A da bi pojačao utisak glasnogovornika nekog SDS-ovog kriznog štaba iz 1992. godine, Radanović je, u najboljem maniru pobješnjelog predratnog velikosrbina, zaprijetio i blokadama vitalnih saobraćajnica i puta Bihać – Bosanski Petrovac.
.ready( function($) {
$('.magzilla-popup-672911933286b').magnificPopup({
type: 'image',
closeOnContentClick: true,
gallery:{
enabled:true
}
});
});
</script>
<div class=)
Nakon što je ranije izmišljao “etničko čišćenje Srba iz Sarajeva, Tuzle i Mostara”, da bi početkom ove godine ultimativno zahtijevao da se ulicama grada Sarajeva vrate imena “srpskih antifašista”, izvjesni Đorđe Radanović, predsjednik nekakvog Odbora za zaštitu Srba u FBiH, ovih je dana otišao i korak dalje.
Komentirajući namjere Vlade USK da rastereti Bihać i otvori privremene prihvatne centre za migrante i na ostalim lokacijama Unsko-sanskog kantona, od kojih je jedan i selo Lipa, Radanović je najavio ni manje ni više nego “organizovanje” Srba po svaku cijenu, a radi sprečavanja “islamizacije srpskih sela”.
S tim u vezi, poručio je da su srpski domaćini iz više sela spremni da “svojim tijelima” brane Lipu. Valjda kao što su radili i 1992. godine početkom zločinačke velikosrpske agresije na Bosnu i Hercegovinu.
A da bi pojačao utisak glasnogovornika nekog SDS-ovog kriznog štaba iz 1992. godine, Radanović je, u najboljem maniru pobješnjelog predratnog velikosrbina, zaprijetio i blokadama vitalnih saobraćajnica i puta Bihać – Bosanski Petrovac.
No, ni takav akutni napad velikosrbizma nije bio dovoljan Radanoviću, te je još i otvoreno priprijetio bošnjačkim povratnicima u manjem bosanskohercegovačkom entitetu riječima da “vlasti u Unsko-sanskom kantonu i gradu Bihaću rizikuju da sruše Aneks sedam Dejtonskog sporazuma, a to podrazumijeva i rizik za Bošnjake u Kotorskom, Kozarcu, Јanji, Kozluku, Cerskoj ili Srebrenici. Ako na jednom mjestu, konkretno u srpskom selu Lipa, padne Aneks sedam, pašće i u Republici Srpskoj i u naseljima u Federaciji BiH”. Nevjerovatno!
Sigurnosne i pravosudne institucije, da li državne, entitetske ili kantonalne, nije ni bitno, morale bi reagirati i krivično sankcionirati ovakvo širenje mržnje, razdora i netrpeljivosti. Radanović se očito sasvim uživio u ulogu federalnog Milorada Dodika.
Odgovarajućom reakcijom poslala bi se poruka da je Bosna i Hercegovina pravna država u kojoj vlada slovo zakona, a ne divlji zapad u kojem dodici i njihove male đokice mogu njenim građanima nekažnjeno prijetiti nasiljem. /M. Drnišlić/
