Ono što se i u ekonomski znatno jačim zemljama podrazumijeva, kod nas je još uvijek zapostavljena a vrlo jednostavna maksima – kupujmo domaće. Teoriju pobornika ekonomskog patriotizma provjerili smo i u praksi

U aprilu 2015. godine je udruženje „Kupujmo i koristimo domaće“ uz podršku dvadeset i dviju bosanskohercegovačkih kompanija i saradnje brojnih medija promoviralo kampanju „Upalimo svjetlo u BiH“.

„Iako su u poslovnoj svakodnevici često konkurenti, domaće kompanije ujedinila je želja da probude svijest naših građana o značaju kupovine domaćih proizvoda i usluga za razvoj bosanskohercegovačkog društva“, stoji u objašnjenju udruženja „Kupujmo i koristimo domaće“. Ovu kampanju podržali su preduzeća Ovako, Violeta, Lutrija Bosne i Hercegovine, Amko komerc, Hoše komerc, Union banka, Penny plus, Gadžo komerc, Menprom, Madi, Vispak, Danials – Koteks, Milkos, Sarajevska pivara, Privredna banka Sarajevo, Mlin Nezić, Voćar, KJKP Tržnice, EZ Busovača, Hotel Hollywood, Farmersko blago i Metropolitan.

Predsjednik udruženja „Kupujmo domaće“ Admir Kapo tada je istakao da je njihova želja da kroz ovu kampanju potaknu građane da razmisle gdje kupuje, da biraju domaći tržni centar i da se tu odluče za domaći proizvod: „Bez toga možemo pokušavati šta god hoćemo, možemo tražiti milijardu alternativa, ali bez podrške domaćem nema ekonomskog napretka.“

Zašto skuplje, kad može jeftinije?

Za potrošače je često presudan detalj cijena proizvoda i nameće se pitanje kako to da je skoro svaki proizvod skuplji u Konzumu, lancu koji je progutao najveći dio distributivne mreže u zemlji? Kapo smatra da presudnu ulogu u formiranju cijena igra koliku će trgovac maržu staviti na određeni proizvod: „Vi kao proizvođač možete dati povoljno svoj proizvod, međutim, ako trgovac stavlja maržu 50 posto ili 70 posto, automatski će proizvod okončati s nekorektnom cijenom. To je ono što se većinom dešava našim proizvodima u stranim lancima.“

Tragom ove teze pokušali smo direktno uporediti strani lanac trgovine, u ovom slučaju nezaobilazni Konzum, s domaćim lancem trgovine – Bingo. Čini vam se malom i nebitnom razlika od, recimo, 10 feninga? Upravo taj psihološki moment jeste ono na što trgovački lanci i računaju. Te sume jesu zanemarive ako kupujemo jedan ili dva artikla. Međutim, ako uzmemo u obzir jednu porodicu s najmanje dva, pa tri, pa četiri člana, koja obavlja mjesečnu nabavku potrepština, nakupi se tu i po nekoliko maraka od tih „nebitnih“ feninga. Toliko da za mjesec dana možemo lijepo uštjedeti.

A kako, pogledajte i sami kroz cijene proizvoda:

Premi sudžuka kulen (100 grama), koju proizvodi Menprom mesna industrija, u Konzumu košta 2.70 KM, a u Bingu 1.95 KM, dok cijena Premi suhog mesa, u pakovanju od 100 grama, u Konzumu iznosi 3.55 KM, a u Bingu 3.10 KM. Kilogram pilećeg filea Ovako u Konzumu košta 9.45 KM, dok u Bingu isti možete kupiti za 8.20 KM. Milkosov vajkrem od 200 grama u Konzumu kupit ćete za 1.95 KM, a u Bingu za 1.65 KM. Također, Milkosov feta sir od 500 grama u Konzumu košta 5.40 KM, a isti u Bingu 4.70 KM. Cijena Vispakove juhe od gljiva u Konzumu iznosi 1.85 KM, a u Bingu 1.60 KM, dok mljevena bosanska kahva Saraj Bosna, firme Vita Life iz Visokog, u Konzumu košta 5.95 KM, dok je istu u Bingu moguće kupiti za 4.50 KM. Jedna od omiljenih dječijih poslastica jeste i Gold flips smoki, čija je cijena u Konzumu 0.35 KM, a u Bingu 0.25 KM.

Veći broj proizvoda i njihove cijene možete pogledati kroz grafički prikaz u tekstu, gdje također možete vidjeti i rezultat uštede. A kako većinu ovih proizvoda kupimo više puta u mjesecu, a mnoge artikle nismo ovaj put uzeli u razmatranje, moguća ušteda mnogo je veća. Ovom prilikom kao primjer domaćeg lanca trgovina uzeli smo Bingo. Bingo export-import Tuzla d.o.o. jeste firma za trgovinu na malo osnovana 1993. godine u Tuzli. Za 20 godina postojanja izgradili su mrežu trgovina širom Bosne i Hercegovina koja do danas broji više od stotinu poslovnih jedinica. Osim toga, imaju više od 3.500 zaposlenih, a zastupljenost je domaćih proizvoda preko 70 posto u odnosu na strane.

No, slično stoje stvari i s ostalim domaćim trgovinama kao što su Amko komerc, Hoše komerc, Penny plus, Robot, Škafa, Fis d.o.o Vitez i drugi, gdje također možete pronaći jeftinije cijene u odnosu na strane lance trgovine.

Adin Fakić, direktor mljekare Milkos, navodi kako je Milkos bosanskohercegovačka mljekara sa 100% domaćim kapitalom te je kao takva najveći investitor u BiH u oblasti poljoprivrede i prehrambene industrije. Trenutno Milkos zapošljava oko 200 radnika i otkupljuje mlijeko od oko 1.000 kooperanata. U sklopu je kampanje „Upalimo svjetlo“ Milkos posjetilo 20 osnovnih škola iz Sarajeva, gdje su djeca imala priliku vidjeti kako se prerađuje mlijeko i kako nastaju mliječni proizvodi.

„Mi u Milkosu smatramo da svi građani BiH imaju pravo koristiti svoj novac na način kako oni to žele i kupovati one proizvode koji odgovaraju njihovim zahtjevima. Međutim, također bismo istakli ogromnu važnost činjenice u tome da kupovinom proizvoda koji se proizvode van BiH kupci ne pomažu sebi niti svom obrazovnom i zdravstvenom sistemu kao ni zapošljavanju pa ni većoj potrošnji i rastu ekonomije. Ukoliko imamo proizvod X proizveden u inostranstvu, na njega će biti plaćen PDV. Ukoliko imamo proizvod BA proizveden u BiH, na njega će biti plaćen PDV, direktni i indirektni porezi, plate radnika u proizvodnji i dobit. Osim toga, bit će plaćeni i parafiskalni porezi u iznosu od dodatnih 3%, a da ne govorimo o efektima ekonomske dobiti i povećanja potrošnje koje će BiH imati“, ističe Fakić.

Po pitanju razlike cijena koje smo naveli u grafičkom prikazu, Fakić naglašava da je domaća industrija pod velikim pritiskom pa često imamo slučaj da su domaći proizvodi skuplji, te iz tog razloga Milkos pokušava cjenovno biti ispod strane mljekarske konkurencije. Također, navodi da su cijene domaćih proizvoda pod velikim pritiskom gore navedenih poreza i obaveza prema državi, što domaću proizvodnju stavlja u nepovoljan položaj u odnosu prema stranoj konkurenciji. „Domaći kapaciteti nisu iskorišteni, što dodatno povećava cijenu proizvoda, a ne mogu biti iskorišteni jer kupci veoma često odlučuju kupiti uvozni proizvod. Domaći lanci ne naplaćuju ulazak proizvoda u iste, ne naplaćuju pozicioniranje na polici, čime se stvaraju mogućnosti za konkurentnost domaćih proizvoda na polici“, kaže Fakić.

Armin Hodžić, direktor marketinga firme Vispak, također naglašava da je za napredak zemlje potrebno da svijest građana bude usmjerena ka napretku domaćih vrijednosti, te da su samim tim ove akcije važne za razvoj države i građenje bolje i prosperitetnije budućnosti. „U cjelokupnoj priči veliku pažnju posvetili smo mladima, iz razloga što smatramo da je njihov glas daleko najjači te ulaganje u mlade i pružanje ohrabrujuće slike o privredi Bosne i Hercegovine daje povoljan teren za ostanak i razvoj budućih generacija. Cjelokupno društvo mora imati na umu da kupovinom domaćih proizvoda stvaramo uvjete za nova radna mjesta, za bolje sutra svih nas”, ističe Hodžić. Također navodi da Vispak ima želju svojim potrošačima ponuditi kvalitetan domaći proizvod koji može stati rame uz rame s uvoznim. “Logičkim slijedom možemo zaključiti da će svaki lanac porijeklom iz neke države promovirati proizvode te države te stavljati niže marže u odnosu ostalih. Ekonomska je politika takva, građani su ti koji moraju procijeniti koje proizvode će kupovati te čiji će budžet puniti.”

Po zakonu mora biti 50 posto domaćih proizvoda

“Problem nezaposlenosti neosporno je jedan od najizraženijih problema u našoj zemlji i može biti riješen samo otvaranjem novih radnih mjesta. Prema poslovnoj privlačnosti za investitore, BiH je u 2014. godini bila rangirana na 107. mjestu i najslabije plasirana u regiji, a to znači da će strane investicije teško zaustaviti rast stope nezaposlenosti u našoj zemlji. S druge strane, domaći poduzetnici spremni su prihvatiti sva ograničenja koja donosi poslovanje u našoj zemlji i uložiti u povećanje domaće proizvodnje. Porast domaće proizvodnje donosi nova radna mjesta, rezultira novim zapošljavanjima i većim izdvajanjima za zdravstvo i penzione fondove te podrškom za ostale potrebe društva”, poručuju iz udruženja “Kupujmo i koristimo domaće”.

Konzum d.o.o Sarajevo 2015. godine obilježio je deset godina poslovanja u Bosni i Hercegovini te je tim povodom u martu 2015. održana i pres-konferencija o radu ovog trgovačkog lanca. Na pomenutoj pres-konferenciji Adnan Šeta, izvršni direktor Konzuma, izjavio je kako Konzum sarađuje s više od 700 dobavljača, od kojih je više od 400 bosanskohercegovačkih proizvođača. Također, Šeta je naglasio da se na policama Konzuma nalazi više od 55 posto domaćih mesnih prerađevina i 95 posto pekarskih proizvoda.

Iako brojke koje je izvršni direktor Konzuma naveo predstavljaju ružičastu sliku o domaćim proizvodima na policama, stvarno stanje baš i nije tako. Koliko nam se puta desilo da ne možemo pronaći piletinu Ovako na policama Konzuma ili je, slučajno, ostalo samo jedno pakovanje? Koliko smo se puta morali potruditi da bismo pronašli Milkosovo mlijeko? Zakon u unutrašnjoj trgovini Federacije Bosne i Hercegovine u članu 13 kaže sljedeće:

„1) Trgovci koji obavljaju djelatnost u trgovačkim objektima (lancima) namijenjenim za trgovinu različitih robnih grupa prehrambenih i neprehrambenih proizvoda, površine od 1.000 i više kvadratnih metara, prije otpočinjanja rada dužni su pribaviti suglasnost Ministarstva kojom se utvrđuje ispunjavanje uvjeta vezano uz zastupljenost domaćih prehrambenih proizvoda u objektu.

2) Uz zahtjev za dobijanje suglasnosti stranka je dužna kao dokaz o obaveznoj zastupljenosti domaćih prehrambenih proizvoda u visini od najmanje 50% u asortimanu robe podnijeti odgovarajuću pisanu izjavu.

3) Rješenje kojim se odlučuje o zahtjevu za davanje suglasnosti iz stava 1) ovog člana konačno je u upravnom postupku.“

Predsjednik udruženja „Kupujmo domaće“ Admir Kapo navodi da su trgovci što se tiče samog zakona pronašli jednu olakšavajuću okolnost, tj. šta je to definirano pod tih 50 posto domaćih proizvoda: „Mislim da niti u jednom lancu trgovina nije zastupljeno 50 posto domaćih proizvoda, a pogotovo ne u Konzumu. Prvenstveno, taj bi zakon trebalo precizno definirati, a s druge strane, inspekcijske službe trebale bi nadgledati sprovedbu tog zakona, što bi pomoglo našim proizvođačima.“

Po pitanju cijena koje proizvođači moraju platiti da bi istakli svoje proizvode na policama trgovina, Kapo ističe da generalno svi tržni centri isticanje proizvoda naplaćuju, ali također misli da naši domaći centri imaju pojedine olakšavajuće pristupe domaćim proizvodima, što nije slučaj u stranim lancima. Navedene brojke i temeljna logika govore nam da građani Bosne i Hercegovine kupovinom domaćih proizvoda u domaćim trgovinama itekako mogu doprinijeti ekonomskom razvoju. Zato – kupujmo domaće kod domaćih!

NAPOMENA: Cijene u ovom članku se odnose na tržište iz 2015. godine