fbpx

MOJ STAV: Trenutne neprilike ne uspijevamo pretvoriti u prilike

Umjesto da ograničenje kretanja iskoristimo kao priliku da poštivanje reda i discipline usvojimo kao naviku, odgovoran odnos prema hijerarhiji svjetovnog i vjerskog odlučivanja utkamo u svoju svakodnevicu, a poštivanje stručnosti ugradimo u vlastiti sistem vrijednosti, počeli smo tražiti svakojake izgovore s namjerom da diskreditiramo sve one koji su svojom stručnošću i odgovornim pristupom problemu doprinijeli usporavanju pandemije

 

Piše: Elvir MUSIĆ

Čovjek je najsavršenije Božije stvorenje i u vidu života mu je darovana prilika da spozna vlastite potencijale i mogućnosti, među kojim značajno mjesto zauzima mogućnost prilagođavanja prilikama u kojim se nađe. Suočen s brojnim iskušenjima, nerijetko klone pred silinom bremena koje je ponio ne znajući da u tom trenutku nije u stanju nositi toliki teret, ali isto tako se i uzdigne shvativši da mu iskušenje nije darovano da ga baci na koljena nego da ga podsjeti na njegove suštinske vrijednosti, prihvati ga za ruku i podigne iz klečećeg položaja. Ovisno o tome kako se prema nekim izazovima ophodimo, ovisi i to kakve ćemo slabosti demonstrirati ili koliko ćemo se okoristiti i iz tih izazova izvući pouku. Iskušenja i izazovi, dakle, istovremeno su i prilike; ovisno o tome koliko smo u stanju te prilike prepoznati i iskoristiti.

Pandemija COVID-19 u samo je nekoliko mjeseci uspjela promijeniti cijeli svijet, mnoge države zaviti u crno, uzrokovati mnogo patnje, boli i strah kod velikog broja, možda i većine stanovnika planete koju nastanjujemo. Stručnjaci procjenjuju da će pandemija potrajati, psiholozi upozoravaju na trajne posljedice s kojim ćemo se suočavati po okončanju pandemije, a ekonomsku krizu nam stručnjaci ne moraju ni najavljivati jer je ona već tu i polahko počinje uzimati danak. Pandemija nas je suočila s neprilikama koje su nam donedavno bile nezamislive.

Nezamislivo nam je, naprimjer, bilo da drage nam vjerske blagdane nećemo moći proslavljati u skladu s tradicijom, da nećemo moći obavljati džuma-namaz i da nećemo biti u prilici te bitne nam datume proslavljati s osobama koje volimo, koje su nam bitne i koje nam znače. Pa ipak, sve smo to do sada iskusili i već se počeli navikavati na postojeće prilike. U svemu tome su nam umnogome olakšali stručnjaci koji su svojim odlukama koje su nam nerijetko teško padale usporili širenje pandemije. Olakšali su nam i vjerski učenjaci sve tri monoteističke religije koji su odlukama u odsudnim trenucima pokazali hrabrost i ponudili nam dokaz da se na pozicijama na kojima se nalaze nisu zadesili slučajno. A kako smo na sve njihove napore reagirali mi koji u doba izolacije živimo na društvenim mrežama?

Umjesto da postojeću situaciju preokrenemo u svoju korist i neprilike, pomoću potencijala koji krase svakog čovjeka spremnog da se prilagodi raznim situacijama, pretvorimo u prilike, krenuli smo ih kritizirati s namjerom da dokažemo da smo stručnjaci za sve. Umjesto da ograničenje kretanja iskoristimo kao priliku da poštivanje reda i discipline usvojimo kao naviku, odgovoran odnos prema hijerarhiji svjetovnog i vjerskog odlučivanja utkamo u svoju svakodnevicu, a poštivanje stručnosti ugradimo u vlastiti sistem vrijednosti, počeli smo tražiti svakojake izgovore s namjerom da diskreditiramo sve one koji su svojom stručnošću i odgovornim pristupom problemu doprinijeli usporavanju pandemije. Kritike su nerijetko bile potaknute i političkoj orijentaciji, pripadnosti određenoj političkoj partiji, odnosu prema vlasti, povjerenju ili nepovjerenju sasvim neke druge prirode koja ne korespondira s datim prilikama i neprilikama u kojim smo se našli.

U tim je kritikama pripadnost određenoj političkoj partiji nerijetko bivala jedina osnova za proglašavanje nekog nekompetentnim, a njegove odluke suludim i bespotrebnim u postojećim prilikama. Kako je vrijeme odmicalo, a izolacija koju smo doživjeli isključivo kao ograničenje počela uzimati danak, načinili smo korak dalje pa smo od društvenomrežne kritike usvojenih odluka počeli ispoljavati želju da zasjednemo na mjesto odgovornih i počnemo donositi odluke, pritom svoju stručnost dokazujući informacijama sakupljenim iz nekoliko internetskih sadržaja koje smo pročitali u trenucima dosade.

Da li je to uredu? Kome takvim odnosom nanosimo štetu? Da je uredu – nije, a štetu nanosimo samo sebi samima zbog toga što trenutne neprilike ne uspijevamo pretvoriti u prilike, a mogli smo. Štetu smo sebi nanijeli i time što smo se previše zaokupili pitanjima koja ne razumijemo, pritom propuštajući priliku da budemo ono što jesmo i da kao takvi kakvi smo damo doprinos borbi protiv pandemije.

PROČITAJTE I...

Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Čitajte najnovije objave na novom STAV web portalu klikom na link!