Kakve se političke igre lome oko zdravstva Unsko-sanskog kantona, nikome do kraja nije jasno, ali je očito da se sve negativno odražava na uposlenike u zdravstvu i građane koji već pet sedmica ne mogu koristiti zdravstvene usluge koje plaćaju. Neuspjeli pokušaji da se za vršioca dužnosti direktora Zavoda zdravstvenog osiguranja USK imenuje osoba koja ne dolazi iz reda uposlenika dodatno su usložili situaciju

Nezadovoljstvo zdravstvenih radnika svakim danom sve je veće, a problemi u zdravstvenom sistemu Unsko-sanskog kantona ovih dana gotovo su eskalirali. Ljekarima koji su u štrajku već petu sedmicu mogli bi se pridružiti i ostali zdravstveni radnici koji su kao ultimatum postavili isplatu plaća. U međuvremenu, za stolom se pokušava postići kompromis, pa je Vlada Unsko‑sanskog kantona u petak, 22. marta, pregovarala s oba tima sindikata. S ljekarima su se, donekle, približili stavovi koji bi vodili ka rješavanju problema, dok su medicinari isključivi u svojim zahtjevima. Vlada Unsko-sanskog kantona tvrdi da je nemoćna jer je sve u rukama prvog čovjeka Zavoda zdravstvenog osiguranja Unsko-sanskog kantona (ZZZO USK), koji, iako je imenovan, pravno ne postoji.

Iako je prošlo pet sedmica štrajka, ljekari su istrajni u odluci da neće prekinuti štrajk bez primjene kolektivnog ugovora, odnosno predviđenog povećanja plaće. Novi krug pregovora tokom kojih je tim Vlade USK načelno prihvatio uvjete protokola sa sindikatima održan je 22. marta, ali je sada problem kako to implementirati jer se ZZO USK našao u svojevrsnoj finansijskoj blokadi zbog sporne situacije oko imenovanja direktora ove ustanove.

“Problem je sada u nepostojanju ovlaštene osobe u ZZO USK koja može pokrenuti dvije vrlo bitne stvari. Prvo je isplata plaća, a drugo je kretanje u proceduru rebalansa ZZO USK, tj. njihovog finansijskog plana i njegovo upućivanje u skupštinsku proceduru”, kaže Amir Rekić iz Sindikata ljekara Unsko-sanskog kantona.

Ministrica zdravstva Nermina Ćemalović tvrdi da je ZZO USK 22. marta ponovo poslao urgenciju Općinskom sudu kako bi se što prije riješila situacija oko imenovanja vršioca dužnosti direktora ovog zavoda. Ako bi se i dalje osporavalo imenovanje Sanela Bajramovića za v. d. ZZO USK, mogućnost je nova žalba ili imenovanje nove osobe. Ministrica Ćemalović tvrdi da i postoji treća opcija. “To je da se vidi s gospođom Senitom Keškić, čiji je potpis još deponovan u Sudu, da ona prekine bolovanje, jer ona je u februaru bila direktor ZZO USK, i potpiše taj akt da se sredstva prenesu na zdravstvene ustanove i time riješi moj problem. To bi bilo najbezbolnije i ja sam razgovarala s njom, ali ona malo oklijeva u toj odluci”, kaže ministrica Ćemalović, ističući da je primjena kolektivnog ugovora za ljekare najviše sporna u slučaju tri ustanove: Kantonalne bolnice u Bihaću, Opće bolnice u Sanskom Mostu i Doma zdravlja Bihać.

“U Općoj bolnici Sanski Most u priči je petnaest doktora koji trebaju da kao razliku dobiju koeficijent za plaću 0,5 i rekla sam direktoru da nije problem da se to isplati. Što se tiče Kantonalne bolnice u Bihaću, direktor je već pripremio isplatu za februarske plaće, a mislim da je i direktorica u Domu zdravlja Bihać isto to učinila. Sad, hoće li oni uspjeti ispoštovati tačku dva protokola, nadam se da hoće, a to je da od aprila mjesečno po jedan dug isplaćuju prema Sindikatu ljekara”, naglašava Ćemalović.

Kolegama ljekarima i zdravstvenim radnicima u isticanju nezadovoljstva protestnim okupljanjem pridružili su se ljekari i zdravstveni radnici Doma zdravlja u Cazinu. Od Vlade Unsko-sanskog kantona i resornog ministarstva traže da poduzmu potrebne mjere kako bi ZZO USK što prije dobio direktora, a oni plaće i ostala zagarantirana prava.

Sve što se trenutno dešava u zdravstvu Unsko-sanskog kantona posljedica je različitih faktora i nagomilanih problema koji nisu rješavani na vrijeme, neispunjavanja obaveza iz kolektivnog ugovora, a kadrovska kombinatorika dovela je do eskalacije svega i finansijske blokade Zavoda zdravstvenog osiguranja Unsko-sanskog kantona, zbog čega su ljekari stupili u generalni štrajk koji traje duže od mjesec. Ne odustaju od zahtjeva upućenih Vladi Unsko-sanskog kantona koji se odnose na povećanje boda za obračun plaće u skladu s potpisanim kolektivnim ugovorom. Prema kolektivnom ugovoru potpisanom s prethodnom vladom, ljekarima je od novembra 2018. godine koeficijent za obračun plaće trebao biti uvećan za jedan bod. Međutim, u Kantonalnoj bolnici, Općoj bolnici u Sanskom Mostu, te Domu zdravlja u Bihaću plaća je isplaćena po starom obračunu. U Sindikatu ljekara smatraju da provedba kolektivnog ugovora ne bi trebala biti sporna s obzirom na povećanje prihoda Zavoda zdravstvenog osiguranja, čiji ovogodišnji plan iznosi 107 miliona maraka.

Vremena za čekanje više nemaju ni u Sindikatu zdravstvenih radnika Unsko-sanskog kantona, koji ističu da već dva i po mjeseca pregovaraju s Vladom za svoj kolektivni ugovor. Vladi su predočili konačne zahtjeve, te pregovaračkom timu Vlade dali rok. Ako dobiju negativan odgovor, spremni su donijeti odluku da poput ljekara stupe u generalni štrajk.

“Najbitniji je koeficijent složenosti poslova gdje je Sindikat popustio i traži 0,4 posto koeficijent za sve uposlene na području USK. Druga stvar koja nas muči jeste ogorčenost zbog zarađenih, a neisplaćenih plaća na području USK za sve zdravstvene radnike”, kaže Mirsad Muhamedagić iz Sindikata zdravstvenih radnika USK.

Da se u sve umiješala politika i dodatno pogoršala stvari, potvrđuje činjenica da je Upravni odbor ZZO USK prilikom razrješenja direktora Almina Handanagića usvojio zaključak kojim je obavezao Ministarstvo zdravstva, rada i socijalne politike Unsko-sanskog kantona da raspiše konkurs za redovnu proceduru imenovanja direktora ZZO USK u roku od 15 dana. Međutim, po ovom pitanju ministrica Ćemalović nije ništa poduzela. Kakve se političke igre lome oko zdravstva Unsko-sanskog kantona, nikome do kraja nije jasno, ali je jasno da se sve ovo negativno odražava na uposlenike u zdravstvu i građane koji već pet sedmica ne mogu koristiti zdravstvene usluge koje uredno plaćaju. Više neuspjelih pokušaja da se za v. d. direktora ZZO USK imenuje osoba koja ne dolazi iz reda uposlenika dodatno je usložilo ovu problematiku. Nakon što je Seniti Keškić, bivšoj v. d. direktorici ZZO USK, istekao mandat, Vlada ju je na prijedlog ministrice zdravstva Nermine Ćemalović razriješila i za novog v. d. direktora imenovala Sanela Bajramovića. No, Općinski sud u Bihaću odbio je da Bajramovića upiše u registar ovlaštenih osoba jer na poziciju vršioca dužnosti direktora može doći samo osoba iz reda uposlenika ove ustanove. Dok se slučaj razvlači po sudovima, a kantonalne politike tumače ko je u pravu, zdravstveni radnici gube strpljenje i prijete zatezanjem ionako komplicirane situacije.

Kako bi vlastima pokazali da su ozbiljni i istrajni u svojim zahtjevima, ljekari su se okupili ispred Kantonalne bolnice u Bihaću, a zatim u koloni prošetali gradom, tako iskazujući nezadovoljstvo što se još ne nazire rješenje njihovog problema. Postojeći kolektivni ugovor za ljekare osigurao im je, između ostalog, viša primanja, ali je izostala njegova primjena u dijelu dogovora o drugom povećanju plaće, što je i glavni razlog štrajka. Ljekari su se nakratko zadržali ispred upravne zgrade ZZO USK, glavnog finansijera javnog zdravstva u Krajini. Ipak, glavnom adresom za rješavanje svojih zahtjeva, ali i ukupnih prilika u zdravstvu, ljekari smatraju resorno ministarstvo, koje je bilo i krajnje odredište protestne šetnje. Ministricu zdravstva Nerminu Ćemalović nisu pronašli, ali su joj ostavili bijele mantile kao upozorenje da će kanton ostati bez ljekara ako se nastavi s ovakvim odnosom prema njima. A odlazak ljekara i zdravstvenih radnik druga je strana priče o problemima koji muče zdravstvo Unsko-sanskog kantona, koje se stihijski suočava s velikim gubicima građana i radne snage.

Skoro svaki mjesec može se čuti kako je neko od zdravstvenog osoblja napustio neku od zdravstvenih ustanova Unsko-sanskog kantona i otišao na rad u Njemačku, koja je u velikoj potrebi za radnom snagom ove vrste kvalifikacija. U svemu tome, građani su najveće žrtve neuređenog sistema i (ne)prilika u kojima se ljekari i medicinsko osoblje sve češće odlučuju na odlazak iz ovog dijela Bosne i Hercegovine. Građani koji imaju malo bolja primanja svoje zdravstvene probleme rješavaju u privatnim zdravstvenim ustanovama, dok svi ostali, od penzionera do socijalno ugroženih, čekaju završetak priče i štrajka koji nikome, osim pojedinim političarima, ne donosi ništa dobro.

U razgovoru s uposlenicima Kantonalne bolnice u Bihaću, koji o ovoj temi nisu željeli govoriti javno, saznajemo kako se zdravstvo Unsko-sanskog kantona sve više suočava s nedostatkom kvalificirane radne snage. Uzroci toga su brojni, a neki od glavnih jesu loša politička i ekonomska situacija u kantonu, niska i nedovoljna primanja, neizvjesna budućnost po pitanju isplate plaća i penzija, nesigurno područje za djecu i mlade. Zbog ovih i niza drugih problema koji su usko povezani s njima, medicinari s višegodišnjim iskustvom, ali i oni novopečeni, sve češće donose odluku da karijeru nastave u Njemačkoj, čije su potrebe za medicinskim kadrom ogromne. Ako kanton ubrzo ne poduzme neke konkretne mjere u pogledu kreiranja kvalitetne strategije koja bi spriječila daljnji odliv medicinskog kadra iz ovog dijela BiH, Unsko-sanski kanton ubrzo bi mogao postati deficitaran s ovom vrstom zanimanja. Najviše odlazi medicinsko osoblje, a ljekari nešto rjeđe. Unsko-sanski kanton mali je da bi mogao podnijeti ovaj trend. Zbog toga je aktuelne probleme u zdravstvu Unsko-sanskog kantona potrebno ozbiljno shvatiti prije nego što bude prekasno za bilo kakvo djelovanje i akciju.

Za ponedjeljak je najavljena i redovna sjednica Skupština USK na čijem dnevnom redu nema materijala koja se odnose na aktuelna dešavanja u zdravstvu. Za očekivati je ipak da bi pojedini zastupnici mogli zatražiti određene odgovore.