Bosanski pravopis
Hrvatski pravopis |
Srpski pravopis |
ajvar |
ajvar |
ajvar i hajvar |
aždaha |
aždaja |
aždaja |
buha |
buha |
buva i buha |
čahura |
čahura |
– |
duhan |
duhan |
duvan (duhan) |
duhati |
duhati > puhati |
duvati i duhati |
gluh |
gluh |
gluv |
gruhati |
gruhati > gruvati |
gruhati / gruvati |
habati |
habati |
habati |
haber |
– |
haber |
halva |
halva |
alva / halva |
hambar |
ambar |
ambar bolje nego hambar |
hastal |
astal > stol |
– |
havan |
– |
avan (havan) |
hergela |
hergela > ergela |
– |
historija |
historija > povijest |
istorija |
hlabavo / labavo |
– |
labaviti |
hlupati / lupati |
– |
– |
hora |
hora |
– |
horma |
– |
– |
horoz |
– |
– |
hrapav |
hrapav |
hrapav |
hrđa |
hrđa |
rđa |
hrpa |
hrpa |
hrpa |
hrvač |
hrvač |
rvač |
hudovica / udovica |
udovica |
– |
hurlik / urlik |
urlik |
– |
hurma |
– |
urma |
kahva |
kava |
kafa (kava) |
kihati |
kihati |
kijati |
kuhar |
kuhar |
kuvar (kuhar) |
lahak |
lak |
lak |
mahana |
– |
mana |
mahrama / marama |
marama – ne: mahrama |
marama |
mehak |
mek |
meko |
mehlem |
mehlem > melem |
– |
muha |
muha |
muva / muha |
ohlupina / olupina |
– |
– |
proha |
proha / proja |
proja |
promaha |
promaha > propuh |
promaja |
protuha |
protuha |
protuva (protuha) |
sahat / sat |
sat |
sat |
truhlež |
trulež |
trulež |
truhnuti |
truhnuti > trunuti |
truliti |
uho |
uho |
uvo i uho |
uvehnuti |
uvehnuti > uvenuti |
– |
vehnuti |
vehnuti > venuti |
venuti |
vihoriti se |
vihoriti / vijoriti |
vijoriti |
zijehati / zijevati |
zijevati |
zijevati (zijehati je dijalekatsko) |
Pogrešnu sliku o “razmetanju” bosanskog jezika upotrebom glasa h mogu upotpuniti i ovi podaci o riječima koje su s glasom h bile normirane u Pravopisu srpskohrvatskog književnog jezika Aleksandra Belića iz 1950. i Pravopisu hrvatskoga ili srpskoga jezika Dragutina Boranića iz 1951. godine, koji su bili u upotrebi do izlaska Pravopisa srpskohrvatskoga / hrvatskosrpskoga književnog jezika 1960. godine.
U Boranićevu Pravopisu, koji je bio pravopisna norma u Hrvatskoj, zabilježeni su ovi oblici s h: aždaha i aždaja, buha, buzdohan i buzdovan, duhan i duvan, gluh, havan, hendek i jendek, kihati, kihavica, mahrama, običnije marama, mehlem, običnije melem, muha, pastuh, proha i proja, promaha i promaja, stahor, suh, uho i uvo.
U Belićevu Pravopisu, koji je bio pravopisna norma u Srbiji, zabilježeni su ovi oblici: buzdovan = buzdohan, buva = buha, gluv = gluh, duvan = duhan, kijati = kihati, kijavica = kihavica, mahrama (marama), melem (mehlem), muha = muva, pastuv = pastuh, promaja = promaha, proha = proja, stahor, suh = suv, truhnuti, truhlež, uho = uvo, havan (avan), hendek = jendek.
Kao što se iz prethodnih primjera može zaključiti, upotreba glasa h nije strana savremenim pravopisima hrvatskog i srpskog jezika, kao što nije bila strana ni pravopisima kojima je regulirana pravopisna norma u Srbiji i Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata. Kritiziranje, pa i ismijavanje bosanske pravopisne norme od “mlogoznanih” forumskih, analitičarskih i kolumnističkih stručnjaka zbog “pretjerane” upotrebe fonema h samo je odraz težnje da se omalovažavaju govornici bosanskog jezika, ali i nepoznavanja onoga o čemu se pokušava pisati ili govoriti.
KOMENTARI