“Kada nakon dugo godina dođete u rodno mjesto i zateknete ga u tako zapuštenom stanju, to vas zaboli. Ali, ipak, mi Kameničani smo ti koji moramo dovesti stvari u red na ovom prostoru. Prvo moramo stvoriti uvjete za normalnu egzistenciju, a onda se potruditi da sačuvamo od zaborava patnju i stradanja ovdašnjeg stanovništva. To je potrebno i onima čiji su očevi počinili kriminal ovdje, kao i onima čije su porodice stradale”

Piše: Adem MEHMEDOVIĆ

Poslije agresije na Bosnu i Hercegovinu, naselje Kamenica kod Zvornika javnosti u našoj državi, u državama okruženja, ali i šire, postalo je poznato kao “dolina masovnih grobnica”. U Kamenici je otkriveno 15 masovnih grobnica iz kojih je ekshumirano na stotine tijela Bošnjaka ubijenih u srebreničkom genocidu u julu 1995. godine.

 Okrenuti poslu i budućnosti

Ipak, nakon ubijanja, protjerivanja i ratnim dejstvima razaranja ovog lijepog mjesta, Bošnjaci su se vratili na svoja ognjišta odlučni u namjeri da ostanu. Put od prvog povratka do danas nije bio lahak. Da volja i želja nisu upitne, primjer je i Mustafa Redžić, koji je poslijeratne godine proveo u Americi. Mustafa je odlučio vratiti se u svoje rodno mjesto i pokrenuti biznis.

“Kamenica je mjesto koje je teško stradalo u ratu. U Kamenici je još mnogo devastiranih kuća, tu su masovne grobnice od kojih mnoge čak nisu ni obilježene. Kada nakon dugo godina dođete u rodno mjesto i zateknete ga u tako zapuštenom stanju, to vas zaboli. Ali, ipak, mi Kameničani smo ti koji moramo dovesti stvari u red na ovom prostoru. Prvo moramo stvoriti uvjete za normalnu egzistenciju, a onda se potruditi da sačuvamo od zaborava patnju i stradanja ovdašnjeg stanovništva. To je potrebno i onima čiji su očevi počinili kriminal ovdje, kao i onima čije su porodice stradale. Mi moramo gajiti nadu da će Bosna jednog dana biti zemlja razumnih ljudi, kada će jedan mladi Bosanac ili Bosanka doći ovdje, zamisliti se nad onim što vidi i u srcu odlučiti da nikada lično neće učestvovati ni u čemu sličnom u stoljećima koja dolaze. Ja sam samo pojedinac koji želi dati svoj doprinos u tom smjeru”, priča Mustafa, koji se vratio sa željom i voljom da nešto pokrene u Kamenici.

“Cilj je bio da pokrenem nešto što će osigurati radna mjesta, omogućiti proizvod koji je lahko plasirati, lahko naplatiti i, naravno, ostvariti profit. Želja mi je bila pokrenuti nešto striktno u mom rodnom mjestu. Farma pilića, kako se ispostavilo, ispunjavala je sve ove zahtjeve. Pokretanje ove vrste posla bila je čisto pragmatična odluka, no, istovremeno je ovaj projekt ulio dosta optimizma u lokalno stanovništvo, što je prava emotivna satisfakcija i najveća nagrada za sav trud koji sam uložio”, kaže nam Mustafa. Radovi su u toku. Kad sve bude završeno, ističe naš sagovornik, farma će biti kapaciteta 45 hiljada brojlera, a bit će zaposleno sedam osoba.

“Tržište za ovaj proizvod perfektno je organizirano u našoj zemlji. Postoji mesna industrija koja snabdijeva farme na terenu svim potrebnim sirovinama i ugovorom se obavezuje na otkup, plaća na vrijeme, prerađuje isporučeno meso i uspješno ga prodaje na domaćem tržištu koje je još daleko od zasićenog. U Bosni se proizvodi samo frakcija pilećih mesnih artikala koji se ovdje konzumiraju. To govori dovoljno koliko još ima prostora za rast u tom pravcu”, objašnjava Mustafa Redžić. Ističe da je podršku projektu izgradnje farme pilića u Kamenici pružilo i Federalno ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica na čelu s ministrom Edinom Ramićem.

Zvorničko selo Kamenica nije samo poznato po masovnim grobnicama žrtava genocida u Srebrenici. Poznato je i po prirodnim ljepotama i dobrim ljudima, ali i po tome što je ovo uvjerljivo prvo naselje u Bosni i Hercegovini po broju svršenika medrese u odnosu na broj stanovnika. Kamenica se često u istočnoj Bosni naziva “selom hodža”, a tome ide u prilog podatak da je više od stotinu Kameničana u novijoj historiji steklo zvanje i obavljalo dužnost imama. Kamenički imami dali su svoj doprinos odbrani Bosne i Hercegovine, a osam njih poginulo je kao šehidi.

Šveđani na izletu u selu Glodi

Nedaleko od Kamenice nalazi se naselje Glodi. Novoizgrađenim vijugavim asfaltnim putem kroz podrinjska brda dolazi se do obala Drinjače i imanja Mehmeda Ademovića u Glodima. Mehmed se nakon rata u potrazi “trbuhom za kruhom” smjestio u dalekoj Švedskoj, u kojoj je vrijednim radom i trudom osnovao građevinsku firmu. Međutim, Glodi i hladna voda Drinjače uvijek su ga vukli nazad kući. Odlučio je da na svom imanju nešto napravi, a to nešto postalo je mali raj za ljubitelje prirode, pastrmke i uživanja.

Mehmed je obnovio kuću, uredio imanje, izgradio ribnjake, uredio igrališta i igraonice za djecu, posjetioci mogu jahati konje, a djeca ponije. “Još mnogo toga će se raditi. U narednom periodu uredit ćemo vještačko jezero. Radovi su počeli, a gradit ćemo i bungalove. Radovi počinju u narednim danima. Prvo planiramo da uradimo tri bungalova, a kasnije još tri”, nabraja Amel Ademović, Mehmedov sin.

Amelova je porodica u Švedsku otišla 2001. godine: “Otac je u Švedskoj mnogo radio, ali uvijek se na njemu moglo primijetiti da ga nešto vuče Bosni i našem rodnom kraju. On je najsretniji kada dođe ovdje. To se prenijelo i na mene. Mogli smo mi ovakvo nešto raditi i u Federaciji BiH, kao što su nam neki i predlagali. Ali, ovo nije samo biznis, ovo je želja da uradimo nešto za svoj kraj. Tu je želju otac prenio i na mene. Kad god imam priliku, dolazim ovdje i provodim dane. Ovdje dovodim i Šveđane koji su oduševljeni prirodom i ljepotama, mirom i tišinom. Njima je teško shvatiti da ovako nešto postoji.”

Amel Mehmedović objašnjava da je sada mnogo lakše doći u naselje Glodi, urađen je put, most preko Drinjače. Stara žičara sada služi za fotografiranje. “Uloženo je mnogo sredstava, ali nećemo stati na ovom. Planiramo uraditi teniske terene, urediti fudbalske terene. Želimo proširiti ponudu, da ljudi ovdje mogu ostati koliko hoće. Imamo konje na imanju, a posebno su oduševljeni najmlađi koji jašu ponije. Stariji su oduševljeni gastronomskom ponudom, posebno pastrmkom. Ovo je naš doprinos razvoju ovog kraja, koji je teško stradao u ratu”, rekao je Amel. Svjestan je da je dug put do potpunog oporavka i zato poručuje da će njegova porodica nastaviti ono što je počela. Cilj im je i da zaposle ljude koji su se vratili u Glodi. Procjenjuje da će, kada Mehmedovići realiziraju sve svoje zacrtane planove, na njihovom imanju posao dobiti desetak ljudi.