Nedavno se među nekoliko relativno nezavisnih američkih infoslužbi pojavio podatak da se “Hasbara” bavi subjektivnim oblikovanjem medijskih reportaža koje se odnose na Izrael, Palestinu, kao i na prateće pojmove, imenice, opise događaja i političke kovanice, te na ratnu i vojnu terminologiju. Otkrivena je njihova lista uputa za medije

“Hasbara Movement” naziv je studentskog pokreta sa sjedištem u New Yorku te podružnicama u Kanadi i u Izraelu. Riječ je o proizraelskom pokretu, kako se i sami nazivaju, koji se bavi organiziranjem ljetnih kampova i predavanja za američke, izraelske i kanadske studente. Tu su još i stipendije, različiti univerzitetski projekti te raznovrsna istraživanja, ali s određenom dozom tzv. političke korektnosti. Organizatori projekata prate da li će na predavanjima na univerzitetima doći do pojave antisemitizma, kao i među studentima u kampusima. Ako uprate nešto tako, ili barem ako sebi predstave da se nešto takvo dogodilo, onda se to objavljuje na njihovom web-portalu te vjerovatno u nekim internim izvještajima.

Nedavno se među nekoliko relativno nezavisnih američkih infoslužbi pojavio podatak da se “Hasbara” bavi i subjektivnim oblikovanjem medijskih reportaža koje se odnose na Izrael, Palestinu kao i na prateće pojmove, imenice, opise događaja i političke kovanice, te na ratnu i vojnu terminologiju. Otkrivena je njihova lista uputa za medije, ali bez preciziranja za koje, s izričitim sugestijama za novinare. Pretpostavlja se da je to uputa za izraelske medije, ali pošto oni mahom već odavno koriste način izvještavanja prema tim sugestijama, onda ostaje velika vjerovatnoća da je riječ o uputama za američke i kanadske novinare.

Sve skupa prikazano je kao samo još jedan projekt među bezbroj drugih “studentskih” projekata na koje se, stoga, ne obraća naročita pažnja. Listom se poručuje, skoro u maniru subliminalnih poruka za podsvijest, kako “treba” izvještavati o događajima u Izraelu, u vezi s Izraelom i na okupiranim područjima. Dosta toga protkano je eufemizmima radi izmjene konotacije pri čitanju ili slušanju izvještaja s tog područja, bilo da je riječ o vojnim akcijama, policijskim hapšenjima ili popunjavanju novoizgrađenih stanova i kuća na zemljištu konfisciranom od Palestinaca.

Evo šta je sve navedeno kao uputstvo novinarima u vezi s izvještavanjem o zbivanjima u Izraelu i Palestini.

“Obuzdajte instinkt kada izravno odgovarate – ili kada upotrebljavate pojmove – onome koji vas optužuje. Naprimjer, nemojte pisati kako Izrael nije država aparthejda. Umjesto toga, samo pištite kako Izrael jeste demokracija. Ne upotrebljavajte optužbe kad odgovarate. Nemojte ponavljati negativne pojmove.”

Odmah zatim idu i prijedlozi čime zamijeniti taj “negativni” pojmovnik.

“Umjesto termina – okupirana područja, treba staviti sporna područja.

Umjesto pojma – naselja, staviti susjedstva.

Umjesto riječi – zid, neka ide zaštitna ograda.

Umjesto – izraelsko-palestinski sukob, govoriti arapsko-izraelski sukob.

Umjesto izraza – granice iz 1967. godine – linije primirja iz 1949. godine.

Umjesto – 2. libanonski rat, koristiti – rat s ‘Hezbollahom’.

Umjesto naziva ‘Hamas’ i ‘Hezbollah’, upotrebljavati ‘Hamas’, kojeg podupire Iran, i ‘Hezbollah’,       kojeg podupire Iran (ili ‘proiranski Hezbollah’, svejedno).

Nikad ne koristiti riječi kao aparthejd ili okupacija. Odgovoriti na optužbe bez ponavljanja izraza i onda što brže preći na vašu poruku.

Praviti razliku između Palestinaca (Arapa koji žive na samoupravnim palestinskim područjima) i izraelskih Arapa (onih Arapa koji žive u Izraelu s državljanstvom i jednakim pravima).”

Ovo su, dakle, udarne crte upućene i studentima, ne samo medijima, za javno korištenje u razgovorima ili monolozima. Mnogi američki, izraelski i evropski novinari odavno upotrebljavaju slične eufemizme, ali se svako malo nađe neki medij koji stvari nazove pravim imenima. Zato se ovako sofisticiranim načinima pokušava održati prikaz stanja u Izraelu i Palestini onako kako to odgovara izraelskoj politici.

Pokazalo se ovo i dosta uspješnim. Dovoljno je poslušati i mnoge balkanske medije, ne samo zapadnjačke. Terminologija i nedefinirani opisi stanja u Palestini i Izraelu koje koriste brojni novinari iz Bosne i Hercegovine te šireg Balkana kao da su prepisani s ove “Hasbarine” liste.

Nije ovo “Hasbara” izmislila, postoji sve to i otprije, ali je simptomatično da se time bavi i studentska organizacija.

Sjetimo se izraelskog upliva u Bosnu i Hercegovinu preko srbijanske politike, od neslužbene podrške Miloševiću, preko poslovnih projekata Avigdora Liebermana i njegovog partnerstva s Dodikom, do članstva Izraelaca u tzv. novoj komisiji za Srebrenicu i Sarajevo i revizije pokolja na Tuzlanskoj kapiji, kada su i pojedini izraelski “stručnjaci” dali potporu JNA oficiru Iliji Brankoviću u njegovim novim lažima o Tuzli. Jasno je da izraelska propaganda ima dobre učenike na Balkanu. Od novinara do političara. Naprimjer, umjesto izraza agresija, stalno se ponavlja “građanski rat” ili “oružani sukob”, umjesto termina genocid, govori se i piše “ratni zločin”, umjesto Armija RBiH, u upotrebi je termin “muslimanska strana”, umjesto Bošnjaci, upotrebljava se riječ “Muslimani”, i tako unedogled. Sve skupa djeluje poznato, odnekud.