Odmah po dolasku na vlast 1945. godine komunistički režim uhapsio je Mustafu Busuladžića i po kratkom ga postupku osudio na smrt. U noći 29. juna strijeljan je u sarajevskom naselju Velešići, iza željezničke stanice. Neznani prolaznik na mjestu strijeljanja pronašao je njegove naočale i fes i odnio ih Mustafinim roditeljima. Očevici su svjedočili da je pred pogubljenje bio veoma smiren i da je cijele noći učio Kur'an
</strong></em></p>
<p>Rijetki su oni koji za života urade nešto što nadilazi okvire prosječne ljudske egzistencije, oni čije ideje nadžive i njih same. Još ih je manje koji su spremni svoje riječi glavom platiti. Takav je bio Mustafa Busuladžić, čiji je tridesetjednogodišnji život izvrsna lekcija kako se živi i kako se umire.</p>
<p>Mustafa Busuladžić rođen je 1. aprila 1914. godine u Gorici kod Trebinja, od oca Smaila i majke Emine. Njegov sin Muhamed kazuje da je Mustafa imao sretno djetinjstvo i da se već tada interesirao za vjeru. Njegov žar za vjerom Muhamed objašnjava preko romana <em>Muhammed a.s.</em> Abdurezaka Hivzi Bjelevca.</p>
<p>“U tom romanu Bjelevac piše da je ambijent pustinje idealan za razvoj vjerskog mentaliteta. Sunce koje snažno sija, piše Bjelevac, palilo je u Muhammedu, a.s., ljubav prema vjeri. Trebinjski je kraj u tom smislu specifičan, jer nosi obilježja kontinentalnog zaleđa, a u njemu se osjeća i miris Mediterana. U tom ambijentu i u mom ocu javila se ljubav prema vjeri”, kaže Muhamed.</p>
<p>Nakon završena četiri razreda osnovne škole, Mustafa Busuladžić upisuje Elči Ibrahim-pašinu medresu u Travniku. Poslije tri godine školovanja prebacuje se u Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu, gdje maturira 1936. godine. Još kao učenik medrese objavljivao je tekstove u „Novom Beharu“, „Islamskom glasu“, „Obzoru“, „Svijesti“, „El-Hidaji“ i „Našoj domovini“. Njegov sin Muhamed kazuje da Mustafine tekstove pisane u medresi doživljava kao što kritičari književnosti doživljavaju rana djela Lava Tolstoja.</p>
<p>“Kritičari su kazali da su Tolstojeva rana djela jednako ozbiljna i zrela kao i njegova djela pisana u kasnijoj fazi. Mislim da su početni radovi mog oca jednako zreli kao i oni koje je pisao pred strijeljanje”, ističe Muhamed.</p>
<p>Mustafa Busuladžić govorio je dobro i pisao na arapskom, turskom, italijanskom, francuskom i njemačkom jeziku.</p>
<p>“Rahmetli Hazim Šabanović, školski kolega mog oca, rekao mi je da je Mustafa još u medresi čitao Oswalda Spenglera u originalu, na njemačkom jeziku, te da je mnogo stranica iz te knjige znao napamet. Njemački filozof Spengler napisao je čuveno djelo ‘Propast zapada’. To je djelo koristilo mom ocu da bolje razumijeva procese u tadašnjem društvu”, objašnjava Muhamed.</p>
<p>Hafiz Mahmud Traljić zabilježio je o njegovim vazovima: “Gdje god je on vazio ili predavao, prostorije su bile ispunjene do posljednjeg mjesta. Neke od svojih vazova i predavanja je i štampao. Njegovi vazovi, predavanja i uopće objavljeni radovi imaju težinu i vrijednost i danas, nakon pedeset i više godina, kao i kad su održani ili štampani.”</p>
<p>Muhamed spominje da nisu samo muslimani bili oduševljeni intelektualnim kapacitetima i karakterom Mustafe Busuladžića. Družio se sa svima i otvoreno je pristupao neistomišljenicima. Jedan je od njih i Dušan Šimšić, Srbin koji se družio s Mustafom. Upravo je Dušan rekao da su Mustafa i njegovi najbliži prijatelji prerasli i nadrasli svoju generaciju, da su dosegli zrelost prije kolektiva u kojem su živjeli i da je u tome njihova najveća tragedija.</p>
<p> </p>
<p>Nakon završene medrese upisuje se na Višu islamsku šerijatsku školu koja je u to vrijeme bila najviša obrazovna ustanova u Bosni i Hercegovini. Kao jedan od najboljih studenata dobija stipendiju italijanske vlade i 1940. godine odlazi na postdiplomski studij u Rim. Muhamed pripovijeda da je Mustafa tokom boravka u Trebinju nerijetko u ljetnoj bašči vodio razgovore i s pravoslavnim i katoličkim svećenicima. Prije nego je pošao u Rim, kazuje Muhamed, Mustafa se u Zenici vjenčao, a onda otišao u Trebinje da se halali sa svojim roditeljima. O ugledu kojeg je uživao u Trebinju najbolje govori podatak da su ga svi stanovnici Trebinja, bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost, ispratili do Huma i zaželjeli mu sretan završetak studija.</p>
<p>Tokom boravka u Rimu, Mustafa je objavljivao radove u dvama italijanska časopisima: „Oriente Moderno“ (zvanično glasilo Orijentalnog instituta Univerziteta u Rimu) i „Mondo Arabo“ (sedmičnik o dešavanjima u arapskom svijetu). Muhamed kazuje da se pouzdano zna da je u magazinu „Mondo Arabo“ objavio radove o Gazi Husrev-begu i Mehmedu Handžiću.</p>
<p>Još je u Rimu Busuladžić pisao i govorio protiv komunizma. Zaokupljalo ga je pitanje kako da se muslimani postave prema ratu, fašizmu i komunizmu. Na „Radio Rimu“ vodio je emisiju u kojoj je iznosio svoje stavove prema gorućim pitanjima tog vremena. Godine 1942. vraća se u Sarajevo gdje zatiče potpuni haos. Muhamed kazuje da je bilo gotovo nemoguće konkretno i praktično djelovati pa je Mustafa nastavio s prosvjetiteljskim angažmanom kroz pisanu riječ: “Bio je svjestan da će komunizam uništiti moral, i to ne samo muslimana već i svih drugih ljudi. Također, bio je svjestan da će komunizam uništiti porodicu kao osnovnu ćeliju ljudskog društva. Pisao je da će komunisti omogućiti biološko preživljavanje, ali da će uništiti naše duhovno biće, kao i identitet bošnjačkog naroda.”</p>
<p>Kataklizmu Drugog svjetskog rata, kazuje Muhamed, Bošnjaci su dočekali na razmeđu svjetova, razapeti između dviju opcija: da podrže Nijemce, što bi praktično bila veleizdaja domovine, ili da podrže partizane, što bi u slučaju pobjede Saveznika značilo izravnu pomoć dolasku komunizma na naše prostore. Mustafa Busuladžić okrenuo se protiv partizana, smatrajući da je komunizam najveća pošast koja prijeti čovječanstvu. Odlučio je vratiti se u domovinu kako bi pomogao svom narodu. Muhamed kazuje da mu je Safija-hanuma, učenica Mustafe Busuladžića, rekla da je Mustafa iz Italije došao u svojstvu novinara „Radio Rima“, jer nije mogao putovati bez posebnog odobrenja.</p>
<p>Prije nego su došli na vlast, komunisti su napravili spisak osoba za likvidaciju na kojem se našlo ime Mustafe Busuladžića. Odmah po dolasku na vlast počela je otvorena borba s političkim neistomišljenicima. Mustafa je uhapšen među prvima. Skupa s njim uhapšen je Atif Hadžikadić, nekadašnji gradonačelnik Sarajeva. Suđenje je trajalo dva dana, a Mustafi je suđeno zbog knjige „Muslimani u Sovjetskoj Rusiji“, kao i zbog njegovih stavova o komunizmu. Po kratkom je postupku osuđen na smrt strijeljanjem. U noći 29. juna strijeljan je u sarajevskom naselju Velešići, iza željezničke stanice. Zbog ugleda koji je uživao među svim slojevima društva, komunisti su njegovo tijelo zakopali u tajnosti. Ni danas se ne zna gdje mu je mezar. Ipak, ime Mustafe Busuladžića nadživjelo je sistem koji ga je osudio na smrt. Bez nišana na biljegu zemlje, Mustafa je ostao živjeti u jeziku i kolektivnom pamćenju. A onima koji se tamo nastane, mezar nije ni potreban.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
“Branio sam Bošnjake u Hrvatskoj kada to nitko nije činio…”Sljedeći članak
SRBIJA – ZEMLJA BEZ OPOZICIJE
PROČITAJTE I...
SPECIJALNI RAT PROTIV BOŠNJAKA: Aktivno se stvara atmosfera međubošnjačkog sukoba
Koriste se podrivačke metode, u specijalnom ratu poznate i kao vađenje sadržaja ispod temelja objekta koji se želi srušiti. Podrivanje se koristi rušenjem konstrukcije države kroz pravni sistem, opstruiranjem zakona i ustavnog poretka države, uspostavljanjem paralelnih paradržavnih, paravojnih, paraodgojnih, paraobrazovnih i parapolitičkih tvorevina. Potonje se u ovom trenutku koriste kao grupe za pritisak na legalne političke snage radi njihovog oslabljivanja. Grupe za pritisak jesu forma specijalnog rata koje se planski kreiraju s očekivanjem da će nastati političke krize i koriste se da bi se umanjila efikasnost legalnih političkih snaga, a u konkretnom slučaju, pod tretmanom grupa za pritisak, koje su godinama stvarane unutar nje same, trenutno se nalazi SDA. U široj slici ovdje, prije svega, govorimo o djelovanju političkih faktora Srba i Hrvata oličenim u pojavama Milorada Dodika i Dragana Čovića, koji su glavna poluga u subverzijama specijalnog rata
IZETBEGOVIĆ ZA STAV: Granica BiH je na Drini i na Savi, i tako će i ostati
Preopasno je raspirivati nacionalizme i ratne emocije. SDA to nikada nije radila. Jasno je da je ovo u šta se upušta Milorad Dodik odavno prevazišlo sebične predizborne kalkulacije. Ovo je mnogo opasnije i traži ozbiljne i svakodnevne odgovore. A ko će ih dati ako ne SDA
-
18.08.2017.Odgovori
Interesantno bi bilo znati, šta je radio i čime se bavio Mustafa od 1941 do 1945. Očito je da je bio na ustaško, njemačkoj strani, strani koja je poražena u svijetu , ne samo u bivšoj Jugoslaviji. Biti izdajnikom, što je on tada bio, mnogima je došla glave u to vrijeme i u,navodno,demokratskim društvima Francuske, Engleske, Norveške. Nije svrsishodno vaditi iz konteksta vremena i događanja samo segmente ili pojedince u tim segmentima. Obično, današnji revizionisti, budu žrtve samih sebe i pajaci za jednokratnu upotrebu kao što je Zlatko Hasanbegović, najveća sramota islama na B alkanu.
-
10.02.2019.Odgovori
Pa iz teksta se da zakljucit da je gospodin Busuladzic bio protiv komunista a vjerovatno se i borio protiv njih.Mozda ne oruzjem nego perom i svojim stavovima.Tekst je odlican.
-
12.03.2019.Odgovori
Asim Čamdžić je bio amidžić mome djedu. Moj djed je takođe amidžić bivšem muftiji Banjalučkom Edhemu Čamdžiću. Koliko se zna ubijen je 1949 godine u centralnom zatvoru u Sarajevu / batinama. E šta ćeš.takvo bilo vrijeme bio na strani koja je izgubila rat, proglašen i osuđen kao neprijatelj naroda i države i ubijen kao takav. Svako ima svoju sudbinu i svoj izbor. U tom vremenu bio pogrešan izbor, nije bila njihova vlast da ih “veliča” kao što je danas upravo “njihova ideologija vladajuća”. Poslije oni što su bili gotovo ništa u toj “priči” poput Alijice “pokupili zasluge”, a oni što su zaista bili neki faktor u tom vremenu pobijeni.
-
12.03.2019.Odgovori
Asim Čamdžić je ubijen u centralnom zatvoru u Sarajevu 1949 godine, da ne bi ko pomislio Edhem, nespretno napisano.
-
01.04.2019.Odgovori
O mrtvima sve najbolje.Ovo je eklatantan primjer zablude muslimana kroz cjelu njihovu povjest.U burnim vremenima kao proklestvo,musliman ce uvjek izabrati ono sto je pogresno tako i u slucaju Busuladzica,ofabira stranu izdajnika i sa tim i svoju smrt.Muslimani po svojoj prirodi nisu sposobni da procjene svoju poziciju i bivstvo u ovom svijetu.Isti stav zauzimaju kao i indijanci u Amerikama samo sa tom razlikom sto su Indijanco na kraju ipak kako tako prezivjeli,dok muslimani u konacnici ce biti potpuno istrebljeni.
-
29.06.2020.Odgovori
Zavisi iz koje pozicije gledas.Vidis nakon samo ove male crtice koju si ti napiso a ja procito ja razumijem da si ti zapravo izdajnik a Mustafa apsolutno borac za slobodu vlastitoga naroda.Znas,nije Mustafa ubijen zbog knjige koju je napiso o muslimanima u Rusiji nego je ubijen sto je strcao obrazovanjem,intelektom,hrabroscu i opredjeljenjem da se zauzme za slobodu vlastitog naroda.Nije Mustafa jedini ubijen nego su u pitanju stotine i hiljade onih koji su mogli uciniti nesto na boljitku Bosnjaka muslimana.Ali to je oprobani recept koji su nad nama medju prvima primjenili Turci,a nastavili veliko Srbi u vrijeme okupacije naseg naroda u kraljevini SHS te pod okupacijom u socijalistickoj Jugoslaviji.Najfriskiji primjer zatiranja onoga pismenijeg i sposobnijeg u nasem narodu je poslednji rat.Mogu govoriti o Prijedoru jer sam tamo zivio.Okupirali su nas,strpali u logore a onda napravili selekciju pa su napobili skoro sve lijecnike njih preko deset,a onda profesore,nastavnike,inzinjere,poduzetne ljude,i imucnije ljude.Sta su uradili najbolje se vidi danas kad se pogleda sastav malobrojne povratnicke populacije tamo.Dakle,protiv takvih se Mustafa borio i nas je apsolutni heroj a oni iz naseg naroda koji ga osporavaju su najobicnije smece,bagra i izdajnici.
-
02.07.2020.
@IBRAHIM, iz ovog se teksta izmedju redova da zakljuciti da je Mustafa ubijen jer se stavio na stranu njemacko-italijanskog agresora i domacih izdajnika (u ovom slucaju ustasa).
Sve ostalo je pokusaj revizije istorije. Ne kazem da je to tako moralo se raditi, medjutim vecina takvih je u drugoj polovici 40ih godina smaknuta po kratkom postupku, bez obzira na obrazovanje, dob i to.
-
04.07.2020.Odgovori
Nadaj se samo istrijebljenju muslimana, netko to davno rece :Vojnik o skracenju, kurva o postenju…a srbin o istrijebljenju…
-
-
13.08.2020.Odgovori
Govno fasisticko koje je podrzavalo fasiste i sirilo antisemitizam. Nema taj bezdusnik nikakve veze sa Islamom, nego sa zlocincima koji pocinise najveci zlocin u historiji civilizacije. Sjeme mu se zatrlo ako Bog da. I ovi novi fasiste koji dadose skoli ime po ovom kvislingu, nadam se da ce zavrsiti bez nisana na licu zemlje i bez mezara. Takvi mogu samo da prljaju Zemlju svojim poganim celijama.
SMRT FASIZMU, SLOBODA NARODU !!
KOMENTARI