fbpx

Na vijest o smrti Borke Pavićević i Momira Bulatovića: Smrt s dva lica

Borka je bila naš prijatelj. Momir naš dušmanin. To su pokazali oboje, na svoje načine i sa svojih pozicija, u onom najtežem vremenu. Vremenu kada je ljudi, poput Borke, bilo vrlo malo “s one strane Drine”, a neljudi, poput Momira, na pasija preskakala

izgovorila prije dvije godine u Evropskom parlamentu povodom otvaranja izložbe fotografija Dade Ruvića “Srebrenica 2009-2017”:

“Jezikom moramo poštovati Srebrenicu, nedopustivi su eufemizmi. Vrlo često se u Srbiji kaže ‘ono što se dogodilo’. Šta se dogodilo? Kako se to ‘nešto događa’? I valjda smo bili deo toga što ima ime i prezime. Kad jednom počnete da upotrebljavate eufemizme i lažete, onda vi i u ostalim delovima života to isto činite. Zato je važno da smo precizni i smeli, da imenujemo i kažemo – genocid.”

I danas, dok se sjećamo Borke po dobru i Momira po zlu, u Srbiji, našem susjedstvu, žive neke druge borke i momiri. Nažalost, i danas, kao i devedesetih, borke su u manjini, a momiri vladaju. I neće biti promjene dok se uloge ne zamijene. Nema promjene dok istina ne pobijedi laž.

A nama, nažalost, nema mira ni mirnog sna dok je god tako.

 

Prethodni članak

Svaka igra, svaka dobija

Sljedeći članak

Naši prvi ezani

PROČITAJTE I...

Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI