Teme stripova koje je Muminović radio mijenjale su se sa sistemima u zemlji. Talent i ljubav prema stripu doveli su ga u zgode i nezgode kojih se sada kao penzioner s osmijehom sjeća. Muminović je ispisao tomove o bosanskohercegovačkom stripu i spada u doajene devete umjetnosti.

U Sarajevu je u 74. godini života, preminuo Ahmet Muminović, najstariji crtač stripa u Bosni i Hercegovini i autor “Valtera”, najprodavanijeg stripa u SFR Jugoslaviji. U više od pola vijeka karijere, Ahmet Muminović je bio nagrađivan, ali i kritiziran i osporavan. Iz njegove “radionice”, u kojoj mu je uvijek pomagala supruga Zekira Kira, izašle su hiljade i hiljade stranica stripa. Njegovi stripovi objavljivani su u Švedskoj, Finskoj, Francuskoj, Španiji, Turskoj i Kini…

Stav povodom Muminovićeve smrti objavljuje članak u kojem je Muminović za naš list govorio 2015. godine.

PIŠE: Saida Mustajbegović

Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

Jedina sarajevska striparnica Agarthi Comics do kraja godine izdat će reprint Valtera, svojevremeno najprodavanijeg stripa u Jugoslaviji. Nacrtao ga je osamdesetih godina prošlog stoljeća Ahmet Muminović u tri sveska. Netom po objavi strip Valter izložen je na sajmu knjige u Beogradu. Zapazili su ga izdavači iz Kine i odlučili uvesti ga u svoju zemlju. Strip je preveden na kineski, ali su ondašnji izdavači napravili presedan: uz crtež je uveden i oblačić kao oznaka za govor i to je učinjeno prvi put u historiji kineskog stripa. “Valter je prodan u 50 miliona primjeraka. Za mene je to bio kuriozitet”, sjeća se Muminović, pokazujući nam primjerak kineskog izdanja Valtera.

Svjetska slava “Valtera”

Niko nije mogao predvidjeti uspjeh stripa o narodnom heroju iz Drugog svjetskog rata Vladimiru Periću Valteru. Muminović je prije Valtera crtao i strip Otpisani, zasnovan na scenariju istoimene serije. Likove je ilustrirao prema izgledu glumaca koji su tumačili uloge u popularnoj televizijskoj seriji. Kako je to bio projekt od državnog značaja, Ahmetu je u poslu pomagala i supruga Zekira. “Honorar je bio tri puta veći od onog što smo tražili. Tek kasnije sam shvatio i zašto – zbog Dragana Markovića (u to vrijeme predsjednik Udruženja novinara Jugoslavije, urednik Nina, član Centralnog komiteta SFRJ), koji je pisao scenarij da bi ga se što više moglo platiti. Važilo je pravilo da tekstopisac dobija trećinu, a crtač dvije trećine honorara”, objasnio je Muminović, dodavši da se za taj honorar mogao kupiti stan u centru Sarajeva. Objavljeno je petnaest svezaka Otpisanih u velikim tiražima.

U to se vrijeme u esnafskim kuloarima pričalo da je ovaj strip “zlatna koka” novosadskog Dnevnika, te da od njega živi tri hiljade zaposlenih. Bračni par Muminović u to je vrijeme uživao privilegije rezervirane za visoke partijske funkcionere: primani su u odajama namijenjenim za boravak Tita, kuhali su im posebni kuhari… U više od pola vijeka karijere, Ahmet Muminović je bio nagrađivan, ali i kritiziran i osporavan. Iz njegove “radionice”, u kojoj mu je uvijek pomagala supruga Zekira Kira, izašle su hiljade i hiljade stranica stripa. Njegovi stripovi objavljivani su u Švedskoj, Finskoj, Francuskoj, Španiji, Turskoj i Kini. Muminović je u Bosni i Hercegovini najstariji autor stripa. U ratu je bio angažiran kao novinar koji je uređivao Ratni glas – Republika BiH.

Ahmet Muminović, kao dvadesetodvogodišnjak, stripove je počeo crtati sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Rođen je u Gornjem Vakufu, gimnaziju završio u Bugojnu. Oženio se dok je bio na drugoj godini studija historije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i od nečega je morao živjeti. “Prvi put sam se susreo sa stripom u četvrtom razredu osnovne škole u Gornjem Vakufu. U radnji su mi nešto umotali stranicama stripa Den Deri iz Plavog vjesnika. Bilo je to deset godina prije nego što sam objavio prvi strip. Tada se u novinarnicama u mom rodnom gradu nisu prodavali stripovi”, prisjetio se Muminović. Stupio je tada u kontakt s redakcijom Plavog vjesnika, koja mu je u prvo vrijeme besplatno slala primjerke, a kasnije ih je kupovao. Prvi novac kao crtač zaradio je prije pola vijeka crtajući strip o starim zanatima u časopisu Sam svoj majstor. Reprint tog stripa objavila je 2008. godine sarajevska izdavačka kuća “Rabic”.

Silom (ne)prilika

Prvi strip, Emir i Nikolino, objavio je u Malim novinama 1968. godine. “Tada je bio fenomen da se strip nađe u školama. U to vrijeme izdanja stripa zabranjivali su poput droge. Na tržištu su bili samo kaubojski stripovi, što tadašnjim vlastima ideološki nije odgovaralo”, istakao je Muminović. Razmišljao je o tome šta djecu interesira. Pucnjave u stripovima o Divljem zapadu, laso i avanture. Put svom stripu napravio je kada je upakirao priču koja je podsjećala na vestern. Nacrtao je likove Emira i Nikolina, Turčina i Dubrovičanina koji su trebali iz Dubrovnika u Tursku odnijeti trista dukata. Priča je bila o Dubrovniku u vrijeme kada je otvorio vrata za trgovce, ali su morali platiti takse Turcima…

Pored stripa, ovaj je autor crtao kulturno-historijske i vjerske objekte koji su ostavljali na njega dojam prilikom dolaska u Sarajevo. Neko od uposlenika tadašnjeg Zavoda za zaštitu spomenika potakao ga je da napravi slike koje bio oni izložili i organizirali predavanje. Naslikao je 60 slika koje su bile izložene u nekom okupljalištu na Kovačima. “Drugačije je to tada bilo. Izložba je organizirana na Kovačima, a onda gazda kaže posjetiocima: ‘Nikome nema pive dok ne pogleda izložbu!’ Uz to je bila organizirana i muzika. Pjevali su Behka i Ljuca”, priča Muminović. Na izložbi mu je prišao predstavnik Islamske zajednice i zamolio ga da im pomogne oko pokretanja časopisa Preporod, čiji je grafički urednik poslije bio.

No, otkazana mu je saradnja s Malim novinama i njegovi stripovi nisu više objavljivani u Bosni i Hercegovini, ali su i dalje bili traženi u Novom Sadu, Beogradu i Zagrebu. “Čim su mi oni otkazali saradnju, ponudio sam stripove Politikinom zabavniku 1971. godine”, prisjetio se Muminović. Na saradnju s Malim novinama pozvan je opet kasnije: zagrebačka štampa pisala je da su urednici Malih novina, koje imaju tiraž 400.000 godina i prodaju se u svim školama u Jugoslaviji, samo Srbi. Tadašnji urednik Aleksa Mikić pozvao je Muminovića da se pridruži ekipi, ali pod uvjetom da prekine saradnju s Preporodom. U to je vrijeme počelo suđenje članovima organizacije Mladi muslimani i privođen je i Muminović: “Pitali su me jesam li mladi musliman. A ja sam im onda pokazao stripove iz Politikinog zabavnika o Vuku Karadžiću, Njegošu, Ruđeru Boškoviću. Kada su to vidjeli, rekoše: ‘Pa ti si umjetnik, a ne mladi musliman‘.”

Francuzima povrijedio sujetu

Muminović je tada počeo raditi kao likovni urednik u Malim novinama, ali je nastavio crtati stripove. Komunistički ideolozi uvidjeli su potencijal stripa kao masmedija i počeli su se raditi veliki projekti poput Otpisanih. Za godinu je Ahmet, kojem je povjereno crtanje Otpisanih, morao nacrtati hiljadu stranica stripa. Ideja je bila da se strip počne prodavati istovremeno s prikazivanjem serije: “Dobili smo honorar devet miliona. A mogli smo stići nacrtati strip jer smo i ja i supruga Zekira radili, ja formiram crtež a ona ga dotjera. Za kolor je ona čak veći majstor.” Ahmet kaže da njegova supruga, osim što je bila šegrt majstoru, nikada nije zapravo bila zaposlena niti je autorica nekog stripa.

Anegdota koja je posebno važna ovom autoru jeste angažman Novosadskog dnevnika da uradi francuski strip Veliki Blek. Francuski izdavač prihvatio je Muminovićev rad, a novine su pisale o njemu. Oduševljen, on se pohvalio kolegama u Oslobođenju koje je čak objavilo tekst o uspjehu našeg autora stripa. Ponosno se hvaleći, kolegici je pokazao novine koje su na drugoj stranici pisale o njemu. No, kako je kolegica znala francuski, savjetovala je Ahmetu da taj tekst više nikom ne pokazuje. U tekstu je, naime, pisalo: “Na kakav smo nivo dospjeli mi Francuzi najbolje se vidi po tome da smo iz j… Jugoslavije uzeli autora našeg najpopularnijeg stripa.”

Teme stripova koje je Muminović radio mijenjale su se sa sistemima u zemlji. Talent i ljubav prema stripu doveli su ga u zgode i nezgode kojih se sada kao penzioner s osmijehom sjeća. Muminović je ispisao tomove o bosanskohercegovačkom stripu i spada u doajene devete umjetnosti.