Upravo je, po ko zna koji put, ovakav totalitarni mentalitet demonstrirala glavna urednica Oslobođenja Vildana Selimbegović u tekstu Ima li Valter većinu u Sarajevu?. Selimbegović je i ranije nastupala s krajnje radikalnih prokomunističkih pozicija zahtijevajući od sada već bivše vlasti u Kantonu Sarajeva da se, po principu damnatio memoriae, obračuna s već jednom zločinački ubijenim Mustafom Busuladžićem, tj. s pozitivnim sjećanjem na njega koje živi u bošnjačkoj javnosti.
, tako su i svi oni koji ne dijele njen komunističko-totalitarni fanatizam, a pogotovo oni koji mu se suprotstavljaju, za nju ustvari pripadnici “profašističkih uporišta u domaćim glasilima”. A grozomorna zločinačka likvidacija rahmetli Mustafe Busuladžića pokazuje kako se s onima koji dobiju takvu etiketu drugovi i drugarice obračunavaju!</p>
<p>Nebuloznije od fenomena da nekome može smetati suha historijska činjenica, kakav je datum osnivanja grada Sarajeva, jeste samo to zašto im smeta. Naime, i Selimbegović, ali i ostali okoštali sljedbenici totalitarne komunističke ideologije boje se da će službeno proslavljanje datuma osnivanja grada Sarajeva u sjenu baciti 6. april, centralni blagdan sarajevskih komunista, putem kojeg oni legitimiraju, ali i amnestiraju totalitarnu ideologiju koju zastupaju. Za (neo)komuniste, kakva je Selimbegović, nije riječ o trivijalnosti, jer propagandni narativ o 6. aprilu gotovo je jedino što im je preostalo nakon što je njihova ideologija otišla na smetljište historije.</p>
<p>Kako ignorirati da smo živjeli u nehumanom totalitarnom i jednopartijskom sistemu i da je najveća tekovina tog sistema, njegova “narodna armija”, koja je 1945. godine “oslobodila Sarajevo”, niti nepunih pedeset godina kasnije pokrenula višegodišnju barbarsku opsadu i ubijanje tog istog Sarajeva? Kako zanemariti sjećanje, pouke i lekcije srbokomunističke opsade Sarajeva od 1992. do 1995. godine? Kako sebi i drugima pravdati petokolonašku jugonostalgiju i neokomunizam u svjetlu takvih činjenica?</p>
<p>Nikako osim držanjem u životu propagandnog narativa o 6. aprilu te stalnim insistiranjem da je on, nekako, centralni događaj u polumilenijskoj historiji Sarajeva, događaj koji postoji u vremenskom vakuumu i koji zauvijek moralno i historijski legitimira i amnestira komunizam i njegove sarajevske ministrante ma šta da su radili prije, tokom i poslije tog datuma. (M. Drnišlić)</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.
Da li vam je poznato da glavna urednica Oslobođenja Vildana Selimbegović okreće glavu i bježi kad uglada na ulici Razu, sestru Mustafe Busuladžića. Zašto Vildana ?
Gdje to ima da urednik dnevnoga lista radi protiv naroda i drzave? Na primjer, koliko dugo bi urednik bilo kojih Americkih novina bio na poziciji urednika da pocne da kritikuje Americke trupe i njihove postupke u Iraku ili politiku prema Palestincima? Ova spodoba radi za cetnicko-ustaske obavjestajne sluzbe. Na zalost, Bosnjaci nisu dovoljno patriote i nemaju nacionalnu svijest da ustanu i zahtijevaju smejnu spodobe. Da li bi Albanci ovakvoj spodobi dozvolili da rovari na Kosovu?
KOMENTARI