Napredak od 1. januara, kada smo dobili ledenu plohu, do danas je ogroman. Svi su igrači maksimalno posvećeni. Dva mjeseca leda, koliko mi imamo, ozbiljan je problem za nas. Možemo tražiti izgovore, ali to neće riješiti ništa, moramo iskoristiti ovo što imamo i u februaru, uz, nadam se, punu dvoranu “Huan Antonio Samaran”, pobijediti ove utakmice, naglasio je Amar Lemeš

Iako je masovno interesiranje za hokej, ali i ostale zimske sportove u Bosni i Hercegovini počelo rasti tek nekoliko godina prije organiziranja Olimpijskih igara u Sarajevu, prve informacije o ovom ledenom sportu potječu još iz 1953. godine.

Entuzijasta po imenu Jaša Bakov bio je zaslužan što se hokej ovako rano počeo igrati u Sarajevu, istina, na amaterskom nivou i na improviziranim klizalištima u naseljima Jezero i Pofalići. Bakov, koji je bio strastveni zaljubljenik u zimske sportove, posebno u hokej, trudio se privući što više zainteresiranih Sarajlija kako bi formirali nekoliko ekipa koje bi se međusobno nadmetale. Uprkos finansijskim problemima, Jaša Bakov uspio je u svojoj namjeri. Međutim, zbog privatnih obaveza, morao se preseliti iz Sarajeva u Novi Sad, pa je početni entuzijazam kod građana Sarajeva polahko opadao. U narednim godinama hokej je ostao po strani, te je trebalo proteći mnogo vremena do osnivanja prvog profesionalnog hokejaškog kluba pod nazivom “Bosna”. Ovaj je klub zvanično osnovan 1980. godine, četiri godine prije početka Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu.

HOKEJ U OLIMPIJSKOM GRADU

Za potrebe Olimpijskih igara u Sarajevu izgrađene su “Ledena dvorana” na Skenderiji te dvorana Zetra, koja danas nosi ime “Huan Antonio Samaran”. Ove dvorane pružale su dobre uvjete ljubiteljima ledenog sporta, posebno onog najpopularnijeg – hokeja. Početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu Zetru su zapalile snage Vojske RS-a, a znatna oštećenja pretrpjela je i “Ledena dvorana” na Skenderiji.

Agresija je ostavila velike posljedice na sve ekipne sportove. To se, naročito, odnosi na manje afirmirane sportove kao što je hokej, koji je gotovo nestao iz našeg glavnog grada. Zetra je obnovljena nakon rata, ali, zbog činjenice da ona ne služi samo za ledene sportove, hokejaši u toku godine imaju pristup ledu svega nekoliko mjeseci, što je za profesionalno takmičenje i ozbiljne rezultate nedovoljno. Uprkos svim preprekama, dvorana Zetra jeste dom za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, ali i klubove koji na njenom ledu igraju ligaške utakmice u okviru prvenstva Bosne i Hercegovine.

Ismar Sućeska član je hokejaškog kluba “Vukovi” iz Sarajeva. Ovaj nekadašnji hokejaški reprezentativac naše zemlje ističe da se hokejom počeo baviti relativno kasno, ali da ova činjenica nije posebno utjecala na njegove rezultate.

“Moja ljubav prema hokeju javila se poprilično kasno. Kao sedamnaestogodišnjak, na sugestiju prijatelja, priključio sam se hokejaškom klubu ‘Vukovi’, čiji sam član i danas. Sam početak bio je težak budući da nisam bio dobar klizač, da nisam posjedovao svoju opremu, a ni klub nije imao opremu koja bi mi odgovarala. Golmanska pozicija me odmah privukla, a s obzirom na godine i konstituciju, podrazumijevala se. Godinu sam igrao i trenirao samo s klizaljkama i tek bih ponekad obukao neki dio opreme da vježbam. Moj debitantski nastup obilježila je organizacija ‘Hockey withouth Borders’, koja je napravila kratki video o mom početku. Ljubav prema sportu javila se vrlo brzo. Brzina, adrenalin, timska igra i sama pozicija koju igram utjecala je na to da hokej postane jedan od glavnih dijelova mog života. Zbog toga sam promijenio stil života i posvetio se sportu, u svakom smislu te riječi. Veliku podršku dobijao sam od svih u klubu, mada se tada naročito isticao moj trener, a danas iskreni prijatelj Anthony London. On je najzaslužniji što sam nastavio igrati, bio mi je stalna podrška”, priča Sućeska, podsjetivši da je golmanska pozicija u hokeju mnogo zahtjevnija nego u fudbalu ili rukometu.

Ta ga činjenica nije obeshrabrila, naprotiv, ona mu je još više približila hokej, što je Sućeska potvrdio odlaskom u Slovačku, jednu od tradicionalnih hokejaških zemalja, kako bi igranjem u njihovim amaterskim timovima proširio svoje hokejaško znanje.

“U svlačionici su uvijek kružile priče da su golmani posebne individue. Brzo sam se uvjerio da je to tačno. Golmanska pozicija je specifična te golmani podnose, definitivno, najveći pritisak tokom utakmica, a koncentracija mora biti na visokom nivou svih šezdeset minuta, što je veoma teško održati u kontinuitetu. Pored toga, česti napadi povećavaju broj mogućih grešaka i golova, što dosta utječe na psihu golmana, pogotovo na početku karijere. Psihička snaga i mogućnost da se nosiš s pritiskom jesu karakteristike odličnih golmana. Od samog početka pokušavam da budem spremniji, kako psihički, tako i fizički. Samim tim, javila se i želja za konstantnim napredovanjem i poboljšavanjem igre, fizičke i psihičke spreme. Tako da je hokej postao jedan od osnovnih dijelova mog identiteta, te vjerujem da će tako ostati još dugo. Upravo me je ta želja i natjerala za dokazivanjem, te sam odlučio da provedem jedan semestar svog studija u Slovačkoj u nadi da ću uspjeti naći klub i odigrati nekoliko utakmica. Uspio sam se povezati s jednom lokalnom ekipom te igrati tzv. ‘pick up’ utakmice. Igranje pola godine u Slovačkoj podiglo je moju igru na viši nivo. U februaru ponovo idem u Slovačku, te se nadam da ću još više napredovati i poboljšati svoju igru”, ističe Sućeska.

SRCEM ZA BOSNU I HERCEGOVINU

Iako je iskustvo stečeno u Slovačkoj za Sućesku bilo veoma značajno, tvrdi da se vrijeme provedeno u ovoj zemlji ne može porediti s uspjehom koji je postigao s hokejaškom reprezentacijom Bosne i Hercegovine. Ismar Sućeska bio je dio historijskog tima koji je ubilježio prvu zvaničnu pobjedu za Bosnu i Hercegovinu u utakmici protiv Hong Konga.

“Definitivno, kao najbolji trenutak u svojoj karijeri istakao bih prvu pobjedu reprezentacije Bosne i Hercegovine protiv Hong Konga na Svjetskom prvenstvu III divizije u Istanbulu. To je bio trenutak koji smo svi u ekipi čekali dugo i radili naporno da bismo to postigli. Iako nisam nastupio u tom meču, ta pobjeda za mene ne umanjuje emocije koje sam osjetio nakon posljednjeg zvižduka. Svoje znanje u slobodno vrijeme prenosim na mlade Sarajlije u HK ‘Vukovi’ i HK ‘Medvjedi’ i tako doprinosim razvoju hokeja u našeg glavnom gradu, gdje se ovaj sport jedino nastoji promovirati”, konstatira Sućeska.

Aktuelni reprezentativac Bosne i Hercegovine Amar Lemeš član je HK Ilidža “Ajkule”. Njegove su misli trenutno usmjerene samo na predstojeće duele reprezentacije u Zetri, u kojoj očekuje veliki broj navijača koji će im pomoći da naprave što bolji rezultat.

“Igrati za reprezentaciju i braniti boje svoje domovine velika je čast za mene i nešto čime se godinama ponosim. Hokej je sport koji sam s drugovima iz djetinjstva počeo igrati na ulici i kroz hokejaški program smo puno naučili. Ovu igru igramo iz inata i jake emocije, ne damo da tradicija koja je postojala na našim ulicama izumre. Svoje prve hokejaške korake počeo sam u hokejaškom klubu Ilidža ‘Ajkule’, koji je osnovan 2002. godine, kada je Kanađanin Bradley Collins došao u Sarajevo i kroz humanitarni rad i pomoć iz Kanade nekoliko mladića naučio osnove hokeja. Danas su ovi momci temelj kluba i okosnica reprezentacije Bosne i Hercegovine. Što se tiče predstojećih kvalifikacija, očekivanja su velika. Trenirali smo jako. Uvjeti za treniranje nikad nisu bili bolji. Svaki dan smo na ledu te smo već stekli blagu rutinu. Napredak od 1. januara, kada smo dobili ledenu plohu, pa do danas je ogroman, svi su igrači maksimalno posvećeni. Dva mjeseca leda, koliko mi imamo, ozbiljan je problem za nas. Možemo tražiti izgovore, ali to neće riješiti ništa, moramo iskoristiti ovo što imamo i u februaru, uz, nadam se, punu dvoranu ‘Huan Antonio Samaran’, pobijediti ove utakmice”, poručuje Amar Lemeš.

I Nedžad Topal, predsjednik Skupštine Hokejaškog saveza Bosne i Hercegovine, veoma je optimističan kada je riječ o budućnosti reprezentacije Bosne i Hercegovine, ali i bosanskohercegovačkog hokeja. Ono što Topal navodi kao manji problem za igrače jeste kratki period u kojem koriste led. Zbog toga su primorani ligu Bosne i Hercegovine igrati u roku od mjesec, što može iscrpiti hokejaše pred veoma važne mečeve koji ih mogu odvesti u rang više.

“Nakon pripremnih utakmica, koje je reprezentacija odigrala s Makedonijom, možemo biti optimistični pred naredne kvalifikacione duele. Nastojat ćemo u narednom periodu odigrati još nekoliko kontrolnih mečeva kako bismo što spremnije dočekali zvanične mečeve u Sarajevu. Nadamo se da ćemo, uz požrtvovanost kakvu momci od prvog dana pokazuju, izboriti tako željeni nastup u 3. diviziji, što bi nam puno značilo. U periodu nešto kraćem od dva mjeseca moramo odigrati ligu, što će biti jedan od vidova priprema za reprezentaciju. Iako je ovaj tempo iscrpljujući za igrače, mislim da ćemo napraviti dobar rezultat, jer je ekipa spremna za takvo nešto”, uvjeren je Topal.

Kao pozitivnu promjenu u odnosu na ranija okupljanja hokejaške reprezentacije Bosne i Hercegovine, ističe dolazak nekoliko bosanskohercegovačkih hokejaša koji nastupaju izvan naše domovine, što može biti prevaga u predstojećim mečevima hokejaške reprezentacije.

“Imamo nekoliko naših momaka koji nastupaju u Švedskoj i Kanadi, tradicionalno hokejaškim zemljama, što smatram da je prednost u narednim utakmicama. Trener, koji dolazi iz Kanade, napravio je veoma dobru selekciju igrača. Ukazano mu je povjerenje i smatramo da uz njega i ovakvu ekipu možemo doći do željenog rezultata. Iako bi uvjeti mogli biti bolji, to nam nije izgovor jer, da se ne nadamo pozitivnim promjenama, ne bismo ulagali trud u našu reprezentaciju i općenito u hokej. Vjerujem u ove momke i iskreno se nadam da će publika prepoznati njihovo zalaganje i ljubav prema reprezentaciji”, dodao je Topal.