“Bojim se da će Luka za deset godina nestati. Da su normalniji uvjeti života, prvi bi se moj sin vratio ovdje. Kako mladi da formiraju porodicu, ko će doći u ova sela kad od centra Srebrenice treba više od sat i po vožnje. Ovo je mjesto neženja”

Piše: Adem MEHMEDOVIĆ

Općina Srebrenica, s više od 530 kilometara kvadratnih svoje teritorije, među najvećim je općinama u Bosni i Hercegovini. Srebrenica ima devetnaest mjesnih zajednica, a najudaljenija je MZ Luka. Sela Luka i Krušev Do od centra Srebrenice udaljena su više od pedeset kilometara. Do Luke i Kruševog Dola vodi krivudavi pola asfaltni i pola makadamski put kroz brda. Život u ovim selima nije lahak, posebno zimi kada zbog snijega budu odsječena i po tri mjeseca. Stanovnike ovih mjesta muče mnogi problemi: udaljenost od Srebrenice, loša putna komunikacija, vodovod, nezaposlenost…

“Putna mreža Luka – Krušev Do – Podravanje jako je loša. To je makadamski put koji postoji već 130 godina. Problem je eksploatacija ove putne mreže. Nemarnost uprave šumskog preduzeća posebno nam je veliki problem jer smo najudaljeniji od Srebrenice. Smatramo da se treba asfaltirati ova dionica puta, pogotovo kada se uzme u obzir prihod koji daje ova mjesna zajednica, možda i najbogatija prirodnim resursima na području naše općine. Uvijek imamo problema s tim putem i moramo moliti da ga neko popravi. Znao sam u augustu stavljati lance na točkove auta da prođem putem jer ga uništiše traktori, mašine i kamioni. Nažalost, često se siječe i privatna šuma, kroz njive se probijaju putevi a da o tome vlasnici zemlje ne znaju ništa. Jedan dio vodovoda urađen je u proteklom periodu, ali mi još nemamo vode”, navodi Hamo Zulanović, predsjednik Mjesne zajednice Luka i Krušev Do.

Prije desetak godina u Luci je urađena školska zgrada, ali djeca u školske klupe nikada nisu sjela. Iako je u objekt uloženo oko 200 hiljada maraka, djeca idu u Podravanje, 25 kilometara udaljeno od Luke. Mnogi povratnici ponovo su morali napustiti Luku kada su njihova djeca trebala poći u školu.

“Mi smo od povratka do danas izgubili jedno fino povratničko selo. U selu imamo zgradu škole, a moramo odavde 25 kilometara da vozimo djecu u školu. Vjerujem da je jeftinije da djecu uči neko ovdje, nego da se plaća prijevoz i čovjek da vozi djecu. Najesen će još dvoje djece krenuti u školu. Ministarstvo bi moglo otvoriti odjeljenje ovdje i tako olakšati svima nama, ali i biti garant da roditelji s djecom neće ići odavde. Tu ogromnu odgovornost snosi i vlast zbog nebrige o selima u proteklim godinama kad nam je otišlo nekoliko porodica. Ljudi hoće da školuju svoju djecu i to je sasvim normalno. Ako ovdje nemamo djece i mlađih, onda nemamo šta tražiti”, ističe Zulanović, koji smatra da vlast može više uraditi za naselja kao što su Luka i Krušev Do: “Zato ih mi biramo. Ne treba nijedan izabrani političar poslije izbora zaboraviti ljude koji su glasali za njega. Moraju biti na terenu i raditi ono za što su birani. Umjesto toga, oni se svađaju, pričaju, samo gledaju kako će se što više podijeliti, umjesto da svi zajedno rade i počnu brinuti o nama. Nama trebaju asfalt, vodovod… Trebaju nam konkretni projekti. Ne možemo mi ići tražiti investitore ili donatore, ali zna se ko može. Kako ovdje u Srebrenici, tako i u cijeloj državi, nama treba jedinstvo.”

Sličnog je mišljenja i Mujo Mujić, koji kaže da život u Luci nije lahak. Podsjeća Mujo da su prije rata Luka i Krušev Do imali dvije hiljade stanovnika: “U Kruševom Dolu bilo sto kuća, u Luci više od 150. Danas nema ni deset posto od toga, ali borimo se. Svoji smo na svome. Mada, nije lahko, mladi odlaze jer je teško ovdje formirati porodicu. U ovim selima nema niko da je zaposlen, nego se ljudi bave poljoprivredom i stočarstvom. Bojim se da će Luka za deset godina nestati. Da su normalniji uvjeti života, prvi bi se moj sin vratio ovdje. Kako mladi da formiraju porodicu, ko će doći u ova sela kad od centra Srebrenice treba više od sat i po vožnje. Ovo je mjesto neženja. Imamo mnogo momaka od 18 do 80 godina. Mnogi će od njih ostati neoženjeni.”

Mujo Mujić kaže da su mještani potpuno zapostavljeni. I on negoduje zbog nejedinstva političara u lokalnoj zajednici koje su srebrenički Bošnjaci izabrali da bi rješavali i njihove egzistencijalne probleme. “Umjesto da se ovi naši ujedine u Srebrenici i svugdje, oni samo po svom. Ne može na dobro to tako. Ko to misli o nama ovdje, mi smo samo broj i statistički podatak. Glas nas povratnika treba se čuti. Mi smo ti koji živimo ovdje i imamo pravo kazati šta očekujemo od naših predstavnika”, poručuje Mujić.

Stanovnici Luke i Kruševog Dola nadaju se da će uskoro biti ispunjena obećanja o asfaltiranju dijela puta iz ovih mjesta. To se odnosi, prije svega, na izlaze iz sela jer su to i najkritičnije tačke i stvaraju najviše problema. Stanovnici su uputili i veliki broj žalbi na rad šumskog gazdinstva “Drina” Srebrenica, a dobili su obećanje da će rad ovog preduzeća biti poboljšan, te da će više pažnje poklanjati održavanju puta.

Mjesna zajednica Luka raspolaže velikim prirodnim bogatstvima, šumom prije svega. Značajan dio njene teritorije ući će u sastav budućeg nacionalnog parka “Drina”, o kojem stanovnici i nemaju pretjerano dobro mišljenje jer se boje da će im ionako težak život biti još više otežan. U MZ Luka više od 50 posto privatne imovine (livade i šume) locirano je u zoni II nacionalnog parka, u kojoj su predviđene značajne restrikcije u vezi s raspolaganjem imovinom i razvojem mjesne zajednice.

Luka raspolaže i s dosta različitih endemskih biljnih vrsta. Među poznatim je Pančićeva homorika, koja se može pronaći na nekoliko mjesta oko sela Luka, a na samom ulazu u selo je i Zlatni bor. Nedaleko je od Luke i Šarena Bukva, mjesto s kojeg se, po mnogima, pruža najljepši pogled na bosanskohercegovačku prirodu.