fbpx

Kako su desničari pobijedili

Svi djelići nisu skladno raspoređeni u tom mozaiku. U samo 19 kvadratnih kilometara sve je pomiješano. U centru je koncentrirano stanovništvo s većom kupovinom moći, konzervativno i tradicionalističko. U prvom pojasu periferije, s hiljadama domova vojnika koji služe u tamošnjim bazama, mjesto je na kojem lovi Vox.

 

Najčešća imena među novorođenčadima u Ceuti jesu Mohamed i Yasmin. I upravo je u takvoj španskoj enklavi na sjeveru Afrike radikalni desničarski Vox uspio osvojiti najviše glasova u svojoj historiji. Stranka desničarskog vođe Abascala u Ceuti dobila je 35,2% glasova podrške na biralištima.

U samo tri godine ova krajnje desna stranka prešla je put od svega 139 glasova u Ceuti pa do najveće podrške na posljednjim izborima. Na izborima u aprilu u Ceuti najjača je stranka bio socijalistički PSOE aktuelnog premijera Sancheza, koji je uživao podršku muslimana, siromašnih i nezaposlenih.

U tih šest mjeseci ekspanzije između aprilskih i sada ponovljenih izbora Abascalova stranka promijenila je svoju strategiju kampanje u tom autonomnom gradu. U aprilu je Rafael Rodríguez, tadašnji Voxov kandidat za Ceutu, nagovijestio da će zatvoriti džamije i protjerati one “koji promiču fundamentalizam ili prezir prema ženama”. Ta je kampanja uznemirila tamošnje stanovništvo, posebno muslimansku zajednicu. Reakcija se osjetila i na biralištima 28. aprila: sudjelovanje je prvi put nakon deset godina premašilo 60%, a sva izborna mjesta u gradu zabilježila su pobjedu PSOE. Međutim, uoči izbora održanih 10. novembra ekstremna desnica odlučila je ublažiti svoje poruke o islamu. I pobijedila je.

Tokom kampanje Vox nije upućivao poruke s vjerskim konotacijama, usredotočili su se na svoj govor protiv imigracije i strelice odapete ka susjednoj državi. “Mi ćemo od Maroka tražiti jasno, izričito i odlučno priznanje španske Ceute i Melille, ako ne, onda neće nijedan španski euro doći ovdje”, rečeno je. Ceuta je “lonac kultura”.

Njegovih 80.000 stanovnika gotovo je podjednako raspodijeljeno između zapadnjačke kršćanske zajednice i rastuće arapsko-muslimanske zajednice. Tu su i jevrejske i hinduističke manjine, koje imaju značajnu socioekonomsku težinu.

Svi djelići nisu skladno raspoređeni u tom mozaiku. U samo 19 kvadratnih kilometara sve je pomiješano. U centru je koncentrirano stanovništvo s većom kupovinom moći, konzervativno i tradicionalističko. U prvom pojasu periferije, s hiljadama domova vojnika koji služe u tamošnjim bazama, mjesto je na kojem lovi Vox.

Na periferiji je arapsko-muslimansko stanovništvo, među kojima je zabilježena najviša stopa nezaposlenosti, nedovoljno dobrog života i puno neuspješnih u školi. Stranka krajnje desnice osvojila je središte grada, četvrti u kojima žive oni s visokim dohotkom. Socijalisti su pobijedili u najsiromašnijih 14 dijelova Ceute.

Više od 35 posto biračkog tijela Ceuta “kupilo” je oštru priču protiv Maroka i protuimigracijske poruke Voxa. Kako je ta ksenofobična poruka rezultirala pobjedom u tako multikulturalnom gradu? “Ovo je vrlo polarizirani grad u kojem je sada Vox kapitalizirao priču oko islamofobije i demonizacije imigranata i pobijedio zahvaljujući i apstinentima”, kaže lokalni muslimanski vođa Mohamed Ali, povijesni vođa više interkulturalnog lokalizma.

Jedan od ključeva pobjede jeste vojska. U Ceuti boravi 1.041 pripadnik snaga državne sigurnosti, 3.218 vojnih i 300 lokalnih policajaca. Većina glasa za Vox, a njih desničarski čelnici, pak, nazivaju “hrabrima”, “anđelima čuvarima” koji rade na ogradi koju žele pretvoriti u “vrlo visok zid”.

Vox trenutnu dvostruku bodljikavu žicu, visoku šest metara, želi zamijeniti zidom. Također, u Ceuti je oko 400 djece migranata bez pratnje. Čelnici ekstremne desnice optužuju ih za navodni porast kriminala, što nije tačno. Ipak, zbog njih Abascalova stranka predlaže ponovno otvaranje starog zatvora u koji bi ugurali sve one koji im ne pašu.

 

PROČITAJTE I...

Koriste se podrivačke metode, u specijalnom ratu poznate i kao vađenje sadržaja ispod temelja objekta koji se želi srušiti. Podrivanje se koristi rušenjem konstrukcije države kroz pravni sistem, opstruiranjem zakona i ustavnog poretka države, uspostavljanjem paralelnih paradržavnih, paravojnih, paraodgojnih, paraobrazovnih i parapolitičkih tvorevina. Potonje se u ovom trenutku koriste kao grupe za pritisak na legalne političke snage radi njihovog oslabljivanja. Grupe za pritisak jesu forma specijalnog rata koje se planski kreiraju s očekivanjem da će nastati političke krize i koriste se da bi se umanjila efikasnost legalnih političkih snaga, a u konkretnom slučaju, pod tretmanom grupa za pritisak, koje su godinama stvarane unutar nje same, trenutno se nalazi SDA. U široj slici ovdje, prije svega, govorimo o djelovanju političkih faktora Srba i Hrvata oličenim u pojavama Milorada Dodika i Dragana Čovića, koji su glavna poluga u subverzijama specijalnog rata

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Čitajte najnovije objave na novom STAV web portalu klikom na link!