kaže da su u odnosu na prethodnu godinu površine pod genetski modificiranom sojom smanjene. “Pre svega zbog prošle godine, koja je bila loša za proizvodnju, ali i zbog veće kontrole nadležnih institucija. Procenjuje se za ovu godinu da će soja imati strahovito veliki prinos. Naša pretpostavka je da su ove godine površine pod genetski modificiranom sojom oko 30 posto, a da je prethodnih godina bilo i do 80 posto. Genetski modificirane organizme u BiH ne smijemo proizvoditi, a možemo uvoziti genetski modificiranog eskudanta soje (tj. soje iz koje je iscijeđeno ulje i uvozi se u BiH u vidi sojinih pogača, sačme i dr.). Postavlja se logično pitanje: Ako ste dozvolili takav uvoz, zašto niste dozvolili i proizvodnju genetski modificirane soje? S gledišta APUS-a, mi smo protiv bile kakvog uvoza genetski modificiranih organizama, pa bio to i eskudant od soje, međutim, uvoznički lobi mnogo je jak i on diktira uslove”, tvrdi Arsenović.

Proizvođači sjemenskog materijala imaju konvencionalno sjeme koje se kod nas koristi, a da li genetski modificirano sjeme stiže na naše prostore, to je teško utvrditi bez adekvatne kontrole uvoza, smatra naš sugovornik. “Zakonski nema nigdje odobreno da se uveze genetski modificirano sjeme za soju”, kaže Vidović.

“S obzirom na to da se radi o zonama u našoj državi koje su bile pogođene poplavama, mislim i da je kroz taj nedovoljno jasan filter uvoza hrane kao pomoć poplavljenim područjima došla određena količina koja nije kontrolirana, koja je završila na njivama i pojavila se kao biljka koja je genetski modificirana. Najveći dio tih ljudi kod kojih je pronađen zasad genetski modificirane soje nije imao informacije i nije znao da se radi o genetski modificiranoj soji”, tvrdi Vidović i dodaje da je suštinska stvar pojačan nadzor na granicama. Samim tim, tako bi se mogao olakšati i uvesti jači nadzor i na samo tržište.

Oko genetski modificiranih organizama godinama se lome koplja. Neki smatraju da se radi o izuzetno štetnim produktima koje niko ne bi trebao konzumirati i šire paniku i zastrašuju ljude govoreći da je to “sjeme zla”, dok druga strana, pogotovu zainteresirane kompanije i genetičko inženjerstvo, tvrde kako se radi o bezopasnim organizmima koji bi svijet mogli osloboditi gladi jer je to jedini način da se, uprkos klimatskim promjenama, osigura dovoljno hrane za čovječanstvo do 2050. godine, kada će na Planeti živjeti 9 milijardi ljudi.