Pripreme za ovogodišnji “Marš mira 2017”, trinaesti po redu, uveliko traju. Trasa puta uređuje se i sve će biti spremno do 8. jula, kada će nekoliko hiljada učesnika preći put duži od stotinu kilometara u znak sjećanja i odavanja počasti žrtvama genocida i učesnicima “puta smrti” 1995. godine

Piše: Adem MEHMEDOVIĆ

“Marš mira” od Nezuka do Potočara iz godine u godinu jedna je od najmasovnijih aktivnosti u okviru obilježavanja godišnjice genocida nad Bošnjacima “sigurne zone UN-a” Srebrenica. Tako će biti i ove godine u okviru obilježavanja 22. godišnjice genocida. Pripreme za ovogodišnji “Marš mira 2017”, trinaesti po redu, uveliko traju. Trasa puta uređuje se i sve će biti spremno do 8. jula, kada će nekoliko hiljada učesnika preći put duži od stotinu kilometara u znak sjećanja i odavanja počasti žrtvama genocida i učesnicima “puta smrti” 1995. godine.

“Već 20 dana radimo aktivno na trasi i obišli smo je od Nezuka do Žepe. Sada ide košenje i raskresivanje trase, obilježavanje minskih polja i mjesta gdje su bile grobnice. Sve ono što će učesnicima osigurati siguran put od Nezuka do Srebrenice. Kada su učesnici u pitanju, pozivam sve ljude dobre volje i sve one koji na iskren način žele odati počast žrtvama genocida da se uključe u ‘Marš mira 2017’. Razloga zbog čega to trebaju uraditi je više. Prije svega da se oda počast žrtvama genocida. Pored toga, da pokažu povratnicima koji su u jednom nezavidnom položaju da nisu sami i da nisu zaboravljeni. Povratnici se osjećaju zapostavljeno i zaboravljeno. Prilika je svima da pokažu da to nije tako”, kaže Munir Habibović, predsjednik pododbora za “Marš mira 2017”.

Munir također dodaje: “Očekujemo da sve bude spremno do 1. jula. Svi učesnici mogu se prijaviti putem web-stranice ‘Marša mira’. Nama su potrebne registracije jer je tako lakše svima i jer i mi moramo uraditi akreditacije i pripremiti sve. Organizirane grupe trebaju se prijaviti do 20. juna. Razlog tome jeste što želimo da unaprijedimo ovogodišnji ‘Marš mira’. Do sada smo imali problema jer organizirane grupe imaju svoju pratnju, svoja vozila. Često se događalo da vozila ne mogu da prođu i ne budu gdje trebaju biti. Zato smo skratili rok prijave da bismo mogli za ta vozila i pratnje osigurati adekvatne uvjete. Kada imamo već organiziranu grupu kao što već ove godine imamo najavljenu grupu iz Turske koja broji 150 osoba, mi moramo za njih iznajmiti posebna mjesta gdje će biti smješteni. Ove će godine u toj grupi iz Turske biti i turski pjevač Haluk Levent, koji je snimio pjesmu i spot o Srebrenici”, govori Habibović, koji kaže da je najbitnije da se svi prijave i dođu na “Marš mira”.

START 8. JULA IZ NEZUKA

“Ostalo neka prepuste nama. Mi ćemo osigurati adekvatne uvjete. Imamo zaista dobru koordinaciju. Mi smo u kontaktu i sa svim vođama maratona, tako da tu nema problema. Polazak iz Nezuka je 8. jula. Svi oni koji dođu i žele se kretati van grupe, mi takve ne želimo. Svi koji dolaze da ‘Marš mira’ koriste u bilo kakve svrhe osim odavanja počasti žrtvama genocida, onda bolje da ne dolaze. Ja sam jedan od učesnika marša smrti 1995. godine i na svakom pedlju zemlje koji ćemo i ove godine preći prolivena je krv. Zbog toga treba biti dostojanstven i znati šta je cilj ‘Marša mira’. Nama trebaju osobe koje su patriotski opredijeljene i koje će na dostojanstven način odati počast žrtvama. Svi koji dođu moraju se držati kodeksa ponašanja”, ističe Habibović, koji kaže da će učesnicima “Marša mira 2017” biti dostupno dosta sadržaja.

Na svakom mjestu gdje je bilo veće stradanje bit će historijski časovi, gdje će ljudi koji su preživjeli govoriti učesnicima. Organizacija je, kako tvrdi Habibović, dovedena do detalja i ništa se ne prepušta slučaju.

“Velika je to organizacija. Zamislite kako je pokositi trasu preko Udrča. Iako ne raspolažemo velikim finansijskim sredstvima, naše je da sve osiguramo, a učesnici da dođu i odaju počast žrtvama genocida, te ponesu poruku da se nikad i nigdje više ne ponovi Srebrenica”, poručio je vođa ovogodišnjeg “Marša mira” Munir Habibović.

“Marš mira 2017” odvija se u dva pravca. Jedan je od Nezuka do Srebrenice, a drugi od Žepe do Potočara. Mujo Zimić, vođa “Marša mira” iz Žepe, kaže da se svake godine broj učesnika iz Žepe povećava.

“Deseti put idemo iz Žepe do Srebrenice. Žepa i Srebrenica su dvije sestre, samo što je Srebrenica malo starija sestra koja je više propatila od Žepe. Cijeli rat su Srebrenica i Žepa bile naslonjene jedna na drugu. Na prvom ‘Maršu mira’ koji je krenuo iz Žepe bilo je 30 učesnika, prošle godine bilo je više od 300 učesnika, a ove godine očekujemo oko 500 osoba koje će preći put od Žepe do Srebrenice. Vjerujemo da će sve biti u redu”, kaže Zimić, koji dodaje da je ulazak kolone “Marša mira” u Memorijalni centar “Potočari” neopisiv i ne može proći bez suza.

“Svi smo mi izgubili svoje članove porodice i drugove. Cilj je da omasovimo i da svake godine u Memorijalnom centru ‘Potočari’ imamo više od pedeset hiljada ljudi. Svi koji mogu trebaju se uključiti u ‘Marš mira’. Ukoliko ne mogu na ‘Marš mira’, mogu doći na dženazu”, kaže Zimić.

Osim “Marša mira” od Nezuka do Potočara i od Žepe do Potočara, svake godine organiziraju se i razni maratoni, kao što je ultramaraton od Vukovara do Srebrenice i biciklistički maraton od Bihaća do Srebrenice.

Suljo Keranović biciklista je koji je do sada četiri puta vozio biciklistički maraton iz Cazina do Srebrenice, čija je dužina 500 km. Ovaj skromni mladić, koji, mnogi bi rekli, uprkos svom “hendikepu”, ne propušta maraton, a sve samo s jednim ciljem – da oda počast žrtvama genocida. Keranović je široj javnosti u Bosni i Hercegovini postao poznat po tome što svake godine vozi biciklistički maraton iako nema jedne ruke.

500 KM NA BICIKLU SA SAMO JEDNOM RUKOM

“Na biciklu s jednog kraja Bosne na drugi, kad malo razmisliš, nikako nije lahko, a i dug je to put, no, jaka volja čini čuda. Svaki kilometar koji pređem do Potočara ja to učinim da na jedan sportski način odam počast žrtvama genocida u Srebrenici, ali glavni razlog mog učešća u maratonu jeste: da se nikad ne zaboravi, što je ujedno i parola maratona. I ove godine, po peti put, uzet ću učešće u ovom maratonu, koji je ove godine malo izmijenjen, te će prvi put ući u gradove kao što su Bugojno, Novi Travnik, Kakanj i Visoko”, kaže Keranović, koji ističe da za njega Srebrenica predstavlja “mjesto gdje čuješ tišinu, jedna bolna rana ove države čija će bol prestati onog dana kad sve žrtve srebreničkog genocida svoj smiraj pronađu u Potočarima i kad pravda bude koliko-toliko zadovoljena, jer je pravi sud onaj Božiji.

Suljo u Srebrenicu dolazi i nakon 11. jula, ali ističe da je teško boraviti u Srebrenici i Potočarima poslije 11. jula jer onda nastupaju “dani tišine”, dani u kojima tek poneko svrati da posjeti Memorijalni centar.

“Svaki put kad posjetim Srebrenicu veoma je tužno i bolno, ali najteže mi je bilo kad sam učestvovao u akciji čišćenja nišana u Memorijalnom centru, kada sam započeo čistiti jedan nišan i ugledao da čistim nišan osobi po imenu Suljo, baš kao što se i ja zovem, koji je ubijen kada je imao 21 godinu, koliko trenutno imam i ja. Tad sam osjetio strašnu bol, vidio sam sebe u tom mezaru. Zamislite samo kako je teško očistiti preko šest hiljada nišana, susretneš se sa svakom žrtvom i upoznaš se s onom crtom između godine rođenja i godine smrti koju ljudi zovu životni vijek, i shvatiš da je za mnoge ta crta bila prekratka”, govori Suljo, koji smatra da su svi maratoni, kao i “Marš mira”, koji se održavaju kako bi se odala počast žrtvama veoma značajni iz razloga da se ne zaboravi genocid.

“Njihov cilj jeste i taj da uđeš u sudbinu žrtve i da osjetiš svu bol, napor i muku koje su te iste žrtve osjetile bježeći od neprijatelja, no, sva bol i napor koji ja osjetim u maratonu ne može se porediti s onim kad ugledam tu dolinu nišana i toliki broj žrtava. Generacije koje tek dolaze veoma su bitne jer su one te koje će presuditi da li će doći do zaborava ili ne. Zato molim sve roditelje neka podučavaju svoju djecu o genocidu, o agresiji na Bosnu i Hercegovinu, i neka ne misle da je podučavanje o genocidu u Srebrenici i Bosni i Hercegovini širenje mržnje, nego je to iznošenje istine za koju se svi moramo boriti”, poručuje Keranović.