. stručnjaci trebali bi odustati od logike kolaboriranja s terorističkim organizacijama protiv NATO saveznika.</p>
<p>Operacija “Afrin” bila je brza i uspješna, izbjegnute su civilne žrtve i nisu uništavana sela ni gradovi. Nema humanitarne krize, a civili se vraćaju svojim kućama. Pristalice PKK-a koje glume stručnjake trebali bi učiniti napor da pogledaju slike od prije i nakon operacija u Mosulu i Raqi i uporede ih s onima iz Afrina. Trebali bi biti zahvalni Turskoj i pozdraviti operacije “Eufratski štit” i “Maslinova grana” kao model borbe protiv terorizma. Njihovo žalovanje nad turskom pobjedom žalovanje je za gubicima YPG-a, tj. PKK-a.</p>
<p>Turska nikada nije bila zainteresirana za bavljenje demografskim promjenama. Njen historijat u zoni između Jarablusa i Al-Baba u Siriji vrlo je jasan, tako da je tvrdnja kako će se promijeniti demografska slika Afrina čista laž YPG-a. A činjenica je da su upravo PYD i YPG bili oni koji su silom mijenjali demografsku sliku u Tell Abyadu, Kobaniju i drugim arapskim gradovima u Siriji, o čemu je kao o mogućim ratnim zločinima izvještavao i <em>Amnesty International</em>.</p>
<p>Operacija “Afrin” dokazala je također da nije istinita tvrdnja kako se FSA ne može propisno boriti, a što je bio predtekst i opravdanje za prisustvo PKK-a u Siriji. U Jarablusu i Afrinu, kao i na drugim mjestima, dok je prije nekoliko godina SAD nije ostavila na cjedilu, FSA je pokazala spremnost i mogućnost da se uz dobru podršku disciplinirano i uspješno bori protiv terorista ISIL-a i YPG-a.</p>
<p>Tvrdnja da je YPG jedina efikasna terenska sila protiv ISIL-a, te da je zbog toga treba na svaki način podržati, isto je kao kada bismo kola stavili ispred konja. Bilo koja vojna sila kojoj je data podrška kakva je data YPG-u bila bi najefikasnija borbena sila protiv ISIL-a i drugih sigurnosnih prijetnji.</p>
<p>Operacija “Afrin” pobjeda je mira i poraz terorizma. Ona je nanijela snažan udarac teroristima u sjevernoj Siriji i trebao bi je podržati svako ko ima jasan stav protiv terorizma u svim njegovim oblicima.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
MOJE JE DA OSTAVLJAM TRAGOVESljedeći članak
Samo snovi SANU spašavaju
PROČITAJTE I...
SAMO SE ISTI PREPOZNAJU I RAZUMIJU
Samoća je neka vrsta smrti. Odeš u džamiju, u šetnju, vidiš se s prijateljima, ali kad se kahve popiju i priče ispričaju, tromo, bezvoljno, jer znaš šta te čeka, vraćaš se u nešto iz čega si tek nakratko i prividno pobjegao
Treći dan na Majevici i jedno bure za četnike
“Uskoro će krenuti”, dobaci vojnik koji je bio do nas, “uvijek kreću nakon što prestane artiljerijska priprema.” Palo je još nekoliko granata, a onda je sve utihnulo. Čulo se samo pojedinačno puškaranje koje je dopiralo s naše lijeve strane; stari recept koji su oni koristili za odvlačenje pažnje, mada mi nismo bili tako naivni da u to povjerujemo