“Vama je srce kazalo da se dobrovoljno pridružite vojsci u odbrani grada tokom čije je opsade, najduže u modernoj historiji čovječanstva, poginulo više od stotinu maloljetnih boraca. Ove činjenice samo su dio svjedočanstva koje govori o vašem doprinosu odbrani i slobodi naše zemlje i našeg grada, ali ni izdaleka ne mogu osvijetliti vašu stvarnu ulogu i značaj za odbranu naše dobre zemlje”, poručio je Nedžad Ajnadžić, načelnik Općine Centar i general Armije RBiH

Piše: Edib KADIĆ

Prošle su sedmice Udruženje maloljetnih boraca Općine Centar i JU “Fond memorijala” KS u sklopu manifestacije “Odbrana BiH – Igman 2019” u multimedijalnoj sali Memorijalnog centra Kovači organizirali okrugli stol na temu Uloga maloljetnih dobrovoljaca u odbrani BiH od agresije. Inače, “Fond memorijala” kao suorganizator manifestacije svake godine organizira okrugle stolove na kojima se aktueliziraju teme kulture sjećanja iz perioda agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Prisutnima su se obratili Nedžad Ajnadžić, načelnik Općine Centar i general Armije RBiH, Suad Zijadić, direktor JU “Fond memorijala” KS, Ismir Jusko, ministar za boračka pitanja KS, Salko Bukvarević, ministar za boračka pitanja FBiH, Dževad Topić, ratni komandant, Jasmin Smječanin, maloljetni pripadnik ARBiH i općinski vijećnik Općine Novi Grad, kao i Senka Čimpo i Aida Hanić, maloljetne djevojke-dobrovoljci odbrane Sarajeva. Istaknuto je na početku kako ovakvi skupovi predstavljaju ispravan način akumuliranja iskustava pojedinaca, što u konačnici ima za cilj kreiranje platforme na kojoj treba počivati historijska građa o herojskoj borbi za opstanak Bosne i Hercegovine, ali i da to ujedno treba biti matrica po kojoj se ostavlja trag za buduće generacije.

Kazano je i to da su maloljetni dobrovoljci u vrijeme početka agresije na Bosnu i Hercegovinu svoje olovke zamijenili puškama, ruksake vojničkim rancima, odlaske na koncerte i kina rovovima i tranšejama, te da su oni poseban segment socijalne slike našeg društva.

Almir Šegalo ispričao je šta ga je motiviralo da se priključi Armiji RBiH. Imao je svega šesnaest godina. “Pala je granata i jedan naš prijatelj sa Soukbunara je poginuo. To je bilo odmah u aprilu 1992. godine. Nas nekoliko iz raje tada se priključilo odbrani Sarajeva i Bosne i Hercegovine, ušli smo u tadašnju TO (Teritorijalnu odbranu). Ne mogu ni zamisliti kako je bilo našim roditeljima, ali mi smo, iz današnje perspektive djeca, odlučno stali u odbranu našeg grada i naše domovine. Ponajmlađi koji je bio među nama imao je samo 15 godina. Za mlađeg nisam čuo, a možda ih je bilo”, rekao je Šegalo.

“Ono što se zapiše, ostaje”, moto je uposlenika “Fonda memorijala”. Suad Zijadić, direktor “Fonda memorijala”, tvrdi da su ovakvi skupovi dobra prilika da se na naučno-istraživački način pristupi obradi određene teme. “Ovo je prilika da se prikupi relevantna građa i izjave živih aktera događaja iz perioda agresije na Bosnu i Hercegovinu. Mi na taj način prikupljamo i arhiviramo našu građu, ali i odajemo priznanje zaslužnim grupama i pojedincima koji su prepoznali važnost odbrane i učešća u odbrani 1992. godine. Ono što je posebno karakteristično za ove maloljetne borce jeste sljedeća stvar. Mnogi koji su morali prepoznati da je vrijeme da se uzme oružje u ruke i da se stane u odbranu naše domovine nisu to učinili. S druge strane, oni koji nisu morali i nisu bili dužni, oni koji su bili zaštićeni zakonom na svaki mogući način, mimo volje svojih roditelja, uzeli su pušku u ruku, stavili sebe u odbranu svojih porodica i svojih mlađih prijatelja, kao i svog grada i domovine. Tome se mora odati počast. To su momci koji su u to vrijeme stali na bedem Bosne i odbranili je od tadašnjeg agresora. Njima je život obilježen tom pričom”, naglašava Zijadić.

Ismir Jusko, ministar za boračka pitanja Kantona Sarajevo, istakao je da je pitanje maloljetnih boraca jedna od osjetljivijih tema koje su vezane za rat u našoj zemlji. Dodao je i da je njihov značaj u odbrani Bosne i Hercegovine nemjerljiv i da su se u to vrijeme skoro svi, a posebno ti maloljetni dobrovoljci, uhvatili u koštac sa stvarima koje uopće ne razumiju. “Nisu oni znali šta znači imati pored sebe amputaciju ili ubijenog kolegu, ali su, bez obzira na sve, nastojali da sačuvaju i odbrane šta se sačuvati može. Mi se moramo ujediniti, sada više nego ikada, i prisjetiti se vremena kada smo dijelili čepove vode, kada smo dijelili posljednju cigaretu sa svojim ratnim drugom. To su stvari kojih se moramo prisjetiti i sada nam to treba više nego ikada”, poručuje Jusko.

Nedžad Ajnadžić istakao je u svom obraćanju činjenicu da za sve ovo vrijeme od završetka agresije na Bosnu i Hercegovinu ne postoji precizan podatak koliko je bilo maloljetnih boraca u legalnim vojnim i policijskim strukturama. Kaže kako se procjenjuje da je u vojnim formacijama u odbrani Bosne i Hercegovine učestvovalo približno četiri hiljade maloljetnih boraca, a da ih je poginulih oko 300. Okrenuo se nekadašnjim maloljetnim borcima u sali i rekao im: “Prema tadašnjim zakonima, osobe mlađe od 18 godina nisu mogle biti regrutirane u slučaju oružanog sukoba, međutim, vama je srce kazalo da se dobrovoljno pridružite vojsci u odbrani grada tokom čije je opsade, najduže u modernoj historiji čovječanstva, poginulo više od stotinu maloljetnih boraca. Ove činjenice samo su dio svjedočanstva koje govore o vašem doprinosu odbrani i slobodi naše zemlje i našeg grada, ali ni izdaleka ne mogu osvijetliti vašu stvarnu ulogu i značaj za odbranu naše dobre zemlje. U tom smislu, prvo bih istaknuo da je vaše učešće bilo dobrovoljno, da ste kao mladi ljudi sazreli u ratnom vihoru, te srcem i dušom, često i bez saglasnosti roditelja, stali u prve redove odbrane naših domova, naših porodica, naše časti i dostojanstva naroda. Posebno bih htio naglasiti da je vaša odlučnost i hrabrost motivirala sve borce prvih redova odbrane i u trenucima najtežih ratnih dejstava, odlučujućih borbi i velikih ljudskih gubitaka. Vi ste bili naše ohrabrenje, naša nada, naš putokaz i svjetlo.”

Irfan Gazdić, stručni saradnik za odnose s javnošću JU “Fond memorijala” KS, pojašnjava da su maloljetni borci kategorija koja nije izgubila samo tri ili četiri godine rata, već su izgubili svojih 25 godina, jer i danas ta kategorija lebdi u nekom vakuumu koji nikada nije zakonski riješen. “Nadam se da ćemo organizirajući ovakve projekte i s ovim pristupom mi, kao Fond memorijala, kao jedinstvena institucija u BiH koja se bavi periodom od 1992. do 1995. godine, periodom agresije, iznaći rješenje za ovu grupaciju, te da se što kvalitetnije, brže i ažurnije, koliko je to moguće, njihov status pokuša popraviti i jasno zakonom definirati. I to je bio jedan od razloga za organiziranje ovog okruglog stola.”